Predstavnici organizacija civilnog društva iz zemalja Zapadnog Balkana i međunarodni stručnjaci razgovarali su o primjeni izbornih preporuka, unapređenju izbornih procesa i načinima na koje građansko društvo može snažnije uticati na izborne reforme.

“Kada kompanija koristi koncesiju za mineralne resurse, posluje na prostoru na kojem postoje značajni vodni resursi i državno zemljište, upravlja odlagalištem velikih količina rudarskog otpada i traži ponovno pokretanje proizvodnje, javnost ima legitiman interes da zna: ko je operater; ko je njegov korporativni vlasnik; ko upravlja kompanijama; ko ostvaruje značajnu kontrolu nad vlasničkom kompanijom; i kakva je javno dokumentovana korporativna historija grupacije.”

Konkretni i posebni zahtjevi 04.11.2026. godine upućeni su i Federalnoj upravi za inspekcijske poslove (FUZIP), od koje je zatražen hitan izlazak nadležnih federalnih rudarskih, šumarskih i vodnih inspektora na lokalitete eksploatacionih i istražnih polja u Varešu. Zatraženo je službeno konstatovanje nepostojanja važećeg zakonskog i ustavnopravnog osnova za izvođenje radova, trenutno fizičko pečaćenje svih gradilišta, rudarskih pogona, mehanizacije i pristupnih puteva koje koriste navedene kompanije…

Sve u svemu, Alternativni izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine na putu ka članstvu u Evropskoj uniji za period 2025/2026. samo dodatno naglašava apsurdnost rezultata nedavno završenih izbora u BiH. Koji svaku nadu u drugačije i bolje (kakva zahvaljujući njihovim rezultatima izbora postoji u Srbiji) i preporuku civilnog društva i institucija EU “novim” vlastima u tom kontekstu, čine besmislenim.

Rezultati provedene revizije odslikavaju nestručnost, nesposobnost i nezainteresovanost vlasti da efikasno urede ovu oblast, s ciljem poboljšanja kvaliteta života građana. A određeni propusti otvaraju prostor za koruptivne radnje i zloupotrebu javnih sredstava. Revizija je, naime, utvrdila da postojeći sistem nadzora ne obezbjeđuje dovoljnu sigurnost da su javna sredstva isplaćena za stvarno i kvalitetno izvršene ugovorene usluge. Postoji značajan rizik od plaćanja neizvršenih ili nekvalitetno izvršenih usluga, neefikasnog korišćenja javnih sredstava i narušavanja povjerenja građana u upravljanje komunalnim uslugama.

“Zašto se u Tvornici cementa Kakanj ponavljaju havarijalne situacije? Šta je njihov stvarni uzrok? Da li je ponovo došlo do nekontrolisanog ispuštanja sirovinskog brašna iz proizvodnog pogona i završavanja materijala izvan fabričkog kruga? Kakanj ne traži objašnjenja nakon svakog incidenta. Kakanj traži da se incidenti spriječe”.

Nema države na Balkanu (uključujući, naravno, i BiH) zaista spremne da zaštiti žene koje trpe nasilje i traže pomoć institucija. Formalni mehanizmi zaštite postoje, ali često ne funkcioniraju kada su najpotrebniji. Institucije, koje bi trebalo da pruže zaštitu žrtvi, često pokazuju netrpeljivost prema njoj i naklonost prema nasilnicima i zločincima. Žene nerijetko osim žrtvama porodičnog postaju i žrtve institucionalnog nasilja – prijave im se ne tretiraju ozbiljno, maltretira ih se, trpe prijetnje, ignoriše nezakonito im oduzimanje djece, ne pruža im se potrebna pomoć,… A u ekstremnim slučajevima – kakav je ovaj o kome u tekstu u nastavku piše Deutsche Welle – bivaju izručene ubicama, što znači da država postaje saučesnik femicida. (Odgovorno)

“Trenutni val omladinskih protesta i demonstracija širom Europe treba promatrati kao politički laboratorij i kao sondu ispitivanja prevladavajućih društvenih i ideoloških okvira i okova. Kao laboratorij u kojem omladina traži novi politički jezik i kao sondu koja otkriva što joj je politički dopušteno, a što nije, što je realno, a što nije.” No, dok po Evropi i u susjedstvu omladina traži novi politički jezik, u BiH – ćuti i trpi, kao i njihovi roditelji. Ili i jedni i drugi, umjesto skidanja i odbacivanja retrogradnih ideoloških okova, mitova i propagande, istima robuju. (Odgovorno)

Milan Vukelić svoje poštenje i borbu za istinu i pravdu platio prvo malteretiranjem, prijetnjama i ucjenama onih čija imena je doveo u vezu sa korupcijom i kriminalom, nazivajući ih “građevinskom mafijom”, a onda i životom – likvidiran je prije 19 godina, 6. novembra 2007., aktiviranjem eksplozivne naprave ispod njegovog automobila – u neposrednoj blizini zgrade MUP-a RS, koji mu je odbio pružiti zaštitu. A onda, do dana današnjeg, nije uhapsio počinioce tog zločina i njegove nalogodavce.

Prema Studiji uticaja na okoliš, rađenoj u svrhu sanacije 2014 – 2021, deponija je većim dijelom neuređena, nije ograđena, nema ugrađenu zaštitu dna niti sistem za odplinjavanje. Nasipanje novih slojeva zemlje radi prikrivanja stvarnog stanja nije ništa drugo do neodgovorno zatrpavanje „ekološke bombe“.