Svjetski dan mentalnog zdravlja idealan je povod da se sjetimo svojevremene inicijative nevladine organizacije ReStart Srpske, za donošenje Zakona o zdravstvenoj sposobnosti javnih funkcionera Republike Srpske, koji bi uveo obavezu redovne provjere funkcionalne zdravstvene sposobnosti nosilaca najviših javnih funkcija, s naglaskom na provjeri psihičkog zdravlja.
Svjetski je dan mentalnog zdravlja.
U Sarajevu su juče, 09.10., ovim povodom, Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo i Udruženje Menssana organizirali zajedničku šetnju “Korak po korak – zajedno za mentalno zdravlje”, uz poruku da su prevencija, rana intervencija i zajednički angažman društva ključni za očuvanje mentalnog zdravlja.
Predsjednica Udruženja Menssana Ornela Čolić naglasila je da obilježavanje Svjetskog dana mentalnog zdravlja predstavlja priliku da se o toj temi razgovara otvorenije i da se javnost podsjeti na povezanost mentalnog i fizičkog zdravlja.
No, problem se može i treba posmatrati i znatno šire. I zdravlje, pa i mentalno (ili prije svega mentalno) dovesti u vezi sa stanjem u društvu. I politikom.
Andrija Štampar, jedan od osnivača Svjetske zdravstvene organizacije, još 1926. zdravlje definiše kao “stanje potpunog fizičkog, psihičkog i – socijalnog(!) blagostanja”, a ne samo kao odsustvo bolesti. U svom govoru na zasjedanju prve Skupštine svjetske zdravstvene organizacije, 25. juna 1948. godine, Štampar naglašava: „Bolest nije posljedica samo fizičkih i bioloških faktora. U pitanjima zdravlja sve veću ulogu igraju ekonomski i socijalni faktori, i ti se problemi trebaju rješavati ne samo s tehničkog već isto tako i sa sociološkog stajališta.”
U tom kontekstu, Svjetski dan mentalnog zdravlja idealan je povod da se sjetimo svojevremene inicijative nevladine organizacije ReStart Srpske, za donošenje Zakona o zdravstvenoj sposobnosti javnih funkcionera Republike Srpske, koji bi uveo obavezu redovne provjere funkcionalne zdravstvene sposobnosti nosilaca najviših javnih funkcija, s naglaskom na provjeri psihičkog zdravlja.
ReStartova inicijativa jeste, naravno, (inteligentna) provokacija i još jedan satirični performans, kakvima su u ovoj NVO skloni. Ali to ne znači da u svojoj suštini nije ozbiljna. Odnosno da ne pokreće temu o kojoj bi društvo zaista ozbiljno trebalo razgovarati.
Prijedlog je nastao iz apsurda da ljudi koji upravljaju sudbinim čitavih zajednica, čije odluke, postupci i ponašanje utiče na stotine hiljada i milione „običnih građana“ ne prolaze nikakvu kontrolu njihove zdravstvene sposobnosti za obavljanje takvih poslova. A pritom se (pre)često ponašaju na način koji je nespojiv s pojmom mentalnog zdravlja.
I još gore – koji utiče na mentalno zdravlje velikog broja pojedinaca, pa i zajednice u cjelini. Šireći govor mržnje, kolektivnu paranoju, ksenofobiju, mizoginiju, laži i propagandu, osjećaj besperspektivnosti i bespomoćnosti, anksioznost, kolektivnu depresiju ili iracionalne strahove od drugog i drugačijeg.
„Cilj predloženog zakona nije utvrđivanje dijagnoza niti diskriminacija bilo koga po osnovu zdravstvenog stanja, već provjera sposobnosti javnih funkcionera da odgovorno vrše funkcije koje podrazumijevaju donošenje odluka od javnog značaja, upravljanje javnim resursima i predstavljanje institucija Republike Srpske“, naveli su iz ReStarta u obrazloženju inicijative.
Pritom, iz ove organizacije naglašavaju da postojeći sistem neopravdano pravi razliku između javnih funkcionera i ostalih zaposlenih. Odnosno da gotovo svaki radnik (vozač, ljekar, policajac,…) prilikom zasnivanja radnog odnosa mora dokazati zdravstvenu sposobnost za obavljanje svog posla, dok takva obaveza ne postoji za one koji donose najvažnije odluke u ime građana i koji direktno utiču na naše sudbine.
“Građani imaju pravo da znaju da oni koji odlučuju o njihovom novcu, njihovoj budućnosti, su zaista zdravstveno sposobni i odgovorni da to čine.”, naglasio je, povodom predaje pomenute inicijative NSRS, predsjednik ReStarta Stefan Blagić.
U međuvremenu održani izbori samo su aktuelizovali ovu Restartovu inicijativu.
Njihovi rezultati, naime, ukazuju na to da su prevencija, rana intervencija i zajednički angažman društva, ključni za očuvanje mentalnog zdravlja – zakazali. I da stepen mentalne nezdravosti vodi u autodestrukciju.
Pojedini razočarani aktivisti su se upustili i u davanje konkretne dijagnoze.
“Štokholmski sindrom je psihološki fenomen u kojem osoba koja je zarobljena, zlostavljana ili pod jakom kontrolom može razviti emocionalnu privrženost, simpatiju ili lojalnost prema osobi koja joj nanosi štetu. Mi ovo kolektivno imamo. Drugog objašnjenja nema.”, prokomentarisala je glasanje građana za one koji im čine očiglednu štetu, a neglasanje za one koji im, žrtvujući se, nesebično pomažu, ozrenska aktivistkinja Dijana Raković.
No, umjesto kukanja, za koga ima razloga ali od koga nema koristi, treba se okrenuti pozitivnim inicijativama (začinjenim sa malog zdravog(!) crnog humora).
Mentalno zdravlje je univerzalno ljudsko pravo. Omogućimo ga i našim političarima. I zbog njih samih ali i zato što bi to bila najbolja prevencija i rana intervencija za mentalno zdravlje zajednice u cjelini.
A onda bi i izbori i sve ostalo u ovoj zemlji bili sasvim drugačiji. I sama zemlja manje nalik mentalnoj ustanovi otvorenog tipa. Iz koje moraš otići da bi ozdravio.
(N.N., Odgovorno)
