Protesti su održani sa za takav skup sramno malo ljudi. Umjesto bar nekoliko hiljada, na skupu se pojavilo jedva par stotina građana. A organizator se grčevito trudio da ga se “pogrešno ne razumije”. Pa je i same proteste krstio kao – porodično okupljanje. Naglašavajući da ono nema nikakve političke konotacije (???). I pritom se praktično zaklinjući na vjernost režimu. Insistirajući na tome da oni podržavaju “sve naše institucije”, pa još posebno ističući da podržavaju “MUP u cjelini”(???). / Loša je ovo poruka ne samo za one koji još od brutalnog gušenja protesta “Pravda za Davida” čekaju nove slične (i koji su se, startno, ponadali da će to biti ovi na Palama), nego i za sve koji od izbora koji su pred nama očekuju konačnu promjenu.
22.07., kako je i najavljeno, na Palama je održan protest protiv policijskog nasilja, izazvan nedavnim ponašanjem policije prilikom upada u ugostiteljski objekt, u kome su se fizički i psihički iživljavali na nevinim mladim posjetiocima, nanijevši im povrede zbog kojih je njih tridesetak moralo zatražiti ljekarsku pomoć.
Podsjećamo, iz MUP-a je najprije tvrđeno da nije bilo nikakvog nasilja ni prekoračivanja ovlaštenja, a policiji je podršku uputio i čelnik vladajuće stranke. Da bi, nakon žestoke javne reakcije, plašeći se da mu se, i to neposredno pred izbore, na Palama ne dogodi repriza banjalučkih protesta “Pravda za Davida” iz 2018., onaj koji odlučuje o svemu u RS i za koga se osnovano sumnja da stoji i iza sporne policijske akcije i upotrebljava policiju za političke obračune, doletivši helikopterom na Pale (a poznavajući funkcionisnje tog režima nepotrebno je postavljati pitanje: zašto on, zašto ne ministar unutrašnjih poslova i direktor policije, što bi bilo logično u iole normalnoj državi, odnosno njenom dijelu) sastao se sa žrtvama i izvinjavao i obećavao smjene.
Prekasno i, s obzirom na njegov zvanični status, apsurdno (ali od osobe koja godinama, zarad ličnih interesa, obesmišljava i razara institucije, i to prije svega one Republike Srpske, ništa bolje se nije ni moglo očekivati).
Ali, izgleda sa efektom. Onim koji je njega jedino i interesovao.
Protesti su održani sa za takav skup sramno malo ljudi. Umjesto bar nekoliko hiljada, na skupu se pojavilo jedva par stotina građana. A organizator se grčevito trudio da ga se “pogrešno ne razumije”. Pa je i same proteste krstio kao – porodično okupljanje. Naglašavajući da ono nema nikakve političke konotacije (???). I pritom se praktično zaklinjući na vjernost režimu. Insistirajući na tome da oni podržavaju “sve naše institucije”, pa još posebno ističući da podržavaju “MUP u cjelini” (Onaj koji im je mlatio djecu i lagao o tome???).
Svodeći ozbiljan sistemski problem zarobljenosti države i njenih institucija, uključujući policiju, i njihovo neispunjavanje projektovane Ustavne uloge zaštite građana, na problem ponašanja nekoliko policajaca. Od kojih organizator “protesta” traži da se MUP ogradi, osudi ih i od njih “očisti redove”.
“Da ne budemo pogrešno shvaćeni, mi podržavamo MUP u cjelini, posebno u namjeri da sami pročiste svoje redove od onih koji im narušavaju ugled.”, dio je pisma “oštećenih i njihovih porodica” pročitanog na… “porodičnom skupu”.
Podržavaju… Onaj MUP koji je svojevremeno od nevinog ubijenog mladića pokušao, lažima i podmetnutim dokazima, napraviti kriminalca, koji nikad nije otkrio ko je ubio Davida Dragičevića, koji se svojim ponašanjem pretvorio u saučesnika ubistva, koji se brutalnim nasiljem, braneći vlast, obračunavao sa građanima i aktivistima koji su samo zahtjevali istinu, pravdu i funkcionisanje pravne države? Ili onaj MUP u neposrednoj blizini čijeg sjedišta je, prije 19 godina, auto-bombom ubijen heroj građanskog otpora sistemskoj korupciji i pljački Milan Vukelić, a da do dana današnjeg taj MUP (koji ga je prethodno maltretirao, prijetio mu i odbio mu pružiti zaštitu!) nije otkrio čije je to djelo? Štaviše, visoki funkcioner tog MUP-a je čitavu stvar “objasnio” riječima da je “Vukelić očigledno dirnuo određene ljude koji su nedodirljivi i da su se oni odlučili na ovakav surov čin”. Dakle govorimo, između ostalog, o MUP-u za koji postoje nedodirljivi ljudi. Koji, osim toga što su nedodirljivi, i upravljaju njim. (Što bi rekli Parafi, u Narodnoj pjesmi: “Nijedne nema bolje od naše policije”)
„Uvijek sam tvrdila da bi moj brat danas bio živ da je MUP Republike Srpske radio svoj posao kako treba i štitio građane, a ne elitu. Znate da je Dragi Milošević (visoki funkcioner MUP-a RS – op.a.) privodio Milana bez naloga, a disciplinska komisija je tada utvrdila da je ‘radio po proceduri’. Dakle, privodili su mog brata, a štitili one koji su ga ubili. Očekivati sada od takvog MUP-a Republike Srpske da istraži ubistvo u kojem su i sami imali ulogu – to je jednostavno smiješno.“, izjavila je svojevremeno Vukelićeva sestra, Ljiljana Todorović.
Dakle, takav MUP podržavaju na Palama. I to nakon što su im brutalno zlostavljali djecu i o tome javno lagali.
I umjesto da insistiraju na ostavci ministra, depolitizaciji, lustraciji i reformi (i da Letaču Helikopterom, poruče ono što su student u Srbiji, odbijajući da se sastanu s njim, poručili svom predsjedniku: Nisi nadležan!) organizatori protesta, žrtve nasilja i njihove porodice, ističu da su na sastancima, koji su održani sa predstavnicima Ministarstva unutrašnjih poslova i načelnikom Policijske uprave, dobili usmena obećanja da će biti provedene unutrašnje kontrole i da će reagovati u skladu sa utvrđenim činjenicama. Ozbiljno?
No, ovakav epilog se mogao predvidjeti već na početku (ali, nada umire posljednja, pa smo je ostavili da tinja, kad se već pojavila nakon toliko godina). Umjesto da se iskoristi javni šok, zgroženost i osuda, i protesti zakažu i otpočnu odmah nakon izbijanja skandala u javnost (ili da dočekaju Dodika u njegovom desantu na Pale) i da traju sve do ispunjenja ozbiljno formulisanih zahtjeva (ignorišući pritom obećanja, pogotovo usmena), oni su zakazani s desetak dana zakašnjenja (pa mogli ste i sljedeće godine u ovo vrijeme), kao da je neko čekao da prođe vrijeme, da se masa pacificira, da se emocije stišaju i ustupe mjesto uobičajenom kalkulanstvu podanika naviklih da se plaši svoje vlasti i da joj se ne suprotstavljaju. Neznanje, kukavičluk ili svjesna manipulacija za korist režima, sa ostavljanjem prostora za trgovinu s njim, sad je nebitno.
Loša je ovo poruka ne samo za one koji još od brutalnog gušenja protesta “Pravda za Davida” čekaju nove slične (i koji su se, startno, ponadali da će to biti ovi na Palama), nego i za sve koji od izbora koji su pred nama očekuju konačnu promjenu.
(S.Š., Odgovorno)
