„Preduzeće iz Modriče bez sumnje je više godine privilegovano i ima čak sedam dionica u tri opštine u kojima nemilice vadi šljunak.“ – reakcija je aktivista koji se u RS bore protiv ilegalne eksploatacije šljunka.
Željko Tadić je bio nesavjestan kupac, obzirom da je znao da se većina parcela koje je kupio nalaze u potpunosti i djelimično u vodotoku rijeke Bosne, a na kojima se sada izvode radovi na dislokaciji i vađenju materijala, te je evidentno da je sa namjerom izvršio kupovinu parcela, u nadi da iskoristi situaciju da katastarska i zemljišno-knjižna evidencija nisu usklađene, kao i činjenicu da je korito rijeke Bosne meandriralo.
Na ovaj način, između niza ostalih, Javna ustanova „Vode Srpske“ brani šljunkarsko preduzeće „Martić Inter-copp“ d.o.o. Modriča, sa kojima ima sklopljen višegodišnji ugovor za održavanje riječnog korita, dislokaciju i vađenje materijala iz vodotoka rijeke Bosne, na području opština Vukosavlje, Šamac i Modriča. A, kojem je u dva navrata, postupajući po tužbi Željka Tadića, Rješenjem Osnovnog suda u Modriči, određena privremena mjera obezbjeđenja i naloženo početkom oktobra šljunkarskom preduzeću da bez odlaganja napusti parcele koje se nalaze u posjedu porodice Tadić.
Kao što su i najavili, „Vode Srpske“ nastoje da negiraju privatno vlasništvo, nedvojbeno upisano u katastarske knjige i pokrenuli su pitanje vlasništva nad nespornim nekretninama, sa očiglednom namjerom da pomogne šljunkarskom preduzeću u eksploataciji šljunka na ovom području.
„Vode Srpske“ su pohvalile modričko preduzeće što je ispoštovalo odluku Suda i obustavilo radove na spornim parcelama. Međutim, njihove su tvrdnje da Tadić u sudskom postupku nije dostavio dokaze o vlasništvu nad predmetnim parcelama, čime stavljaju zamjerku Sudu što se u obrazloženju rješenja navode samo posjedovni listovi. Na osnovu kojih je Sud u svom rješenju utvrdio državinu na predmetnim parcelama, iako je, po njima, faktičko stanje takvo da se radi o minor koritu rijeke Bosne, te po prirodi stvari Tadić nije mogao da ima državinu, s obzirom da nema faktičku vlast nad nepokretnostima, jer se radi o aktivnom riječnom koritu.
„Naime, Ž.T. je kupio parcele po katastarskoj evidenciji u kome se evidentira samo posjed i isti predstavlja samo posjednika na navedenim parcelama, ali nije ni posjednik u pravnom smislu te riječi, obzirom da iste parcele predstavljaju sadašnje korito rijeke Bosne. Shodno navedenom, može se zaključiti da isti ne posjeduje zemljišno-knjižne uloške za parcele koje su označene po katastarskoj evidenciji, te ne posjeduje identifikaciju parcela starog i novog premjera iz kojih bi se moglo zaključiti ko je upisan u zemljišno-knjižnoj evidenciji. Po trenutnom upisu može se zaključiti da je Ž.T. bio nesavjestan kupac, obzirom da je znao da se većina parcela koje je kupio nalaze u potpunosti i djelimično u vodotoku rijeke Bosne, a na kojima se sada izvode radovi na dislokaciji i vađenju materijala, te je evidentno da je s namjerom izvršio kupovinu parcela, u nadi da iskoristi situaciju da katastarska i zemljišno-knjižna evidencija nisu usklađene, kao i činjenicu da je korito rijeke Bosne meandriralo. Takođe, potrebno je istaći da dio korita rijeke Bosne na kome se sada vrši dislokacija i vađenje materijala iz vodotoka, a radi otvaranja proticajnog profila rijeke Bosne, predstavlja dio prirodnog korita rijeke Bosne više od 20 godina, odnosno predstavlja prirodno korito rijeke. Svjedoci smo da vodotoci i rijeke vremenom meandriraju, te da dolazi do gore navedene situacije da voda putem vještačkih ili prirodnih prepreka i pojava, meandrira, te da se mijenja korito i dolazi do situacije da se stanje na katastarskom planu i faktičko stanje na terenu ne podudaraju u smislu granica korita i vodotoka. Odnosno, dolazimo do stanja da voda sada protiče preko parcela koje su ranije bile u privatnom vlasništvu, a sada predstavljaju dio korita rijeka“ – dio je iz Saopštenja JU „Vode Srpske“.
Pozivajući se na činjenicu da su vode pod posebnom zaštitom, „Vode Srpske“ tvrde da su postupali u skladu sa svojim nadležnostima i zakonom. Međutim, spornim se može uzeti njihova teza da se parcele koje su nesporno privatno vlasništvo sada nalaze u riječnom koritu i čine segment zemljišnih čestica koje čine vodno zemljište u vlasništvu Republike Srpske, umjesto da se, i u tom slučaju, radi o državnom zemljištu u vlasništvu BiH, kako se tretira Odlukom Ustavnog suda BiH.
„Na stranu da stavimo te političke kvalifikacije i sporenja, ali sa svoje strane ponovićemo više puta rečeno da se u slučaju davanja saglasnosti za eksploataciju šljunka modričkom preduzeću na više godina radi o sumnjivim poslovima. Jer, odredbe Pravilnika o uslovima i načinu održavanja riječnih korita, dislokaciju i vađenju materijala iz vodotoka donesen u 2022. godine, nakon ranijeg angažovanja više izvođača radova u koritu rijeke Bosne, smatramo od početka diskriminatorskim i pogodnim tlom za koruptivne radnje. Sumnjamo u njih i zbog tvrdnji drugih šljunkara o povezanosti lica koja rade u resornom ministartvu, Vodama i tim preduzećem. Preduzeće iz Modriče bez sumnje je više godine privilegovano i ima čak sedam dionica u tri opštine u kojima nemilice vadi šljunak“ – reakcija je aktivista koji se u RS bore protiv ilegalne eksploatacije šljunka.
Željko Tadić i dalje tvrdi da je do zabrane radova od strane Suda u Modriči prekopano zemljište u porodičnom vlasništvu i preusmjeren tok rijeke, čime je između Modriče i Šamca dobijeno još jedno korito rijeke Bosne, pola kilometra udaljeno jedno od drugog. Tvrdi i da je pod izgovorom bagerista da pročišćavaju korito rijeke Bosne, zatekao mašine na parcelama u njegovom nespornom vlasništvu 400 do 500 metara udaljeno od korita i da je i prema katastru riječ o njivama pa i pašnjacima, što je i vidljivo iz zvaničnih podataka Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove.
Sa druge strane, iz preduzeća „Martić Inter-copp“ se više ne oglašavaju, sem što su se na početku „afere“ izjasnili da posjeduju važeći ugovor na održavanju riječnog korita rijeke Bosne, zaključen sa Javnom ustanovom “Vode Srpske” Bijeljina, a po kojem se vrši dislociranje riječnog materijala i otvaranje proticajnog profila rijeke Bosne, te da radove izvode u skladu sa tehničkom dokumentacijom i izdatom vodnom saglasnošću.
Kao što se moglo i očekivati, „Vode Srpske“ će nastojati da u tobožnjoj odbrani rijeke Bosne i dalje „drže stranu“ privilegovanom šljunkarskom preduzeću, što je vidljivo i iz tvrdnji da je prema trenutnom stanju na terenu evidentno da je prilikom stopiranja radova od strane „Martić-Inter-Copp“ na parcelama koje su u posjedu Tadića došlo do taloženja riječnog materijala koji je uzrokovao oštećenje obaloutvrde, te je uzrokovalo ispiranje, eroziju i uništavanje velikog dijela obaloutvrde. Tvrdnje iz ustanove za održavanje i upravljanje riječnim koritom u RS je i da to dalje uzrokuje opasnost od urušavanja obaloutvrde i erozije poljoprivrednog zemljišta, obzirom da, kako navode, slijedi period pojačanog intenziteta padavina.
(Lj.Đ., Odgovorno / Foto: S.F.)
