“Treba da se sankcionišu lažne vijesti, govor mržnje i da se zaista uvedu granice izražavanja u situacijama kada se krše prava drugih. Ali, s druge strane, ta ograničenja moraju biti legitimna i ne smiju biti suprotna praksi Evropskog suda za ljudska prava.“. Odnosno, ne smiju biti zloupotrebljena od političara za obračun sa njihovim kritičarima i smanjenje slobode javne riječi u društvu. Što je isključiva intencija političara koji trenutno uvode ove mjere.
Maksimalna prava i privilegije i minimalna odgovornost, uz što manju izloženost kritici, san je političara u BiH. Od vrha do dna. Udruženje BH Novinari nedavno je Ministra vanjskih poslova BiH moralo upozoriti da je targetiranje medija protivno demokratskim standardima i zakonskim načinima reagovanja javnih osoba. Autokratski režim u Republici Srpskoj za obračun sa svojim kritičarima i borcima protiv korupcije, zloupotrebe položaja i pljačke javnih sredstava i prirodnih bogatstava, a za poštovanje ljudskih prava i građanskih sloboda, osim verbalnih i fizičkih napada, proveo je, što uspješno, što neuspješno, i neke sistemske mjere s ciljem uvođenja (auto)cenzure i smanjenjem slobode javne riječi. A nekoliko kantona i lokalnih zajednica u Federaciji BiH samostalno su, ignorišući upitnost svog prava na tako nešto, uveli kazne za komentare na društvenim mrežama (s akcentom na one u kojim se izražava nezadovoljstvo vlašću).
Udruženje BH Novinari, na ovih dana predstavljenoj analizi pod nazivom „Lokalna regulacija online prostora u Bosni i Hercegovini: Između zaštite javnog reda i ograničavanja slobode izražavanja”, navelo je da su, u periodu od 2021.– 2025. godine, najmanje 203 osobe (prekršajno) kažnjene zbog objava na društvenim mrežama i internet portalima u Unsko-sanskom, Posavskom, Kantonu 10 i Zapadnohercegovačkom kantonu, te u Općini Kakanj, zbog mjera koje su vlasti ovih administrativno-teritorijalnih jedinica uvele samostalno. Uz napomenu da je ukupan broj kažnjenih vjerovatno veći, s obzirom da pojedini kantoni ne vode posebne evidencije ili nisu dostavili tražene podatke na upit ovog udruženja.
Već “na prvi pogled” uočava se nejednak položaj u koje ovakve odluke dovode stanovnike različitih dijelova BiH. Odnosno da građanke i građani u BiH ne uživaju jednak stepen prava i zaštite sloboda. No, još važnije je to što se primjenom ovakvih propisa zaobilazi demokratski standard da službena, odnosno javna osoba mora imati viši stepen tolerancije na kritiku, kakva god ta kritika bila i koliko god se možda s njom ne slagali.
“Apsolutno je potrebno zaštititi građane i sačuvati slobodu izražavanja. Ta dva cilja nisu suprotstavljena i moraju se ostvarivati istovremeno.”, navela je, na prezentaciji, autorica analize Mirna Stanković Luković. Izrazivši skepsu da su lokalni propisi kojim se reguliše ova oblast pravi način da se to postigne.
Ombudsmenka za ljudska prava BiH Jasminka Džumhur ocijenila je da analiza otvara ozbiljna pravna pitanja o tome može li se digitalni prostor tretirati kao javno mjesto u smislu propisa o javnom redu i miru. Naglasivši, pritom, da su komunikacije nadležnost države i nisu nadležnost entiteta, kantona, a posebno ne općina. Te, da je neuređivanje digitalne sfere na državnom nivou dovelo do toga da niži nivoi vlasti propisuju pravila za oblast za koju nisu nadležni.
Upozorivši na ključni problem:
“Time se, umjesto zaštite javnog prostora, otvara mogućnost da se štite pojedinci, uključujući javne zvaničnike koji prema praksi Evropskog suda uživaju manji stepen zašte i moraju trpiti veću izloženost mišljenju javnosti”.
I da se na ovaj način sužava prostor za slobodu izražavanja, a mjere koje se primjenjuju ne osiguravaju jednako pravni pristup i nisu proporcionalne cilju koji bi trebalo da štite.
Generalna sekretarka BH Novinara Borka Rudić navela je da podaci do kojih je ovo udruženje došlo govore o ograničavanju prava na slobodu izražavanja putem društvenih mreža i o pokušajima lokalnih vlasti da mimo evropskih standarda i analize svakog pojedinačnog slučaja ograničavaju pravo na slobodu izražavanja, te kažnjavaju građanke i građane i jedan broj novinarki i novinara zbog objava na društvenim mrežama.
Naime, “Među prvim javno poznatim slučajevima primjene ovih propisa nalaze se postupci pokretani protiv novinara i urednika medija na inicijativu političkih funkcionera. Iako dostupni podaci nisu dovoljni za zaključak da se radi o ustaljenoj praksi, oni ukazuju na potrebu kontinuiranog praćenja primjene ovih propisa i njihovog mogućeg uticaja na slobodu izražavanja.”, navodi se u objavljenom izvještaju.
BH Novinari smatraju da zaštita građana od online nasilja predstavlja legitiman cilj, ali da se ona mora ostvarivati kroz precizna, proporcionalna i na dokazima zasnovana zakonska rješenja, uz puno poštivanje Ustava Bosne i Hercegovine, Evropske konvencije o ljudskim pravima i prakse Evropskog suda za ljudska prava.
“Treba da se sankcionišu lažne vijesti, govor mržnje i da se zaista uvedu granice izražavanja u situacijama kada se krše prava drugih. Ali, s druge strane, ta ograničenja moraju biti legitimna i ne smiju biti suprotna praksi Evropskog suda za ljudska prava.“.
Odnosno, ne smiju biti zloupotrebljena od političara za obračun sa njihovim kritičarima i smanjenje slobode javne riječi u društvu. Što je isključiva intencija političara koji trenutno uvode ove mjere.
(N.N., Odgovorno)
