Iz dosadašnjeg iskustva, za očekivati je da se i investitor i vlast nastave ponašati ignorantski i bahato. A pravna država će vjerovatno nastaviti da daje samo povremene signale da je živa. A za istinsku promjenu, sa ovakvim stepenom zarobljenosti države, dosadašnji oblik aktivizma civilnog društva neće biti dovoljan. Potrebna je promjena vlasti, koja je moguća samo na izborima. I koja će i pravnoj državi biti signal da prestane funkcionisati kao da se tek povremeno budi iz kome.
Rudnici u Bistrici i Bukovoj Kosi, kod Prijedora, zastrašujuća su ilustracija zarobljene države i društva, u kojoj kriminogena vladajuća oligarhija koristi sve poluge moći za organizovanu pljačku prirodnih bogatstava, uz potpuno ignorisanje zakona, sudskih presuda i ljudi i njihovih sudbina.
„Otvaranjem ovog rudnika mještani su ostali bez vode i bez mogućnosti da udišu zdrav vazduh zbog konstantnog samozapaljenja uglja. Lokalni put više nije bezbjedan, a privatna imovina nam se bukvalno otima pred očima. Od samog početka smo potpuno isključeni iz procesa odlučivanja po pitanju Bukove kose, nismo imali ni javne rasprave, niti pravo da kažemo ijednu riječ o sudbini naših ognjišta. Na djelu vidimo nezapamćenu devastaciju i zloupotrebu moći, koja nikako ne bi smjela da se dešava u 21. vijeku.“, istakao je, svojevremeno, Miroslav Stakić, mještanin Bukove Kose i aktivista NGG “Sačuvajmo Potkozarje”.
Jedina pozitivna stvar u čitavoj priči, osim jačanja svijesti građana o nužnosti borbe za svoja prava, je reakcije sudova na tužbe organizacija civilnog društva, odnosno presude koje pokazuju da pravna država, uprkos svim pritiscima koje trpi i udarcima autokratske vlasti, koja sve u društvu pokušava staviti pod svoju kontrolu, pokazuje znake života.
Ali, radi se baš o tek znacima života. Jer iza presuda koje se donose ne postoji i snaga koja bi dokinula bezakonje i ruganje pravnoj državi i kaznila one koji ga sprovode. Sud se, naime, iako ima zakonski osnov, ne usuđuje sam riješiti stvar, nego se zadovoljava opetovanim poništenjima dozvola koje izdaje Vlada. Što, opet, Vladi, savršeno odgovara, za nastavak nasilja nad pogođenom zajednicom, a, posredno, i čitavim društvom i pravnom državom. Bez krivične odgovornosti.
Vlada Republike Srpske je tako, na treće uzastopno sudsko poništavanje ekološke dozvole za rudnik Bistrica, u junu ove godine, reagovala ekspresnim izdavanjem nove, četvrte dozvole.
Pritom, kao da se radi o satiri ili crnohumornoj komediji, a ne o stvarnom životu, Vlada, odnosno nadležno ministarstvo, u dozvoli za rudnik – poznat i po tome što su radovi na iskopavanju uglja počeli prije izdavanja koncesije – navodi čitav niz obaveza koje, u skladu sa Zakonom o zaštiti životne sredine, investitor, treba da ispuni tokom rada i prestanka rada postrojenja. Pri čemu je, u međuvremenu, rudnik zatvoren a prostor napušten, ostavljen u devastiranom stanju.
I nikom ništa? Ni moralne, ni političke, ni krivične odgovornosti.
Slična farsa, u organizaciji istih aktera, odvija se i na prostoru Bukove Kose. Pri čemu je tamo otvoreni rudnik još uvijek aktivan.
Zahvaljujući upornosti Centra za životnu sredinu, nedavno je, tri godine nakon podnošenja tužbe, odlukom Vrhovnog suda Republike Srpske, poništeno rješenje Vlade ovog entiteta o dodjeli koncesije za istraživanje uglja na ležištu “Bukova Kosa”.
No, svega mjesec dana kasnije, Vlada Republike Srpske je ponovo dodijelila koncesiju za istraživanje uglja istoj kompaniji, što je zvanično objavljeno 10. avgusta.
Juče, 12.08., Centar za životnu sredinu, obavijestio je javnost da je, odučujući po njihovoj tužbi, Okružni sud u Banjoj Luci donio presudu kojom je po drugi put poništena ekološka dozvola za eksploataciju uglja na Bukovoj Kosi.
“Ova presuda je još jedan jasan dokaz da su institucije svjesno ignorisale zakonske obaveze na štetu ljudi koji ovdje žive, dok se istovremeno suočavamo sa ljudima koji se ponašaju kao da su apsolutno iznad zakona. Rudnik nije prestao sa radom ni jedan jedini dan, a od samog početka nesmetano rade na ogromnoj površini od 30 hektara. Investitor, a očigledno ni institucije, ne mare za zakon niti za posljedice koje eksploatacija ima na naše privatne parcele i imovinu. Pokušaji da se izrada Plana rekultivacije i remedijacije predstavi kao neobavezna samo potvrđuju taj bahat odnos prema prirodi i ljudima. Mi ovdje ne branimo samo zemlju, mi branimo naše pravo na opstanak i normalan život, i nećemo dozvoliti da Bukova Kosa doživi sudbinu Bistrice ili Medne«, izjavio je mještanin Miroslav Stakić.
Centar za životnu sredinu je odmah po prijemu presude istu dostavio Republičkom inspektoratu sa zahtjevom za provođenje vanrednog inspekcijskog nadzora i poduzimanje mjera.
No, iz dosadašnjeg iskustva, za očekivati je da se i investitor i vlast nastave ponašati ignorantski i bahato. A pravna država će vjerovatno nastaviti da daje samo povremene signale da je živa. A za istinsku promjenu, sa ovakvim stepenom zarobljenosti države, dosadašnji oblik aktivizma civilnog društva neće biti dovoljan. Potrebna je promjena vlasti, koja je moguća samo na izborima. I koja će i pravnoj državi biti signal da prestane funkcionisati kao da se tek povremeno budi iz kome.
(N.N., Odgovorno)
