“Tek onda kada budemo čitali naslove o rekordno niskim emisijama, čistim vodama, nezagađenom tlu i dokazano boljem zdravstvenom stanju stanovništva moći ćemo razgovarati o “velikoj prekretnici za Vareš”, reagovali su iz eko udruženja “Opstanak” na ovih dana objavljeno hvalisanje vlasnika rudnika u Varešu postignutim rezultatima.
Političari često imaju potrebu ne da nešto rade nego da ostavljaju utisak da nešto rade. A da pritom samo odgađaju neophodne odluke i izbjegavaju preuzimanje odgovornosti.
Navodno je Čerčil stim u vezi svojevremeno izjavio: “Ako imaš problem koji ne želiš da riješiš, treba samo da formiraš komisiju”.
Ili “multidisciplinarni ekspertski tim”, kako je to uradila Vlada Federacije, suočena sa zdravstvenom krizom u Varešu, odnosno otkrićem povišenih vrijednosti olova kod dijela stanovnika ovog rudarskog gradića.
Ni 6 mjeseci od izbijanja afere, ni 4 mjeseca od odluke Vlade da formira “zajednički multidisciplinarni ekspertski tim” nema nikakvih pomaka u rješavanju “jedne od najozbiljnijih zdravstvenih kriza zabilježenih u Bosni i Hercegovini”, kako su je po izbijanju nazvale organizacije civilnog društva i mediji.
I dalje izostaju ključni odgovori: šta je izvor zagađenja i da li je postojeća rudarska aktivnost povezana sa zdravstvenim i ekološkim problemima sa kojima se suočavaju građani. I koji su opšte razmjeri problema.
Posebno problematičnim, iz lokalnog eko udruženja “Opstanak” smatraju to što nisu realizovane ranije najavljivane aktivnosti koje su se odnosile na testiranje djece na teške metale, a koje je potpisalo 256 roditelja iz Vareša. Mada je, zapravo, bilo logično da se pristupilo masovnom testiranju, kojim bi se utvrdilo egzaktno stanje, kao preduslov i za utvrđivanje uzroka i provođenja bilo kojih mjera.
S druge strane, rudnik, za koji se sumnja da je uzročnik zagađenja i trovanja stanovništva, nastavlja sa radom, te je ovih dana kompanija koja je njegov vlasnik izdala saopštenje u kome se pohvalila da je rudnik u Varešu dostigao komercijalnu proizvodnju prije predviđenog roka. I da ostvareni rezultati potvrđuju stabilnost i kontinuitet rada postrojenja. Te, da je naredni cilj je dostizanje punog kapaciteta prerade od 850.000 tona godišnje do kraja 2026. godine. Nazvavši to “važnom prekretnicom za jedan od najvećih rudarskih projekata u Bosni i Hercegovini”.
Udruženje “Opstanak”, ovu kombinaciju nerada vlasti na problemu koji izaziva ozbiljnu zabrinutost tamošnjeg stanovništva i hvalisanja kompanije koju smatraju odgovornom za nastale probleme, primilo je, naravno, sa nezadovoljstvom.
“Je li kompanija DPM Metals možda dostigla cilj NULA emisija štetnih tvari u okoliš? Jesu li dostigli cilj da su koncentracije teških metala u zraku, vodi i tlu svedene na razine koje ne ugrožavaju ljude i prirodu? Jesu li možda dostigli cilj da je razina olova u krvi stanovnika Vareša pala na minimalne vrijednosti?”, pitaju. I odgovaraju:
“Ah, ne. ‘Velika prekretnica’ je to što je rudnik dostigao komercijalnu proizvodnju, a sljedeći veliki cilj je prerada čak 850.000 tona godišnje. I onda dolazimo do možda najvažnije rečenice cijele priče: kompanija smatra da je postavljen temelj da Vareš doprinese rastu proizvodnje DPM-a i da „dugoročno stvara vrijednost za njegove dioničare“.”
“E, upravo tu je sve rečeno.”, ističu iz “Opstanka”. “Vareš je u službi rasta kompanije i profita njezinih dioničara. A gdje je vrijednost za stanovnike Vareša? Koji su ciljevi postavljeni za njih i tko mjeri jesu li ostvareni? Tko broji cijenu koju plaćaju ljudi i priroda? Dok dioničari mjere profit, stanovništvo mjeri razinu olova u krvi.”
Iz “Opstanka” postavljaju sasvim drugu sliku prioriteta: “Tek onda kada budemo čitali naslove o rekordno niskim emisijama, čistim vodama, nezagađenom tlu i dokazano boljem zdravstvenom stanju stanovništva moći ćemo razgovarati o “velikoj prekretnici za Vareš”.
Do tada je ovo samo još jedno isprazno i bešćutno priopćenje kompanije koja se hvali brzinom pustošenja naših prirodnih resursa. A sve su to omogućili upravo oni koji se pred narodom, a posebno pred ljudima koji trpe posljedice trovanja olovom, predstavljaju kao veliki “domoljubi” i “patrioti”.”
I upravo je posljednja rečenica ključna i pokazuje da su u civilnom društvu svjesni gdje je suština problema i ko snosi odgovornost za nastalo stanje. I u Varešu a i širom zemlje.
Jer, da se razumijemo, Kompanija nije tu da vodi brigu o interesu građana. Živimo u kapitalizmu, te je njen primarni cilj da ostvaruje zaradu za svog vlasnika. O građanima, njihovim interesima i zdravlju treba da brinu vlasti (svaka u svom dijelu nadležnosti). I sva odgovornost je na njima. One su bile dužne potpisati takve ugovore koji maksimalno štite interese građana, a onda, nadzorom svojih institucija i organa, kontrolisati njihovo provođenje i opšte stanje na tom području i sankcionisati svako kršenje ugovora i zakona. Te, podnositi ostavke ili odgovarati pred sudovima, ukoliko svoj zadatak nisu odradili i ukoliko su svojim neradom, neznanjem ili sumnjivim podilaženjem interesa investitora, oštetili građane ove zemlje ili naštetili njihovom zdravlju.
(N.N., Odgovorno)
