“Usluga Pomoći u kući je neophodna kako bi se starijim osobama, osobama s invaliditetom i drugim ranjivim grupama omogućio dostojanstven život u sopstvenom domu, uz adekvatnu njegu, podršku i zaštitu. Ujedno, ova usluga značajno rasterećuje zdravstveni i socijalni sistem, omogućavajući kvalitetniju raspodjelu resursa. Uvjereni smo da Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite dijeli naše uvjerenje o važnosti ove teme i da ćemo zajednički napraviti korake ka izgradnji humanijeg, dostupnijeg i odgovornijeg sistema socijalne zaštite“, naveli su iz Udruženja građana “DON” iz Prijedora.
Iako je inicijativa za izmjene Pravilnika o ostvarivanju prava na uslugu „Pomoć i njega u kući“ zvanično upućena Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske i uredno zaprimljena, organizacije koje stoje iza nje navode da do danas nisu dobile odgovor niti poziv na razgovor. Prema njihovim riječima, izostanak reakcije institucija ostavlja otvoreno pitanje, da li će pravo koje već postoji na papiru konačno početi da se primjenjuje i u praksi.
Inicijativa je upućena Ministarstvu, uz podršku 2.983 građanina
Udruženje građana „DON“ iz Prijedora, u saradnji sa partnerima „Stop Mobbing“ iz Trebinja i „ToPeeR“ iz Doboja, inicijativu je pripremalo kroz konsultacije sa lokalnim zajednicama, centrima za socijalni rad i udruženjima penzionera, uz pisanu saglasnost 2.983 građanina širom Republike Srpske. Organizacije navode da su inicijativu poslale Ministarstvu u oktobru 2025. godine i da je zvanično zaprimljena, ali da nakon toga nije uslijedio institucionalni odgovor.
Šta se traži izmjenama Pravilnika
U inicijativi se traže mjere koje bi omogućile da se pravo na „Pomoć i njegu u kući“ primjenjuje jedinstveno i pravedno u svim lokalnim zajednicama, uz jasne obaveze i mehanizme provedbe.
Organizacije kroz inicijativu predlažu da se lokalne zajednice obavežu na izradu i usvajanje lokalnih pravilnika i procedura, kako bi se precizno definisale nadležnosti, kriterijumi, finansiranje i način pružanja usluge na lokalnom nivou. Istovremeno, traži se da jedinice lokalne samouprave ovu uslugu planiraju i finansijski, kroz budžete, jer se u praksi, bez eksplicitne budžetske stavke, obaveza finansiranja često ne provodi. Kako bi se usluga lakše provodila, inicijativa zagovara i uvođenje standardizacije gerontodomaćica, uz jasno propisanu obuku, standarde rada i nadzor, kao održiv model podrške u zajednici. Uz to, predlaže se da se, gdje god je moguće, dio sredstava usmjeri ka razvoju usluga u zajednici umjesto oslanjanja isključivo na institucionalni smještaj, kako bi korisnici mogli ostati u vlastitom domu.
Organizacije dodatno navode da Ministarstvo, kao donosilac Pravilnika, ima nadležnost da jasnije naloži obaveze lokalnim zajednicama i podstakne dosljednu provedbu zakonskih rješenja.
Podsjećanje: problem dugo postoji, a posljedice su svakodnevne
Stotine starijih i bolesnih osoba u Republici Srpskoj danas žive same, bez podrške koja im je svakodnevno potrebna. Iako zakoni prepoznaju pravo na pomoć i njegu u kući, ova usluga u praksi nije dostupna u većini lokalnih zajednica. Posebno se naglašava pravo svakog starog i iznemoglog lica na izbor, da li da ostane u vlastitom domu ili u za to predviđenim ustanovama.
Prema riječima Snežane Šešlije iz udruženja „ToPeeR“, za ljude u trećem dobu glavna riječ je dostojanstvo i pravo na izbor kako će da provedu starost: “Nemam ništa protiv doma za starije osobe, niti protiv smještaja u bilo koju instituciju, ukoliko ta institucija odgovara dotičnoj osobi, znači ukoliko se ta osoba ili to lice samo opredjeljuje da boravi u takvoj jednoj instituciji, ali u svakom slučaju je neophodno ostaviti mogućnost da mi sami biramo. Gerontodomačica je osoba koja sa puno strpljenja, topline i saosjećanja brine o starijim osobama u njihovom domu.”
Pored toga, ono što u javnim raspravama često ostane “apstraktno pravo”, u stvarnosti je jedan težak i usamljen život. Kada je bilo volontera, penzionerka Ljiljana Jakođović je bila zadovoljna i srećna. Sada ima veliki problem oko organizacije života: „Ponekad se pojavi radnik socijalne službe, ali i to više kao kontrola nego podrška. A ja nemam toliko primanja da mogu da plaćam dom staraca. Nemam. Bude i dana kada me sve boli. Kad bi mi makar neko došao da mi očisti kuću, ja nemam snage, ne mogu.“
I nije riječ samo o kućanskim poslovima, nego o osnovnoj sigurnosti i opstanku: strah od dugova i isključenja struje i vode, život bez podrške i bez osobe koja bi makar pokucala na vrata.
Očekivanja podnosilaca inicijative
Organizacije koje stoje iza inicijative navode da očekuju poziv na sastanak i razgovor sa Ministarstvom o predloženim izmjenama Pravilnika i mogućim modelima saradnje, kako bi rješenja bila provodiva u praksi i dostupna korisnicima kojima su najpotrebnija.
“Usluga Pomoći u kući je neophodna kako bi se starijim osobama, osobama s invaliditetom i drugim ranjivim grupama omogućio dostojanstven život u sopstvenom domu, uz adekvatnu njegu, podršku i zaštitu. Ujedno, ova usluga značajno rasterećuje zdravstveni i socijalni sistem, omogućavajući kvalitetniju raspodjelu resursa. Uvjereni smo da Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite dijeli naše uvjerenje o važnosti ove teme i da ćemo zajednički napraviti korake ka izgradnji humanijeg, dostupnijeg i odgovornijeg sistema socijalne zaštite“, naveli su iz Udruženja građana “DON” iz Prijedora.
Ova usluga nije “dodatna pogodnost”, nego socijalno pravo koje postoji i koje treba biti dostupno u praksi, posebno tamo gdje život bez podrške znači život u nesigurnosti i napuštenosti.
(S.Ž., Odgovorno)
