Koliko još upozorenja treba, koliko prijava, koliko vapaja, koliko straha, koliko još ubijenih žena prije nego što shvatimo da nasilje nad ženama nikada nije “samo prijetnja”?

“U zvaničnim podacima nema uopšte informacija da je to šljunkarsko preduzeće učestvovalo na bilo kojem tenderu, a ni da su “Vode Srpske” raspisivale javni poziv za taj lokalitet u skorije vrijeme. Ako se ovo ispostavi tačnim, a osnovano sumnjamo da je drugačije, to će biti novi slučaj da je javna ustanova zadužena za upravljanje vodotocima u Republici Srpskoj netransparentno dodjelila ugovor u vodotoku rijeke Bosne.“

“Iz dugova se vadite sami, sami ste ih i napravili. I to ne novim cijenama usluga. Očekivali smo stručnost i napredak, a pali u još veću dubiozu”.

“Zahvaljujući odluci Općinskog vijeća i karticama koje će djeca i odrasli sa poteškoćama i njihovi roditelji imati, barem djelomično će se smanjiti psihološko opterećenje i stres koji ove porodice doživljavaju u javnim prostorima.”, navodi se u saopštenju udruženja Centar pozitivne prakse, koje u nastavku prenosimo u cjelosti.

“Zakon o zaštiti zraka i pravilnik o monitoringu zraka i uvjetima spaljivanja otpada se u Kaknju odavno krši. Neko za ovo stanje mora odgovarati. Broj oboljelih je porastu iz dana u dan. Ukoliko u razumnom roku ne uvažite zahtjeve građana bićemo primorani protiv svih odgovornih podnijeti tužbu. Tražimo hitnu zabranu  spaljivanja guma i RDF-a” – naveli su u svom zahtjevu eko aktivisti i, kao i lokalne vlasti, najavili organizovanje protesta.

Građani koji protestuju zbog zla koje nam se dešava (a ne dešava se drugom, nego svima nama, samo su neposredne žrtve trenutno neki drugi ljudi, a mi ostali čekamo svoj red) i koji od institucija zahtjevaju odgovornost, uključujući ostavke, u najmanju ruku su oni koji pokazuju da za njih ne vrijedi ona uvredljiva definicija da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. A za ostale, vrijedi moto Peščanika: “Ako vam je dobro, onda ništa”.

Sjeverna Makedonija ima slične probleme kao i BiH, sa neodgovornom vlašću koja kontinuirano uništava prirodu i toleriše zagađivanje zraka, vode i zemlje, negativno utičući na kvalitet života svojih građana. No za razliku od BiH, koja je posljednjih godina izgubila tu sposobnost, građani u Sjevernoj Makedoniji samoorganizuju se i štite prirodu i svoje živote. Masovno, odlučno, kontinuirano. Na način na koji su to nekad činile “Hrabre žene Kruščice”, mještani naselja oko deponije Uborak okupljeni oko udruženja “Jer nas se tiče” ili aktivisti pokreta “Neretvica – Pusti me da tečem” i slični. S druge strane, i za BiH i danas vrijedi isto ono na šta upozoravaju makedonski aktivisti: “Sve dok institucije šute, građani i aktivisti nemaju drugog izbora nego da stoje na blokadama, braneći šume, vode i zrak.” (Odgovorno)

„Kakvo je raspoloženje stanovništva, nakupilo se svega, i neće biti dobro da građani uzimaju stvari u svoje ruke.“

„Mještani mjesne zajednice Vesela u Bugojnu i neformalna grupa građana Vesela Straža pozdravili su odluku Općinskog vijeća Bugojno, koje je na sjednici održanoj 12. novembra 2025. godine jednoglasno podržalo stav građana i odbilo plan za izgradnju kamenoloma na lokalitetu Garačići.“, navodi se u saopštenju Mreže Aarhus centara za Zelenu agendu i zaštitu okoliša, koje prenosimo u cjelosti.

U svemu ovome, kamenolom “Podići” postaje više od ekološkog pitanja – on postaje metafora političke pasivnosti i moralne erozije lokalne vlasti. Savjet MZ Zavalje možda misli da se izvukao time što se pozvao na „nedostatak kapaciteta”, ali ono što su zaista pokazali jeste nedostatak karaktera. Jer ako ne možeš ili nećeš da braniš interese svojih građana, barem im nemoj stajati na putu. Jer gdje institucije ne djeluju – građani moraju. A kad građani djeluju – oni koji su ćutali više nemaju pravo da govore u njihovo ime.