Zajednički zaključak je da povučeni „Zakon o stranim agentima“ zapravo živi na drugi način kroz represivne finansijske mehanizme, čime vlast šalje jasnu poruku da je civilni sektor i dalje nepoželjan na ovom prostoru.
U organizaciji Resursnog centra za organizacije civilnog društva u BiH i projekta „Izgradnja kapaciteta institucija u BiH za uključivanje OCD u proces donošenja odluka“, u banjalučkom Domu omladine 12.10.2026., održana je konsultativna radionica o pravnom okviru za rad nevladinog sektora. Događaj je okupio 17 učesnika iz 14 organizacija civilnog društva (OCD).
Fokus rasprave bio je na nacrtu analize zakonskih rješenja na nivou BiH i entiteta. Učesnici su ukazali na paradoks: iako je sam zakonski okvir za registraciju relativno dobar, organizacije se na terenu suočavaju sa institucionalnim pritiscima i gubitkom podrške, zbog čega se rad mnogih udruženja polako gasi.
Gubitak volje, nedostatak podrške i zakonska pasivnost institucija
Branko Todorović iz Helsinškog odbora za ljudska prava upozorio je da stvarni problem sektora nije registracija, već drastično povlačenje međunarodnih donatora. Usred nedostatka prave podrške i zaštite – kako unutar BiH, tako i izvan nje – u sektoru se postepeno gube interes i volja za radom, zbog čega se organizacije tiho i postepeno gase, iako na papiru sektor broji čak 23.000 udruženja.
Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženja za zaštitu potrošača „DON“ Prijedor, potvrdila je ove navode podatkom da čak 17.000 registrovanih OCD uopšte ne podnosi godišnje finansijske izvještaje ili ih ne dostavlja nikako agencijama za posredničke, informatičke i finansijske usluge u BiH (APIF, FIA). Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da nadležne institucije uopšte ne reaguju na ova kršenja, iako im je to izričita zakonska obaveza. Zbog takve pasivnosti institucija stvara se lažna slika da sektor ne radi ništa, dok se istovremeno aktivna udruženja zakonski tretiraju kao profitni privredni subjekti sa svim obavezama, iako im je ostvarivanje dobiti strogo zabranjeno.
Na komplikovane administrativne procedure ukazao je i Boban Đurić (OO “Centar” Mrkonjić Grad) na primjeru Udruženja slijepih i slabovidih iz Trebinja. Nakon smrti predsjednice pokrenut je proces gašenja, a ponovni rad je nemoguće uspostaviti jer zakon ne dozvoljava da Skupština vodi udruženje bez imenovanih izvršnih funkcionera. Đurić smatra da je zbog rigoroznih procedura organizacije često bolje ostaviti pasivnim nego ih gasiti.
Poreske kontrole kao zamjena za “Zakon o stranim agentima”
Najveću zabrinutost izazvale su informacije o novim metodama pritiska na nevladin sektor u Republici Srpskoj. Zbog privatnosti učesnika, imena organizacija nisu navođena, ali je iznesena ozbiljna tvrdnja da je Poreska uprava RS uspostavila nova odjeljenja zadužena isključivo za istrage u nevladinom sektoru.
Učesnici su posvjedočili o intenzivnim i rigoroznim pretresima svih finansijskih tokova u posljednjih pet godina, koje prate neljubaznost poreskih istražitelja i njihovo nepoznavanje specifičnosti rada OCD-a. Trenutno su dvije respektabilne organizacije u procesu „istrage“.
Zajednički zaključak je da povučeni „Zakon o stranim agentima“ zapravo živi na drugi način kroz ove represivne finansijske mehanizme, čime vlast šalje jasnu poruku da je civilni sektor i dalje nepoželjan na ovom prostoru.
Sve iznesene sugestije i problemi sa terena biće uvršteni u konačni Prijedlog analize koji će biti upućen nadležnim institucijama.
Selektivna pravda i tiha represija
Može se reći da je ova radionica pokazala da postoji prostor da se unaprijedi zakonodavno-pravni okvir za djelovanje organizacija civilnog društva, ali je otvoreni razgovor sa prisutnim predstavnicima OCD-a, skrenuo pažnju na sve izraženiji problem da civilni sektor u Bosni i Hercegovini „diše na škrge“.
S jedne strane, svjedočimo potpunoj pasivnosti i ignorisanju zakona od strane nadležnih institucija koje dopuštaju da ogroman broj organizacija, koje ne smataju vlastima jer nemaju kritički odnos prema njima, godinama ne podnosi nikakve izvještaje bez ikakvih sankcija. S druge strane, nad onim rijetkim preostalim aktivnim organizacijama koje se bore za ljudska prava, transparentnost, protiv zloupotreba vlasti i sistemske korupcije itsl., provodi se rigorozna i selektivna finansijska represija kroz “nova poreska odjeljenja”.
Povlačenje famoznog „Zakona o stranim agentima“ pod pritiskom javnosti očito je bilo samo taktički uzmak vlasti u Republici Srpskoj. Represija nije prestala, ona je samo promijenila oblik i preselila se u poreske registre. Ostavljen bez zaštite domaćih institucija, ali i sa sve slabijom podrškom međunarodnih partnera, koji se suočavaju sa vlastitim ozbiljnim problemima, civilni sektor u BiH se nalazi na istorijskoj prekretnici – gotovo u potpunosti prepušten sam sebi, suočen sa gubitkom entuzijazma i sistemskim gušenjem s ciljem da se u potpunosti utiša kritički glas javnosti.
(N.Ž., Odgovorno)
