Ovaj slučaj u Crnoj Gori umnogome podsjeća na akcidente koje smo imali u BiH, u Olovu, čiji stanovnici su tokom 2023. i 2024. godine pili flaširanu vodu, pribojavajući se neprirodnog zamućenja rijeke Bioštice na lokalitetu “Zeleni Vir”, jer voda kojom se snabdijeva gradski vodovod nije bila za piće.
Pred protekli vikend, odluka Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Pljevljima (Crna Gora) da ne pokrene krivični postupak zbog prošlogodišnjih akcidenata u rudniku “Šuplja stijena” u tom gradu izazvala je buru u tamošnjoj javnosti i srušila tezu o konceptu “ekološke države” u Crnoj Gori.
Da taj koncept i pored zvaničnog proklamovanja od strane vlasti u susjednoj državi ne funkcioniše stav je i aktivista NVO “Da zaživi selo”, koja je, uz sportske ribolovne organizacije, najglasnija u kritikama pravosuđa zbog te odluke.
Iz ODT-a je saopšteno da je nakon sprovedenog izviđajnog postupka, prikupljenih obavještenja i izvršenih vještačenja, zaključeno da nema elemenata krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti, odnosno da ne postoje osnovi sumnje za pokretanje krivičnog postupka.
Predmeti su formirani nakon prijava da je tokom juna i septembra prošle godine došlo do ekoloških akcidenata usljed pojavljivanja šupljine na dnu flotacijskog jezera rudnika, zbog čega je, prema navodima iz prijava, došlo do oticanja otpadnih voda i jalovine. Prvi akcident zabilježen je sredinom juna prošle godine, kada se na dnu flotacijskog jezera pojavio veliki ponor kroz koji je, prema tvrdnjama mještana i ekoloških aktivista, nestala ogromna količina vode i jalovine iz flotacijskog odlagališta.
Nekoliko dana kasnije, na izvorištu Badanj, nizvodno od rudnika, primijećena je zamućena voda i talozi karakteristični za flotacijski materijal, što je izazvalo zabrinutost lokalnog stanovništva i sportskih ribolovaca zbog mogućeg dospijevanja teških metala u podzemne i površinske vodotokove.
Prema pisanju podgoričkih Vijesti, predstavnik NVO “Da zaživi selo” Vaso Knežević je izjavio da se posljednjih dana pojavila informacija da Rudnik “Šuplja stijena” decenijama nije prijavljivao generisanje opasnog otpada, zbog čega, kako tvrdi, nije plaćana ni ekološka naknada za njegovo zbrinjavanje. Knežević je naveo da je Sportsko-ribolovni klub “Lipljen” godinama upozoravao na moguće posljedice rada rudnika po Mjednički potok i rijeku Ćehotinu, posebno nizvodno od ušća Mjedničkog potoka.
“A, evo ovih dana smo čuli i da decenijama rudnik ‘Šuplja stijena’ nije prijavljivao da generiše opasni otpad, a samim tim nisu za taj opasni otpad plaćali ekonaknadu… Ne mogu da vjerujem da sve ove godine niko od nadležnih institucija sistema ne zna da rudnik ‘Šuplja stijena’ generiše opasni otpad, i da ga kao takvog ne obračunava za naplatu eko naknade. Prosto mi to ne liči na funkcionisanje sistema jedne ‘ekološke države’, kako se Crna Gora deklariše. SRK ‘Lipljen’ je konkretno već duži niz godina apelovao na ekološke akcidente prouzrokovane od strane ovoga rudnika, naročito preko Mjedničkog potoka i rijeke Ćehotine nizvodno od ušća Mjedničkog potoka. Ovaj ‘od juče opasni otpad’ je prošle godine završio u podzemnim kanalima u podnožju planine Ljibišnje, i zagadio veliki broj izvora pitke vode koji su na nižim nadmorskim visinama od flotacijskog jezera rudnika, a preko tih potoka i rijeku Ćehotinu i njeno dno, koje je puno teških metala, što je i dokazano analizama CETI-a više puta”, kazao je Knežević “Vijestima”, koje su i ranije izvještavale da je kompanija “Gradir Montenegro” godinama krila od Agencije za zaštitu životne sredine (EPA) da prilikom eksploatacije olova i cinka u rudniku “Šuplja stijena” stvara i opasni otpad – kiselu jalovinu, na koju su morali da plaćaju eko-naknadu, a ceh je navodno dostigao 700 miliona eura.
Ovaj slučaj u Crnoj Gori umnogome podsjeća na akcidente koje smo imali i u BiH.
U Olovu, recimo, čiji stanovnici su tokom 2023. i 2024. godine pili flaširanu vodu, pribojavajući se neprirodnog zamućenja rijeke Bioštice na lokalitetu “Zeleni Vir”, jer voda kojom se snabdijeva gradski vodovod nije bila za piće.
Za dva eko akcidenta građani su prst upirali na, nešto više od pola kilometra od vodovoda udaljeni, rudnik olova „Geomet“, britanske kompanije “MINECO Limited”. Za koji je, i prema njihovom priznanju za prvi slučaj, utvrđeno da su sa otpadnim vodama zagadili rijeku Biošticu. Tada su uslijedile i intervencije inspekcije, a u prvom slučaju je došlo i do privremenog prekida rada rudnika zbog bojazni da bi jalovište olovne rude koja predstavlja visokotoksičnu materiju zbog visoke koncentracije otrovnog cinka i željeza moglo ugroziti vodosnabdijevanje ne samo građana Olova, već i mjesta nizvodno od ulijevanja u rijeku Krivaju, a zatim i u rijeku Bosnu.
Iz rudnika su nakon zamućenja rijeke Bioštice javno priznali da je dno dijela privremenog jalovišta propao i prouzrokovao izlivanje glinovite vode koja je po svemu sudeći podzemnim tokovima stigla do rijeke Bioštice. Odnosno, sumnje su bile da je usljed tadašnje velike hladnoće pukao bazen u kojem se vrši separacija rude olova i ceruzita, te je voda, kroz zemlju, našla put do rijeke koja se nalazi blizu rudnika.
Za zamućenje Bioštice pretprošle godine nije bilo dovoljno dokaza da se ponovo nedvosmisleno to pripiše rudniku, mada su eko aktivisti iz Olova napravili video snimak, utvrdivši da je zamućena voda u kanjon Bioštice ušla upravo na istom mjestu kao i prethodne godine, te da potiče iz rudnika.
Međutim, nije bilo pravih zvaničnih istraga o ovim slučajevima, barem ne onih kojima se bavilo pravosuđe u našoj zemlji, jer su prijave odbačene kao nedovoljno utemeljene za vođenje krivičnog postupka.
“Federalno ministarstvo okoliša i turizma je po našim, pa i pritužbama lokalnih vlasti Olova i tužbi zbog zagađenja izvora vode u okolini rudnika, više puta reagovalo, ali je sve ostalo u domenu papirologije.”, navode eko aktivisti koji djeluju u dolini rijeke Krivaje i na području Olova. Naglašavajući:
“Olovski rudnik je tipičan primjer nebrige za okoliš i zdravu životnu sredinu, koju su potisli trka za zaradom i sticanjem materijalnih bogatstava bezobzirnog biznisa.”.
No, nije jedini. Problemi u vezi rudarskih aktivnosti u BiH i nedovoljne opreznosti s kojom vlast ulazi u njih (da sad zanemarimo koruptivni dio priče), se zadnjih godina gomilaju, a posljedice se od strane te vlasti pokušavaju zataškati ili minorizirati, mada se radi o krajnje ozbiljnim stvarima.
Podsjetimo se još uvijek nerazjašnjene afere sa trovanjem olovom stanovništva Vareša i na uporna višegodišnja upozorenja kakanjskih eko aktivista na negativni uticaj vareškog rudnika na vode koje stanovništvo opštine Kakanj koristi za piće.
U vezi ovog posljednjeg je i najnoviji skandal sa nereagovanjem vlasti i institucija na labaratorijske nalaze koji pokazuju da je voda za piće kojom se snabdijeva najveći dio Kaknja u aprilu ove godine sadržavala koncentraciju barijuma čak 40 puta veću od preporučene vrijednosti Svjetske zdravstvene organizacije (a 75 puta veću od maksimalno dozvoljene koncentracije u Srbiji i Hrvatskoj u redovnim uslovima) i da se takva voda, za koju stručnjaci tvrde da može imati ozbiljne zdravstvene posljedice po građane proglašena zdravstveno ispravnom, o čemu je upravo danas tekst objavio portal Gerila.
(Lj.Đ. i N.N., Odgovorno)
