“U studiji uticaja deponije na okoliš rađenoj u svrhu sanacije (2014 – 2021) navodi se da je deponija većim dijelom neuređena, nije ograđena, nije ugrađena zaštita dna deponije i sistem za otplinjavanje. Nasipanje novih slojeva zemlje da bi se prikrilo stvarno stanje nije ništa drugo do neodgovorno zatrpavanje ekološke kakanjske bombe”, kažu eko aktivisti iz Kaknja.
Federalna uprava za inspekcijske poslove (FUZIP) je prema Zakonu o zaštiti okoliša FBiH jedina nadležna za kontrolu subjekata kojima dozvolu izdaje Federalno ministarstvo okoliša i turizma (FMOIT). Podsjetimo se da je po nalogu federalne inspekcije iz 2012. neuslovna gradska deponija Bare trebala biti zatvorena. Zatvaranju prethodi sanacija po jasno propisanim procedurama,
„U periodu 2014 – 2021 dok je na snazi bila Federalna okolišna dozvola za sanaciju, FUZIP je bio dužan vršiti redovni inspekcijski nadzor, najmanje jednom godišnje. Zakon nalaže da, ako operater ne postupi po mjerama iz dozvole, u ovom slučaju sanacija i zatvaranje, inspektor je bio dužan da zabrani daljnje odlaganje otpada, da izda prekršajne naloge ili podnese krivičnu prijavu protiv odgovornog lica zbog ugrožavanja okoliša. Činjenica da deponija radi sve vrijeme predviđenog vremena sanacije i nakon 2021., do kad je sanacija trebala biti završena, sugeriše na pasivni nadzor. Inspekcija se često pravda “javnim interesom” sa pitanjem gdje bi Kakanj odlagao smeće da nema deponiju, što je pravno neodrživo, ako postoji nalog za zatvaranje iz 2012. godine. Osim toga Kakanj je najbliža općina u kantonu Regionalnoj deponiji “Mošćanica” čija je svrha odgovorno zbrinjavanje otpada što podrazumijeva i zaštitu okoliša, ali i zdravlja stanvništva”, navode aktivisti grupe “Kakanj ustaje”.
Umjesto zatvaranja deponije i krivičnih prijava zbog neizvršenja sanacije i zatvaranja, aktivisti navode da je 2021. izvršen prijenos nadležnosti s Federacije na Kanton, na osnovu kapaciteta deponije. Kažu da je deponija morala biti zatvorena i da nisu smjele izostati mjere odgovornosti, čak i da je došlo do stvarnog smanjenja otpada.
“Prema federalnim propisima, deponije koje primaju više od 10 tona otpada dnevno ili imaju ukupni kapacitet veći od 25.000 tona spadaju pod nadležnost FBiH. Sve ispod toga ide na kanton. Mi mislimo da je JP “Vodokom”, uz aminovanje Općinskog vijeća Kakanj, izmijenilo interne akte o količini otpada, u kojima su projektovane dnevne količine vještački spuštene ispod zakonskog praga od 10 tona. Pitamo se ko je posredovao tome te 2021. godine? Ako je Ministarstvo prihvatilo papire iz JP “Vodokom” i OV Kakanj bez terenske provjere i mjerenja na vagi deponije, postali su saučesnici u administrativnom prekršaju. Prema broju stanovnika, pa čak uzevši u obzir odstupanja stvarnog broja u odnosu na statističke podatke, prikazano smanjenje nije ni približno realnoj količini”, poručuju aktivisti iz navedene NGG.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH i profilima zaštite okoliša, prosječna dnevna količina otpada iznosi oko 0,90 kg do 0,97 kg po stanovniku, a godišnji prosjek oko 330 – 350 kg po stanovniku. Općina Kakanj ima oko 37.000 stanovnika, dok je konzervativnija procjena od 32.000 stalno prisutnih stanovnika realnija zbog trenda odlaska stanovništva.
“Ako na 32.000 stanovnika podijelimo prosječnu količinu otpada od 0,90 kg po danu, dobijemo iznos od 28.800 kg dnevno. Tu se postavlja pitanje granica nadležnosti jer granica za federalnu nadležnost je deset tona dnevno. Kako je moguće da Kakanj proizvodi tri puta više otpada od dozvoljenog praga za kantonalnu nadležnost? Da bi deponija Bare “pripala” kantonu, JP “Vodokom” je morao prikazati da na deponiju stiže manje od 10 tona dnevno”, mišljenja su iz NGG.
Prema članu 303 (onečišćenje okoliša) Krivičnog zakona FBiH, odlaganje animalnog (životinjskog) otpada na komunalnu deponiju koja nema dozvolu za tu vrstu otpada je krivično djelo. Komunalne deponije su predviđene za inertni i neopasni otpad. Animalni otpad zahtijeva posebne jame, spaljivanje ili preradu u kafilerijama.
Nakon što su aktivisti, na osnovu prijava mještana koji su godinama ukazivali na nezakonito ugovaranje zbrinjavanja animalnog otpada na neodređeno vrijeme, poslali zahtjeve za izlazak na teren tri glavna inspektora federalnog inspektorata, “nadležna” općinska inspekcija je reagovala i donijela zabranu daljeg odlaganja animalnog i potencijalnog otpada na deponiju “Bare”. Mještani navode, da je ubrzo nakon zabrane, uslijedila lažna sanacija, odnosno da se animalni otpad prekrio zemljom, ostavljajući mogućnost ekološke katastrofe, neriješeno pitanje podzemnih voda i uzrokovanja požara. Osim toga, aktivisti su stava da je potrebno utvrditi krivičnu odgovornost Općinskog vijeća, Općine Kakanj, kao i odgovornih lica u operateru.
Također su mišljenja da je JP “Vodokom” sklapao ugovore s drugim općinama jer se radilo o “čistom profitu”, odnosno naplati usluga zbrinjavanja, a otpad se samo zatrpavao, štedeći na propisnom (skupom) tretmanu. Aktivisti navode da se, u slučaju deponije Bare, radi i o sistemskom i institucionalnom propustu jer je OV Kakanj usvajalo izvještaje o radu u kojem stoje prihodi od navedene stavke, te da postoji sumnja da se radilo o svjesnom “prekrivanju” nelegalnog postupanja. Osim toga, navode da je situacija na deponiji Bare, kao i u mnogim slučajevima u BiH, klasičan primjer “administrativnog ping-ponga”.
“Namjernim spuštanjem na kantonalni nivo, izbjegavaju se strožiji federalni inspektori i rigorozni uslovi EU direktiva koje Federacija mora pratiti. Općina Kakanj, kao osnivač, direktno pogoduje operateru nauštrb zdravlja građana. Paradoks je u tome što je Strategija upravljanja otpadom FBiH još prije više od desetljeća predvidjela zatvaranje lokalnih deponija poput Bara i prelazak na regionalne centre”
Također, stava su da se radi o ekonomskom apsurdu na korist pojedinaca, jer je Kakanj bliže Mošćanici od svih drugih općina u Zeničko-dobojskom kantonu.
“Ostajanjem na Barama, JP “Vodokom” zadržava punu kontrolu nad novcem i ne mora plaćati “ulaznu naknadu” (tipping fee) regionalnoj deponiji, što im omogućava da pokrivaju gubitke ili nerealno zapošljavanje. Deponija koja je trebala biti zatvorena po nalogu inspekcije iz 2012. godine vjerovatno je premašila sve visinske i volumenske kote. To predstavlja direktnu opasnost od klizišta za nova naselja koja niču u blizini. U studiji uticaja deponije na okoliš rađenoj u svrhu sanacije (2014 – 2021) navodi se da je deponija većim dijelom neuređena, nije ograđena, nije ugrađena zaštita dna deponije i sistem za otplinjavanje. Nasipanje novih slojeva zemlje da bi se prikrilo stvarno stanje nije ništa drugo do neodgovorno zatrpavanje ekološke kakanjske bombe”, kažu eko aktivisti iz Kaknja.
(J.M., Odgovorno)
