Pred Opće izbore u BiH, poučno je vidjeti, na primjeru ponašanja predstavnika različitih stranaka iz Hrvatske u Evropskom parlamentu da svi političari i sve stranke ipak nisu isti (iako to prečesto izgleda tako). Zahvaljujući zastupniku “Možemo”, a uprkos protivljenju zastupnika HDZ-a, građani Gospića će se o problemu ilegalnog odlaganja opasnog otpada u njihovom gradu moći obratiti zastupnicima Evropskog parlamenta i Evropskoj komisiji.

Fascinantni talas studentskih protesta u Srbiji, pretvorio se u konkretnu političku ponudu za predstojeće izbore. Pružaći stvarnu alternativu, postao je nada da je rušenje tamošnjeg autoritarnog, kriminogenog, nasilnog, ksenofobnog, nacionalističkog i destabilizirajućeg režima moguće. U BiH, s druge strane, pritisak nevladinog sektora i postojanje visokog predstavnika omogućili su uvođenje “novih tehnologija” na predstojeće opšte izbore, kojim bi trebao biti smanjen nivo zloupotreba i izbornih krađa i stvorena mogućnost bar nešto poštenijih izbora nego inače. No,…

Možda je najbolji komentar na ovu situaciju dao jedan od građana, koji je nakon jednog posta na Facebook stranici NGG “Prijedor se buni”, napisao: “U oktobru dobro razmislite kome dajete povjerenje. Ovi do sada što su bili odbornici su krivi za sav nered i pljačku Prijedorskog kraja”. A više građana je osobu koju se proziva kao odgovornu za destrukciju u Bukovoj Kosi (odbornika vladajuće stranke, iz Teslića), nazvala tek piunom u rukama Onog Koji U RS O Svemu Odlučuje.

“Kako da se ophodimo prema drugim područjima koja uopšte nisu ni zaštićena, kada ni područje pod najvišom zaštitom suštinski ne čuvamo?”, zapitali su se iz Centra za životnu sredinu, naravno, pod ti “mi” podrazumijevajući državu, odnosno njenu vlast, a ne civilni sektor, koji je, praktično, jedina brana potpunoj devastaciji svih prirodnih bogatstava u ovoj zemlji.

“Nije bilo fer da 1,3 miliona KM preostalih sredstava od prodaje dobojskog „Trudbenika“ nisu dobili radnici koji su ostavili svoje zdravlje u pogonima „Trudbenika“ i nije fer da se umjesto toga ta sredstva uplate u budžet Vlade RS“ – rekla je Biljana Rakočević, dogogodišnja pravnica „Trudbenika“, koja ima bogato pravničko iskustvo i kao pravobranilac općina Usora i Doboj Jug, a i poznata je ovdašnja građanska aktivistkinja.

“Vlada Hercegbosanske županije i općina Tomislavgrad donosile su katastrofalno loše prosudbe i potpisivali štetne i nezakonite ugovore, uz stotine nezakonitih dozvola, odluka i suglasnosti koje su predstavljale podlogu za realizaciju koncesija. Više od pet tisuća Duvnjaka kaže „DOSTA JE!“ ovakvom nasilju nad zdravim razumom.”, navodi se u saopštenju KODD – Koalicije za odgovornu demokraciju i dostojanstvo.

Prvi dan konferencije u Međugorju stavlja u fokus očuvanje Bune, Bunice i Bunskih kanala.

“Dakle, i pored zasigurno brojnih slučajeva krađe i nekontrolisane eksploatacije šljunka u riječnim koritima i priobalnom zemljištu rijeka Bosne, Usore, Spreče, Ukrine i drugih, odnosno na području Doboja, Vukosavlja, Modriče, Šamca, Teslića i drugih gradova nema niti jedne osuđujuće presude u kojoj su iza rešetaka završili kradljivci.

U zahtjevu je precizirano da eko aktivisti imaju dokaze, uvidom na terenu, te sačinjenom foto i video dokumentacijom, da su radovi u Duboštici od strane investitora ponovo započeti 08.09.2026. na području koje predstavlja državno šumsko zemljište. Od nadležne federalne inspekcije zahtijevaju da bez odlaganja izvrši nadzor na licu mjesta i preduzme sve mjere iz svoje nadležnosti, uključujući obustava radova, ukoliko se utvrdi da za njihovo izvođenje ne postoji valjan pravni osnov. Upozorili su i na moguće pravne i okolišne posljedice nastavka radova.

Mreža udruženja „Moje pravo“ TK već godinama ukazuje na probleme djece i osoba sa invaliditetom i poteškoćama u razvoju. „Inicijative šaljemo, sastanke održavamo, probleme obrazlažemo ali konkretna rješenja izostaju.“, navode u otvorenom pismu, u kome su najavili i proteste, ako u narednih nekoliko dana ne bude konkretnih odgovora na njihove zahtjeve. „Ne tražimo privilegije. Tražimo da institucije rade svoj posao i da prava djece i osoba sa invaliditetom ne zavise od toga koliko dugo će roditelji biti spremni čekati.“. Ovo otvoreno pismo u nastavku prenosimo u cjelosti.