Posebno zabrinjava činjenica da se u predmetima koji se odnose na pristup informacijama od javnog interesa (koje građanima, medijima i organizacijama civilnog društva treba da omoguće informisanje s ciljem pravovremenog reagovanja na eventualne zloupotrebe ili nezakonitosti u radu institucija), na odluke sudova često čeka i po nekoliko godina, što obesmišljava i konkretne zahtjeve, ali i samu svrhu zakona o slobodi pristupa informacijama. A sudovi se, umjesto zaštitnika javnog interesa i pravnog poretka, pretvaraju u saučesnika vlasti u prikrivanju podataka i kršenju zakona.
Svi ovdašnji problemi, a većina ih je generisana politikom, odnosno zloupotrebama, korupcijom i kriminalom unutar vlasti, ne bi postojali ili bi, kao u razvijenom svijetu, bili svedeni na podnošljivu normu, da u BiH funkcioniše pravna država. Zatvori bi bili puniji a politička scena bitno drugačija, i formalno i suštinski. A posljedično kvalitet života ovdašnjih građana neuporedivo bolji.
No, realnost je da u zarobljenoj državi imamo i zarobljeno, stranački kontrolisano pravosuđe, u kome postoje izuzeci od pravila, krhke naznake pravne države, ali tek kao fluidna naznaka mogućnosti “šta bi bilo kad bi bilo”.
Stvarnost je da se ključno rješenje za manje-više sve probleme u državi, pod političkim uticajem, klijentilizmom, konformizmom i sveprisutnim nedostatkom moralnog imperativa, pretvorilo u dio problema. Na koji ukazuju i iz EU i iz domaćih i međunarodnih organizacija civilnog društva.
Transparency International u BiH se na različite načine godinama bori za radikalnu reformu pravosuđa. Kombinujući konkretne primjedbe, zahtjeve i tužbe koje podnosi sa generalnim stavom o potrebi sveobuhvatne lustracije. S ciljem povratka izgubljenog povjerenja u pravosuđe, od koga se očekuje nezavisnost i samostalnost u radu.
Kako je za provođenje lustracije i radikalne reforme, potrebna (i) politička podrška koju je u ovakvoj zemlji nemoguće obezbijediti (iz istog razloga iz koga političari na vlasti blokiraju EU integracije – jer što su bliže EU i pravnoj državi bliži su i mogućnosti da ostanu bez vlasti a i da završe u zatvoru), Transparency promjene pokušava izazvati nizom manjih intervencija – od prijedloga izmjena zakonskih rješenja, ukazivanja na neprihvatljive prakse, do tužbi koje pokreće. Nadajući se da presude koje dobija neće ostati samo na konkretnim slučajevima, nego da će pokrenuti ozbiljnije procese koji će dovesti do rješavanje određenih konkretnih problema. Kao što je, recimo, problem “beskonačnog” trajanja sudskih procesa.
Ovih je dana Ustavni sud BiH usvojio apelaciju Transparency International u BiH i utvrdio povredu prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu. Ova odluka dolazi nakon dugogodišnje pravne borbe protiv institucionalne netransparentnosti započete još – 2014. godine!
Naime, umjesto odgovora, na zahtjev za pristup informacijama jednom od Federalnih ministarstava, uslijedilo je višegodišnje sistemsko odbijanje i skrivanje informacija, koje je, osim netransparentnosti vlasti, razotkrilo i hroničnu neefikasnost ovdašnjeg pravosuđa, koje nema odgovor na ignorisanje njegovih presuda od strane političara na vlasti.
TI BiH je, naime, bio primoran podnijeti čak četiri tužbe, a uprkos tome što su sve završile presudama u njegovu korist, pristup informacijama do danas nije ostvaren.
Kao ključni problem u ovom predmetu, iz Transparencyja ističu dužina trajanja postupka pred Kantonalnim sudom u Sarajevu, kome je trebalo više od četiri godine da donese odluku po samo jednoj od podnesenih tužbi TI BiH.
Na ovim povodom podnesenu apelaciju, Ustavni sudu BiH u junu 2026. donosi odluku kojom usvaja argumente Transparency Internationala, naglasivši da postupak po tužbi traje oko sedam godina, a da nije uočena bilo kakva činjenica ili argument koji bi mogli opravdati ovakvu dužinu tog postupka.
Zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud BiH je naložio predsjednici Kantonalnog suda u Sarajevu da se postupak okonča, dok je Vladi Kantona Sarajevo naloženo da isplati naknadu nematerijalne štete TI BiH.
Ova odluka Ustavnog suda značajna je, zapravo, jer ukazuje na ozbiljan sistemski problem sa rješavanjem predmeta u razumnom roku pred sudovima u Bosni i Hercegovini.
Posebno zabrinjava činjenica da se u predmetima koji se odnose na pristup informacijama od javnog interesa (koje građanima, medijima i organizacijama civilnog društva treba da omoguće informisanje s ciljem pravovremenog reagovanja na eventualne zloupotrebe ili nezakonitosti u radu institucija), na odluke sudova često čeka i po nekoliko godina, što obesmišljava i konkretne zahtjeve, ali i samu svrhu zakona o slobodi pristupa informacijama. A sudovi se, umjesto zaštitnika javnog interesa i pravnog poretka, pretvaraju u saučesnika vlasti u prikrivanju podataka i kršenju zakona.
(N.N., Odgovorno)
