„Bez sumnje je da je u RS, kao i cijeloj BiH, kockarski lobi postao isuviše jak i da ima ogroman uticaj na vlasti, čak je u sprezi sa njima. Žalosno je da je vlastima sve preče od zdrave omladine, a time i zdravog društva. Dovoljno je vidjeti iz podataka Poreske uprave da su najveći prihodi budžeta upravo od igra na sreću, što znači da vlasti imaju naviše koristi, dok je manje im bitno kakve štete pravi najezda kockarnica u državi i posljedice koje imaju po društvo“ – izjavila je, svojevremeno, na ovu temu predsjednice Udruženja za zaštitu potrošača „DON“ Prijedor Murisa Marić.
Podatak da u BiH ima oko pola miliona korisnika igara na sreću, među kojima je između 50 i 60 hiljada patoloških ovisnika o kocki, čije su porodice dovedene na samu ivicu egzistencije i raspadaju se, pokazuje da su potrebna hitna rješenja u borbi protiv ove pošasti.
Ova oblast, inače, oporezuje se direktnim porezima, koji su regulisani na entitetskom nivou i već godinama se upozorava da nije adekvatno regulisana, ali se svi pokušaji da se od industrije koja godišnje obrće skoro 2 milijarde KM i pritom proizvodi društvenu štetu, bar uzme više para, koje bi se upotrijebile u saniranje posljedica i prevenciju, odbijaju se o zid političkih opstrukcija i blokada, kojima su u pozadini uskostranački i lični interesi.
„Protiv zakona još 2016. godine su bili zastupnici iz HDZ-a BiH, a oni su i danas istog stava i potpuno je jasno da se radi o političkom pitanju, a ako nema spremnosti od HDZ-a da to bude usvojeno, teško da će biti parlamentarne većine“, izjavila je, ovim povodom, zastupnica u Federalnom parlamentu Alma Kratina.
Posljednji pokušaj da se ukine povlašteni položaj kladionica, kockarnica i drugih oblika pružanja usluge igara na sreću u sistemu PDV-a – od koga su naime oslobođene – desio se prije cca 6 mjeseci, 22.01.2026., kada je Predstavnički dom državnog parlamenta usvojio izmjene Zakona o porezu na dodatnu vrijednost, koje su, prema inicijatorima, trebale biti početak bitke protiv epidemije koja razara naše društvo. No,… na tome je i stalo.
Neadekvatna dejtonska rješenja, koja su svako pitanje, bez obzira o čemu se radi, pretvorila u pitanje od „vitalnog nacionalnog interesa“, odnosno omogućila zloupotrebu tog inače značajnog prava, savršen su mehanizam za blokadu i najkorisnijih odluka.
Poseban problem je izloženost mladih i djece. I odbijanje vlasti da preduzme odlučne mjere u ovom kontekstu.
Po nekim procjenama, više od četvrtine mladih ima iskustvo sa igrama na sreću, što, prema psiholozima, pokazuje da naše društvo ima sve elemente za razvoj različitih socijalno-patoloških pojava.
Pritom, vlast u oba entiteta ignoriše građanske inicijative za udaljavanje kladionica iz blizine škola, pa čak ignoriše i kršenja postojećih odredbi zakona u tom kontekstu, na koja im ukazuju građanski aktivisti.
Svojevremeno je inicijativa građana „Tiket na TIS“, iznijela procjenu da je oko 600 kladionica u Federaciji BiH smješteno u neposrednoj blizini škola i vjerskih objekata.
Radio Slobodna Evropa je pisala o slučaju škole, čija je direktorica bezuspješno protestovala kod vlasti zbog činjenice da se kladionica nalazi 20 metara od školskog dvorišta. I brojnim drugim sličnim primjerima, u kojima roditelji i školske uprave odustaju od svojih obraćanja lokalnim vlastima, suočeni sa ignorisanjem. Što govori o snazi kladioničkog lobija i njegovoj sprezi za vlastima na svim nivoima.
U Republici Srpskoj, situacija je još poraznija. Zabrana priređivanja igara na sreću na udaljenosti manjoj od 300 metara od osnovnih i srednjih škola bila je uvrštena u zakon koji je donesen 2010. godine, da bi iz važećeg zakona, donesenog 2019. bila izbačena.
A na građansku inicijativu „Kocka je bačena“, podržanu sa preko 5000 potpisa punoljetnih građana, za donošenje dopuna Zakona o igrama na sreću, kojim bi se zabranio rad kockarnica na udaljenosti manjoj od 500 metara od osnovnih i srednjih škola, s obrazloženjem da se radi o mjeri koju je neophodno preduzeti radi zaštite i brige o djeci i omladini, vlast u RS, u decembru 2025., reagovala je odbijanjem, sa nevjerovatnim obrazloženjem da bi to imalo negativne posljedice po privredu, u vidu prisilnog zatvaranja brojnih priređivača igara na sreću, a posljedično do smanjenja prihoda budžeta, od licenci, naknada za priređivanje igara na sreću, poreza i doprinosa, te komunalnih taksi i naknada.
Dakle, interesi vlasnika kockarnica i punjenja budžeta, za vlast, su važniji od interesa, odnosno zdravlja i budućnosti, djece??? I to se čak ni ne prikriva, nego se izgovara kao ključni argument?!
„Bez sumnje je da je u RS, kao i cijeloj BiH, kockarski lobi postao isuviše jak i da ima ogroman uticaj na vlasti, čak je u sprezi sa njima. Žalosno je da je vlastima sve preče od zdrave omladine, a time i zdravog društva. Dovoljno je vidjeti iz podataka Poreske uprave da su najveći prihodi budžeta upravo od igra na sreću, što znači da vlasti imaju naviše koristi, dok je manje im bitno kakve štete pravi najezda kockarnica u državi i posljedice koje imaju po društvo“ – izjavila je, svojevremeno, na ovu temu predsjednice Udruženja za zaštitu potrošača „DON“ Prijedor Murisa Marić.
A da je moguć i drugačiji pristup pokazuju neke lokalne zajednice u Federaciji.
Naprimjer, Travnik – za koji se navodi da je 45 posto razvoda brakova u njemu direktno povezano sa ovisnostima o kocki i alkoholu – priprema odluku o zabrani izdavanja općinskih prostora kladionicama, jer ih već imaju 75. Doduše, njihove takse za kladionice i dalje su među najnižim sa nešto preko 2.000 maraka po kladionici, što je manje i od nameta za apoteke.
U Bihaću, s druge strane, godišnja taksa za kladionicu dostiže 20.000 maraka, te je uvođenjem ovih mjera dovelo do toga da je 12 kladionica već zatvorilo svoje poslovnice u gradu. Grad Bihać vodio je sporove sa više kladioničarskih kompanija, ali su svi pokušaji osporavanja odluka Gradskog vijeća do sada odbijeni na sudovima.
Građanski aktivisti sa svoje strane nastavljaju borbi, na različite načine.
Građanski aktivista Selmir Mujagić, tako je predstavio novu online platformu koja građanima omogućava da na jednostavan način prijave kladionice, u FBiH, za koje sumnjaju da posluju suprotno zakonskim propisima o udaljenosti od obrazovnih ustanova. Riječ je o internet stranici „Komunalne takse na igre na sreću BiH“, putem koje se u svega nekoliko koraka može kreirati i poslati zvanični zahtjev nadležnim inspekcijskim organima. Prema riječima Mujagića, cilj projekta je olakšati građanima korištenje zakonskih mehanizama i podstaći dosljedniju primjenu propisa koji regulišu rad objekata za igre na sreću u blizini škola.
„Postoji zakon koji kaže da kladionica ne smije biti bliže od 100 metara od škole. Kazna za kršenje je do 12.000 KM i zatvaranje objekta. Zakon postoji. Inspekcija postoji. Niko do sada nije imao alat koji mobilizira i akumulira snagu iz cijele države. Sad imate“, poručio je Mujagić.
No, za rješenje problema, naravno, trebaće nam mnogo više od jedne online platforme. Jer je problem o kome govorimo tek segment ili posljedica problema zarobljene države, oblika sistemske političke korupcije, u kome privatni interesi, interesne grupe ili kriminalne strukture u potpunosti preuzimaju kontrolu nad državnim institucijama, zakonodavstvom i ekonomijom, koristeći javne resurse i aparate moći kako bi ostvarili isključivo vlastitu korist, blokirajući pritom rad nezavisnih tijela i pravosuđa.
(J.M. i N.N., Odgovorno)
