„Šta je sa diplomama stečenim na univerzitetima i visokim školama  kojima je uskraćena akreditacija ili, što je još gore, nisu je nikada ni obezbijedili. Da li su naše vlasti svjesne da je sa takvim nevalidnim javnim ispravama ne stotine već desetine hiljada naših građana? Koji rade, ponajviše njih, u javnim institucijama, iako prema važećim zakonskim propisima u njima mogu raditi samo oni koji posjeduju diplome sa akreditovanih visokoškolskih ustanova. Što je još žalosnije, među onima koji imaju sporne diplome su i ljekari, medicinske sestre, magistri, doktori nauka…” – reakcija je studentskih aktivista u inicijativi “Akreditovane visokoškolske ustanove – priznate diplome”.

Ekstremno niski vodostaji, kojima svjedočimo početkom augusta 2026 godine, dodatno povećavaju rizik ugrožavanja zdravlja i prirode otpadnim vodama. Aktivisti se nadaju da će zagađivači imati barem toliko razumijevanja za zaštitu rijeka, koliko federalna vlada ima razumijevanja za zaštitu ekonomskih interesa zagađivača.

Nastavlja se ignorisanje lokalne vlasti stavova i želja građana, te, njeno izbjegavanje donošenja Urbanističkog plana Banjaluke i organizovanje gradnje kroz stalne izmjene regulacionih planova, podilaženjem interesima investitora, a bez uvažavanja mišljenja građana i struke (u čemu se aktuelna vlast ne razlikuje od svojih prethodnika, zbog čega je posljednji urbanistički plan Banjaluke još uvijek onaj iz 1975.).

Mještani navode da će podržati svaku zdravu ideju, ali napominju da vlastima treba biti fokus na uređenju obale jezera Modrac, te da se nadaju da prezentacija nije dio predizborne kampanje.

“Centar za životnu sredinu platio je i ispitivanje vode i na prisustvo teških metala, ali to nije bilo moguće na tim lokalitetima, jer su na prvom zaposlene iz Regionalnog centra Bijeljina okružili aktivisti lokalne vladajuće stranke, a na drugom im to nisu dozvolili radnici, a i u momentu dolaska stručnih lica Instituta je i isključen dotok vode.

“Deutche welle” prenosi pisanje austrijskog “Standarda” o pritisku rudarskog lobija na BiH i otporu civilnog društva prema namjerama korupciji sklonih političara: „Iz otpora prema iskorištavanju sirovina i straha od onečišćenja okoliša, diljem zemlje sada se pojavila mreža političkih pokreta. Pokreće je duboko nepovjerenje prema administraciji i političkim elitama. Ljudi smatraju da su korumpirani političari uvijek spremni mijenjati zakone kako bi se obogatili i da se ekološki standardi ne ispunjavaju jer su vlasti, odgovorne za njih infiltrirane političkim interesima. I vjerojatno nisu daleko od istine”.

U ozbiljnim zemljama objavljivanje ovakvog izvještaja pratila bi press konferencija vlade, na kojoj bi se, ako ne ostavke, ponudilo bar izvinjenje građanima i obećanje hitnog rješavanja grešaka, nepravilnosti i nezakonitosti, na koje su revizori upozorili. Ali…

Nakon izbijanja afere sa neodgovornim i kriminalnim neadekvatnim višegodišnjim odlaganjem opasnog otpada širom Hrvatske, uz sumnju da sve to nije bilo moguće bez u najmanju ruku prećutnog odobrenja vlasti, odnosno sistemske korupcije, a što je sve prouzročilo i pozive na smjenu Vlade, građani BiH trebali bi dodatno biti zabrinuti zbog “Trgovske gore”, odnosno odlagališta nuklearnog otpada koje Hrvatska planira izgraditi u neposrednoj blizini granice sa BiH…

„Tražimo nešto što je normalno u svakoj uređenoj zemlji – da institucije rade svoj posao. Ako institucije ne vide građane, građani će im doći na vrata“, poručeno je sa protesta u Novom Sadu. Trebalo bi da je to opomena i za vlasti na svim nivoima u BiH, ali, na žalost, za razliku od svijesti i energije u Srbiji, koja masovnim i relevantim održava “studentske” proteste i godinu dana od njihovih početaka, u BiH, i kad se ta energija na trenutak pojavi, vrlo brzo – pod pritiskom izvana ili zbog nedovoljne unutrašnje snage i društvene svijesti – se i ugasi.

Reagujući na obraćanja ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića udruženju BH Novinari, generalna sekretarka ovog udruženja, u ime njegovog upravnog odbora, uputila je Ministru javni odgovor, koji možemo shvatiti i kao lekciju neobrazovanim i bahatim političarima (a, nažalost, masa ih je takvih), o medijskim slobodama i pravima novinara u demokratskom društvu. Odgovor u nastavku prenosimo u cjelosti.