U Banjaluci su protesti zbog urbanističkog haosa i samovolje pojedinaca iz Gradske uprave postali svakodnevnica (Centar I i II, Mejdan/Obilićevo, Starčevica, Rosulje,…), a gradske vlasti teško odustaju od svojih projekcija koje su često na štetu građana. Građani nisu sigurni kada legnu spavati, da li će se ujutro probuditi bez svoga igrališta, aleje, bez vrba na obalama Vrbasa,… Ovakvo ponašanje lokalne vlasti probudilo je građane, koji se pokušavaju organizovati i spriječiti da se tek tako mijenja izgled njihovih naselja i ulica. Jedan od značajnih segmenata te borbe je građanska inicijativa „Za Plan“ s čijom članicom, Tijanom Grujić, razgovaramo o ovim problemima.
ODGOVORNO: U vremenu samovolje u svim sferama političkog života, od viših do najnižih nivoa vlasti, građani su uglavnom prepušteni sami sebi. Građanska inicijativa „Za Plan“ je postala poznata lokalnoj javnosti nakon što je u prethodnim godinama, pokrenula niz aktivnosti prema Gradskoj upravi Banjaluka i Gradonačelniku, kako bi Banjaluka nakon 30 godina dobila novi urbanistički plan. Šta vas je ponukalo da se mobilišete i da se kao građani organizujete i branite zelene i druge javne površine od njihovog uništavanja?
TIJANA GRUJIĆ: Presudio je onaj mučan osjećaj da u vlastitom gradu postajete stranac. Ljudi su počeli primjećivati da se o njihovim dvorištima i parkovima odlučuje u zatvorenim kancelarijama, bez da ih iko išta pita. Kap koja je prelila čašu bila je spoznaja da se više ne radi o jednom drvetu ili trotoaru, već o tome da nam se oduzima pravo na normalan život. Shvatili smo da Banjaluka polako postaje nečija privatna prćija, a, podsjećamo sve, od investitora do Gradske uprave, da ovaj grad pripada građanima, a ne političkim elitama.
Nas je okupila upravo ta potreba da kažemo da grad nije ničije privatno vlasništvo.
ODGOVORNO: Možete li nam reći ko su ljudi koji vam pružaju podršku u radu i šta je bila tačka gdje su građani rekli „Želim da se uključim, ovako više ne može“ i tsl.? Da li je urbanistički plan ključni dokument za Grad i zašto ga uporno izbjegavaju usvojiti?
TIJANA GRUJIĆ: Podrška nam stiže sa svih strana, od komšija koji ne žele bager pod prozorom, pa do vrhunskih stručnjaka. Iskoristila bih priliku da se javno zahvalim na stručnoj pomoći profesorima sa Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta Univerziteta Banjaluka, prije svega profesorima Brankici Milojević, Igoru Kuvaču i Ognjenu Šukalu, te profesorici Ljiljani Došenović.
Što se tiče urbanističkog plana, citiraću profesora Ivana Raškovića: On je za grad ono što je ustav za državu. Bez njega imamo ovaj haos gdje se planovi mijenjaju „preko koljena“ kako kome zatreba. Upravo ta praznina omogućava improvizaciju kojom se pogoduje privatnim interesima na štetu svih nas.
Mislim da je prelomni trenutak bio kada su ljudi počeli da vide da se isti obrazac ponavlja u različitim dijelovima grada. Danas je to park ili igralište u jednom naselju, sutra drvored u drugom, a prekosutra obala Vrbasa. Građani su shvatili da problem nije izolovan, nego sistemski.
Urbanistički plan je ključni dokument svakog grada, jer definiše dugoročni razvoj i postavlja pravila koja bi trebalo da važe za sve jednako. Banjaluka već decenijama funkcioniše bez tog dokumenta, a posljedica toga je da se prostor uređuje parcijalno, kroz izmjene regulacionih planova koje često odgovaraju pojedinačnim interesima. Bez urbanističkog plana ostavljen je prostor za improvizaciju i netransparentne odluke. Zato mi insistiramo na tome da se konačno usvoji dokument koji će biti rezultat struke, javne rasprave i interesa građana, a ne dnevne politike.
ODGOVORNO: Kroz ove aktivnosti, da li ste, kao grupa, dobili podršku javnosti i građana? Kakav je odnos medija prema aktivnostima koje provodite? Da li ste i kako primljeni od strane Gradske uprave u Banjaluci, jeste li imali komunikaciju u vezi aktivnosti koje ste pokrenuli sa namjerom zaštite od urbicida?
TIJANA GRUJIĆ: Podrška građana nam mnogo znači i rekla bih da je iz dana u dan sve veća. Ljudi nam se sami javljaju, šalju informacije, dokumente, fotografije, pitaju kako mogu pomoći. Ali, sve je više njih koji traže pomoć jer su zabrinuti za prostor u svojoj neposrednoj okolini. To pokazuje da postoji potreba da se građani uključe u pitanja koja se tiču kvaliteta života.
Podrška medija je izuzetno važna i njihovo izvještavanje o našim aktivnostima je zaista profesionalno.
Stičem utisak da građani sve više razmišljaju o značaju javnog interesa.
Nadležni u Gradskoj upravi su upoznati sa našom inicijativom kojom smo i kroz zakonsko organizovanje prikupljanja potpisa građana u Skupštini grada tražili zaustavljanje izmjena i izradu novih regulacionih planova do donošenja novog urbanističkog plana. Podsjećam da nijedan odbornik nije bio protiv, ali je većina bila suzdržana zbog čega naša inicijativa, uprkos podršci građana Banjaluke, nije dobila političku podršku odbornika koje su birali građani na izborima.
ODGOVORNO: Da, očigledno je licemjerje političara, koji se istovremeno ne žele otvoreno usprotiviti željama i interesima građana ali ih, zbog stranačkih, a moguće i koruptivnih interesa, ne žele ni podržati. Uprkos tome, može se ipak reći da ste do sada imali i uspjeha?
TIJANA GRUJIĆ: Mislim da je najveći uspjeh to što su građani prestali da misle da ništa ne mogu promijeniti. Danas ljudi mnogo pažljivije prate šta se dešava u njihovim naseljima i spremniji su da reaguju. To je ogromna promjena.
U konkretnim slučajevima uspjeli smo da otvorimo teme koje bi vjerovatno prošle tiho i bez javnosti. Organizovali smo građane, ukazivali na proceduralne probleme, tražili uključivanje stručne javnosti i insistirali na transparentnosti.
Neke odluke su usporene, neke vraćene na dodatna razmatranja, a neke teme su zahvaljujući pritisku javnosti postale mnogo vidljivije nego što bi to inače bile. A neke namjere su i zaustavljene.
Naravno, ovo je dug proces i niko nema iluziju da će se stvari promijeniti preko noći. Ali svaki put kada građani pokažu da nisu pasivni posmatrači, to je važan korak.
ODGOVORNO: Zvanično ste pokrenuli kampanju, putem PRAGG projekta, kojim nastojite da ubijedite Grad Banjaluku da se dopuni Odluka o uređenju prostora i građevinskom zemljštu u Banjaluci? Šta mislite raditi da biste dostigli ovaj cilj?
TIJANA GRUJIĆ: Naš cilj je da građani budu uključeni mnogo ranije i mnogo ozbiljnije nego što je to sada slučaj. Zato ćemo kroz kampanju organizovati fokus grupe, razgovore sa građanima i stručnjacima, radionice u zajednici, a kampanja na društvenima mrežama je nezaobilazna kako bismo ljudima približili ove teme. Urbano planiranje direktno utiče na svakodnevni život svakog čovjeka.
Takođe, želimo otvoriti dijalog sa Gradskom upravom i pokazati da uključivanje građana nije prepreka razvoju grada, nego upravo suprotno. To je jedini način da se donesu kvalitetnije i održivije odluke. Vjerujemo da se odluka o uređenju prostora može unaprijediti tako da javnost ima više informacija i više stvarnog uticaja u procesima planiranja u cilju funkcionalnog i održivog javnog prostora.
ODGOVORNO: Možete li podsjetiti čitaoce šta se u sličnoj situaciji dogodilo u Zagrebu? Pokazali su da se može, ali su morali uraditi…šta?
TIJANA GRUJIĆ: Zagreb je pokazao koliko građanski aktivizam može biti važan kada institucije ne rade dovoljno u interesu javnosti. Tamo su se građani godinama organizovali oko pitanja prostora, urbanizma i zaštite javnog dobra. To nije bila borba od nekoliko dana, nego dugotrajan proces u kojem su ljudi konstantno ukazivali na probleme, izlazili na proteste, razgovarali sa zajednicom i gradili povjerenje među građanima.
Potrebna je upornost, povezivanje ljudi i spremnost da se javni interes brani kontinuirano, čak i kada izgleda da nema pomaka. Građani Zagreba pokazali su da pitanja urbanizma nisu samo pitanje struke, nego i demokratije i prava na grad. Na kraju je Zagreb krajem prošle godine dobio Generalni urbanistički plan kojim se, između ostalog, definiše više zelenih površina na svakoj građevinskoj čestici i to zasađenih u tlu, ne samo na krovovima garaža.
To je problem sa kojim se suočava i Banjaluka jer smo na udaru betonizacije u kojoj ostajemo bez pluća grada. Posljedice svi vidimo i osjećamo, naročito zimi kada su parametri zagađenosti vazduha često iznad dozvoljenih granica. Veliki problem imamo i ljeti zbog sve više i većih betonskih površina. Umjesto da dobijemo više zelenih oaza i drvoreda, mi trenutno svjedočimo betonizaciji obale Vrbasa!
ODGOVORNO: I za kraj, da li Gradska uprava Banjaluke može do beskonačnosti ignorisati stav akademske zajednice, građana i javnosti i oduzimati im mjesto po mjesto za život? Podsjetićemo se da je Dragan Đilas zbog sječe platana na Bulevaru revolucije u Beogradu izgubio mjesto gradonačelnika, kada je doajen novinarstva pokojni Petar Luković Đilasa nazvao Drvosjekom. Mislite li da bi sličan scenario mogao da se dogodi i u Banjaluci zbog sječe vrba na obalama Vrbasa sa aktuelnim gradonačelnikom, ako nastavi ignorisati građane, struku i organizacije civilnog društva?
TIJANA GRUJIĆ: Nijedna vlast ne bi trebalo da potcjenjuje osjećaj ljudi prema gradu u kojem žive. Građani možda ne reaguju odmah, ali vrlo dobro pamte trenutke kada se uništava nešto što smatraju dijelom svog identiteta i svakodnevnog života. Nama se Vrbas, aleje, parkovi i javni prostori predstavljaju kao pitanje estetike. Ali, to je mnogo više od toga i mnogo važnije od toga. Zato u planiranje uređenja javnog prostora moraju da budu uključeni građani i to na smislen umjesto formalan način. Krajnje odluke moraju da budu transparentne, a konačnu riječ mora da donose stručnjaci koji će da rade u javnom interesu.
Ne bih ulazila u poređenja sa pojedinačnim političkim sudbinama, ali vjerujem da ignorisanje građana dugoročno uvijek ima svoju cijenu.
Ono što mi tražimo nije ništa radikalno. Samo tražimo da se poštuju struka, procedure i javni interes. To bi trebalo da bude minimum u svakom demokratskom društvu.
(Ž.N., Odgovorno)
