Političku samovolju i bahato kršenje Izbornog zakona podstiče i CIK, neadekvatnim reagovanjem. Osim ignorisanja određenih ozbiljnih oblika zloupotrebe vlasti i javnih sredstava (Transparency, osim predizbornih javnih radova, posebno ističe indirektnu kupovinu glasova kroz zakonom zabranjena jednokratna novčana davanja različitim kategorijama stanovništva), problem je i u kaznama koje se izriču. A koje su, za prekršioce zakona, pogotovo one koji se grčevito pokušavaju održati na vlasti, više stimulativne nego odvraćajuće.
Nezadovoljstvo radom i sankcijama koje CIK izriče političkim subjektima zbog kršenja Izbornog zakona, izrazili su ovih dana i iz nevladine organizacije “Oštra Nula”.
Kao i Transparency International i Koalicija Pod lupom, koji već mjesecima upozoravaju na neadekvatno i nedosljedno reagovanje CIK-a, i “Oštra Nula” je konstatovala da je CIK podigao prag tolerancije za preuranjenu kampanju, spustio kriterije u tumačenjima političkih poruka i dodatno suzio shvatanje zloupotrebe javnih resursa zbog čega su brojni slučajevi na koje je ukazivano iz civilnog društva prošli bez sankcija.
CIK je ranije kažnjavao slučajeve u kojima su stranke javne radove promovisale na društvenim mrežama, ali za sada takvi slučajevi uglavnom prolaze bez sankcija ako se u objavama ne spominju izbori i kampanja, čime je otvoren prostor strankama da sebi pripisuju zasluge za projekte finansirane javnim sredstvima.
A podsjetimo, Transparency International je do sada evidentirao preko 2.200 potencijalnih zloupotreba javnih resursa od kojih se oko 63 odsto odnosi na intenziviranje javnih radova u predizbornom periodu koji se koriste za političku promociju.
Iz Koalicije „Pod lupom“ naveli su kako analiza do sada prijavljenih slučajeva ukazuje na postojanje pravnih praznina i neujednačene prakse sankcionisanja između izbornih ciklusa koje omogućavaju da određene nepravilnosti, iako imaju obilježja zloupotrebe javnih resursa, ostanu bez sankcije.
Iz “Oštre Nule” naglašavaju da su predizborne zloupotrebe prešle iz domena kršenja zakona u sistematsko zarobljavanje države od strane vladajućih partija i njihovih lidera posljednje tri decenije.
“Najnoviji podaci o zloupotrebama vrijednim preko 450 miliona KM su odraz duboke političke samovolje lidera koji su javne institucije pretvorili u lične posjede.
Politički lideri se postavljaju kao “vrhovne poglavice” i krojači sudbine građana, dok se budžetski novac koji su ti isti građani uplatili kroz poreze koristi kao “privatni fond” za finansiranje opstanka na stranačkom tronu.
Samovolja stranačkih funkcionera ogleda se u njihovoj sposobnosti da obesmisle svaki pokušaj uvođenja reda. Nametnute izmjene Izbornog zakona BiH, koje su trebale stati u kraj preuranjenim i funkcionerskim kampanjama, postale su mrtvo slovo na papiru zahvaljujući pravnom manevrisanju.
Trošenje 45 miliona KM za jednokratne pomoći i grantove u predizbornom periodu predstavlja najogoljeniji oblik ekonomske ucjene osiromašenog stanovništva.”, navode iz “Oštre Nule”.
Političku samovolju i bahato kršenje Izbornog zakona podstiče i CIK, pomenutim neadekvatnim reagovanjem. Osim ignorisanja određenih ozbiljnih oblika zloupotrebe vlasti i javnih sredstava (Transparency, osim predizbornih javnih radova, posebno ističe indirektnu kupovinu glasova kroz zakonom zabranjena jednokratna novčana davanja različitim kategorijama stanovništva), problem je i u kaznama koje se izriču. A koje su, za prekršioce zakona, pogotovo one koji se grčevito pokušavaju održati na vlasti, više stimulativne nego odvraćajuće.
Klasičan primjer je nedavno izrečena, treća u nizu, kazna SNSD-u zbog zloupotrebe djece u političke svrhe, u kojoj je CIK naglasio da zbog ponavljanja djela povećava prethodnu kaznu od 6.000 KM za 500KM.
No, za stranku takve snage i finansijske moći takva kazna je besmislena. Da bi CIK bio doživljen ozbiljno i kazna bila odvraćajuća, ona ne može biti veća za 500 KM od prethodne za isto djelo, nego mora biti 50 ili 500 puta veća. A da bi integritet izbora bio zaštićen, svima bi, javno i transparentno trebalo da bude stavljeno na znanje da se stranka koju se uhvati u recimo 5 ozbiljnih kršenja izbornog zakona, automatski izbacuje sa izbora.
Sve ostalo je glumatanje. Zadovoljavanje forme, bez suštinskog značaja. Zbog čega ni uvedene “nove izborne tehnologije” neće rezultirati poštenim izborima.
No, nije, naravno, CIK za sve kriv. Dio odgovornosti za tolerisanje zloupotreba vlasti, bezakonja i dezavuiranja demokratije snosi i Tužilaštvo.
(N.N., Odgovorno)
