Iako postoje ozbiljne primjedbe i sumnje u objektivnost i nezavisnost i Federalnog ureda za reviziju pod novim rukovodstvom, ocjene koje je on dao Vladi Federacije (njenom Generalnom sekretarijatu i ministarstvima) su drastično različite, odnosno mnogo kritičnije, od onih koje je Glavna služba za reviziju RS dala “svojoj” Vladi. Dok je u Vladi RS 14 subjekata (sekretarijat i 13 ministarstva) dobilo pozitivne ocjene za obje komponente finansijske revizije, u Vladi Fedracije je obje pozitivne ocjene dobilo tek 4 njih.

„Problem sa davanjem vodnih saglasnosti i sklapanjem ugovora u RS koji vidimo je da prema zakonskim propisima, pored dodjele saglasnosti za vađenje i dislokaciju materijala iz vodotoka na osnovu javnog poziva, saglasnosti za sklapanje ugovora se daju i na osnovu člana 11 Pravilnika o uslovima i načinu održavanja riječnih korita, dislokacijii vađenje materijala iz vodotoka, odnosno bez javnog poziva. Trenutno je od aktivnih 36 ugovora za vađenje i dislokaciju materijala iz vodotoka, njih deset sklopljeno na osnovu člana 11 tog Pravilnika. Za razliku od Federacije BiH, gdje, prema važećim propisima, nije moguće dodijeliti pravo na vađenje materijala iz vodotoka prve kategorije bez prethodnog sprovođenja javnog poziva”.

I to je, zapravo, ključna stvar. Ne šta je uzrok današnjeg požara (time nek se bavi policija), nego da bi, za sve što se dešava oko Uborka svih ovih godina i provociranje katastrofe (pri čemu današnji požar nije ni blizu najgorih scenarija!), neko morao odgovarati. A deponija konačno trebala biti zatvorena i izmještena, kako to već godinama zahtjevaju građani predvođeni udruženjem “Jer nas se tiče”.  

A nije je dobio jer uporno ignoriše revizorske preporuke. I to one u vezi s milionskim donacijama pojedincima i neprofitnim organizacijama, praktično od prve revizije, za 2006., do danas. A gotovo isto toliko vremena i preporuku o (ne)angažovanju lica po ugovoru o djelu za obavljanje poslova koji su u opisu i nadležnosti radnih mjesta predviđenih Organizacionim planom Ureda.

 “NEMA novih istraživanja, NEMA novih koncesija i NEMA novih rudarskih projekata dok se u potpunosti ne riješi postojeći problem onečišćenja i dok se ne zaštiti zdravlje građana.”, navodi se u saopštenju ekološkog udruženja “Opstanak”, koje u nastavku prenosimo u cjelosti.

“Studentski pokret je odavno prerastao okvire fakulteta, ono što je počelo kao studentska borba postalo je zajednički interes građana”, komentar je protesta u Srbiji. U Bosni i Hercegovini, nažalost, nikakvi protesti ne prerastaju niušta (samo se ugase, na zadovoljstvo političkog ološa), a pogotovo ne u izraz zajedničkog interesa građana, iako često jesu(!) zajednički interes građana. Ali nedostaje ključna stvar – svijest građana da se za svoje interese treba boriti, a ne ćutati i trpiti i čekati da se neko drugi izbori za vaša prava, pravdu i bolji kvalitet života. (Odgovorno).

Danas, 20. juna, u Sarajevu će se održati 7. Bh. povorka ponosa, jedan od najvažnijih i najuticajnijih aktivističkih događaja, protest protiv nejednakosti, kršenja ljudskih prava i sveprisutnog nasilja prema LGBTIQ+ osobama, pokrenuta od strane grupe aktivista i aktivistkinja iz cijele BiH (Prijedor, Banja Luka, Sarajevo, Bijeljina, Tuzla). Tim povodom prenosimo poruku organizatora.

Ne bi bilo daleko od istine reći da su javna preduzeća jedan od važnih razloga zbog kojih se vodi politička borba za vlast. Riječ je o sistemima kroz koje svake godine prolaze milijarde konvertibilnih maraka javnog novca, ali i o institucijama koje raspolažu značajnim brojem radnih mjesta. Upravo zbog toga rukovodeće pozicije nerijetko dobijaju politički lojalni, umjesto najstručnijih kandidata, dok se zapošljavanje često posmatra i kao mehanizam za jačanje političkog uticaja i održavanje biračke podrške.

“Nepresušna je energija naših federalnih ministara i ministrica kad god treba braniti naše rijeke sa one strane granice, gdje nemaju nikakvih ovlasti da bilo šta promijene. Kad treba da urade bilo šta da zaštite naše vode i rijeke u Federaciji BiH, gdje imaju i ovlasti i moći, onda nas dočeka zid ćutanja i prebacivanja odgovornosti.”

Organizacije civilnog društva u Doboju koje, svaka na svoj način i svojim metodama, štite prava potrošača, očigledno nemaju adekvatan odgovor na ponašanje Osnovnog suda u ovom gradu, koji, sudeći po sudskim postupcima protiv komunalnog preduzeća i lokalnih vlasti, ne samo da degradiraju ulogu organizacija civilnog društva, već se uopšte ne trude da razumiju građane koji su oštećeni zbog očigledne diskriminacije.