Ne bi bilo daleko od istine reći da su javna preduzeća jedan od važnih razloga zbog kojih se vodi politička borba za vlast. Riječ je o sistemima kroz koje svake godine prolaze milijarde konvertibilnih maraka javnog novca, ali i o institucijama koje raspolažu značajnim brojem radnih mjesta. Upravo zbog toga rukovodeće pozicije nerijetko dobijaju politički lojalni, umjesto najstručnijih kandidata, dok se zapošljavanje često posmatra i kao mehanizam za jačanje političkog uticaja i održavanje biračke podrške.
Ko upravlja javnim preduzećima kroz koja svake godine prolaze milijarde konvertibilnih maraka i koja direktno utiču na svakodnevni život građana?
U uređenom sistemu to bi trebale biti osobe izabrane na osnovu znanja, iskustva i rezultata. Međutim, u Bosni i Hercegovini javna preduzeća se već godinama nalaze pod snažnim političkim uticajem, zbog čega stručnost često nije presudan kriterij za imenovanje rukovodećih kadrova. Posljedice takve prakse na kraju najviše osjećaju građani, kroz slabiji kvalitet usluga koje svakodnevno koriste.
Praksa pokazuje da se u javnim preduzećima često zapošljavaju i imenuju politički podobni kadrovi. Iako važeći zakon propisuje da u upravu ne mogu biti imenovana lica koja obavljaju funkciju u političkim strankama, u praksi je takvu odredbu teško dosljedno provesti i dokazati. Naime, osoba ne mora formalno obavljati stranačku funkciju da bi bila politički povezana ili lojalna određenoj političkoj opciji, što ostavlja prostor za različita tumačenja i zaobilaženje suštine zakonske zabrane.
O ozbiljnosti problema govori i činjenica da pojedina javna preduzeća godinama ne izvršavaju ni osnovne zakonske obaveze, uključujući dostavljanje godišnjih izvještaja o poslovanju. U praksi se pojedini izvještaji u zakonodavnim tijelima razmatraju sa višegodišnjim zakašnjenjem, a njihov tretman nerijetko zavisi od političkog konteksta i trenutnih odnosa snaga. U takvim okolnostima, razmatranje ili neusvajanje izvještaja pojedinih javnih preduzeća koristi se kao povod za promjene u upravljačkim strukturama, što otvara prostor za politizaciju procesa imenovanja.
Dodatni problem predstavlja činjenica da kriteriji za imenovanje direktora i članova uprava javnih preduzeća često nisu dovoljno jasni, ujednačeni i mjerljivi. U praksi se uslovi za imenovanje razlikuju od preduzeća do preduzeća, a izmjene kriterija nerijetko uključuju smanjivanje zahtjeva u pogledu stručnih kvalifikacija i radnog iskustva. Takva praksa ostavlja prostor za politički uticaj i otvara pitanje da li se kriteriji prilagođavaju stvarnim potrebama javnih preduzeća ili pojedinim kandidatima. Zbog toga je neophodno uspostaviti jedinstvene i transparentne kriterije za imenovanje rukovodstava javnih preduzeća, kako bi stručnost, iskustvo i rezultati postali ključni osnov za izbor, a ne politička podobnost.
Ne bi bilo daleko od istine reći da su javna preduzeća jedan od važnih razloga zbog kojih se vodi politička borba za vlast. Riječ je o sistemima kroz koje svake godine prolaze milijarde konvertibilnih maraka javnog novca, ali i o institucijama koje raspolažu značajnim brojem radnih mjesta. Upravo zbog toga rukovodeće pozicije nerijetko dobijaju politički lojalni, umjesto najstručnijih kandidata, dok se zapošljavanje često posmatra i kao mehanizam za jačanje političkog uticaja i održavanje biračke podrške.
Zbog toga se pitanje depolitizacije javnih preduzeća nameće kao jedan od ključnih izazova u unapređenju njihovog rada. Funkcije direktora, članova uprava i nadzornih odbora ne bi smjele biti predmet političkih dogovora i raspodjele uticaja, već rezultat transparentnih procedura i jasno definisanih stručnih kriterija.
Rješenje je potrebno tražiti kroz profesionalizaciju upravljačkih struktura i zakonsko ograničavanje političkog uticaja na imenovanja. To podrazumijeva uvođenje jasnih kriterija stručnosti i radnog iskustva za rukovodeće funkcije, veću transparentnost procesa imenovanja, objavljivanje biografija kandidata, te jačanje mehanizama nadzora i odgovornosti za rezultate rada javnih preduzeća.
Depolitizacija javnih preduzeća nije cilj sama po sebi, već preduslov za kvalitetnije usluge, efikasnije poslovanje i odgovornije upravljanje javnim sredstvima. Upravo zato njihovim radom trebaju upravljati stručni i nezavisni kadrovi. Profesionalizacija upravljačkih struktura i jačanje mehanizama kontrole predstavljaju ključne preduslove za efikasniji rad javnih preduzeća i odgovornije upravljanje javnim sredstvima.
Građani od javnih preduzeća očekuju kvalitetne usluge, a ne političke obračune i stranačka imenovanja.
(A.H., Odgovorno)
