Mobing, osim što razara pojedinca, nanosi štetu i radnoj sredini i poslodavcu, narušava povjerenje, produktivnost i međuljudske odnose. Upravo zato je, navode aktivisti, ključno da sindikati prepoznaju svoju ulogu u prevenciji zlostavljanja na radu, da budu podrška kolegama koji se suočavaju s ovim problemom, te da svojim djelovanjem grade kulturu poštovanja i solidarnosti.
U Bosni i Hercegovini i dalje nisu uspostavljeni učinkoviti mehanizmi za praćenje i sankcionisanje diskriminacije, što teže dovodi do objektivne slike o njenom stvarnom obimu. Posebno zabrinjava činjenica da je Zakon o zabrani diskriminacije u BiH usvojen još 2009. godine, a da ni nakon šesnaest godinanema stvarnog napretka u njegovoj primjeni. Uprkos zakonskom okviru, praksa pokazuje da su institucije i dalje nedovoljno osposobljene i neefikasne u suočavanju s ovim problemom. Analiza izvještaja Ombudsmena za ljudska prava BiH, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, te, Misije OSCE u BiH ukazuju na zabrinjavajuće stanje po kojima je “broj žalbi zbog diskriminacije neuporedivo manji od realnog, preporuke Ombudsmena se rijetko poštuju, a institucija bilježi „uspjeh“ čak i onda kada uspije samo ostvariti kontakt sa prijavljenim mogućim diskriminatorom”. Najveći broj pritužbi odnosi se na diskriminaciju u oblasti rada i zapošljavanja, što dodatno ukazuje na slabosti u zaštiti radničkih prava.
Prema informacija sa portala samobunt, poseban problem istaknut je i u izvještajima VSTV-a BiH, prema kojima edukacije o diskriminaciji, koje je godinama podržavao OSCE, nisu dale očekivane rezultate. Samo u 2023. godini, od 512 sudskih predmeta diskriminacije, u više od 400 slučajeva tužbe su odbačene ili su zahtjevi odbijeni, dok u preko 300 predmeta vrsta diskriminacije nije ni utvrđena. Takvi podaci, koji se navode na portalu, otvaraju ozbiljna pitanja o načinu vođenja postupaka, neurednim tužbama, neadekvatnom zastupanju stranaka, ali i o nedovoljnoj ažurnosti sudova u dostavljanju informacija VSTV-u BiH.
Pored diskriminacije, veliki problem predstavlja postojanje mobinga, pojave koja je duboko prisutna i u javnom i u privatnom sektoru. Kako je naglašeno, posljedice mobinga mogu biti razorne – od narušenog fizičkog i psihičkog zdravlja, pa sve do pokušaja samoubistva ili samoubistva, što potvrđuju i istraživanja pionira u ovoj oblasti Heinza Leymanna. Mobing, osim što razara pojedinca, nanosi štetu i radnoj sredini i poslodavcu, narušava povjerenje, produktivnost i međuljudske odnose. Upravo zato je, navode aktivisti, ključno da sindikati prepoznaju svoju ulogu u prevenciji zlostavljanja na radu, da budu podrška kolegama koji se suočavaju s ovim problemom, te da svojim djelovanjem grade kulturu poštovanja i solidarnosti.
Mobing, kao perfidan, često sistemski oblik diskriminacije je “mehanizam” kojim se radnici drže u strahu i šute pod pritiskom i trpe poniženja.
“Dvije naše članice uspjele su dokazati postojanje mobinga u radnom okruženju i dobile prvostepene presude u svoju korist. Po toj presudi uložena je žalba, te je predmet došao na Kantonalni sud u Tuzli. Žalba je uvažena i vraćena da se propita u dijelu rokova, kao i zbog presude Vrhovnog suda FBiH. Mišljenja smo da je ista pogubna za radnika jer uskraćuje i sužava obim njihovih prava”, navode iz udruženja “Ne diskriminacija ne mobing” iz Tuzle.
Iz udruženja je navedeno da u vezi primjene Zakona o diskriminaciji i pravnom stavu koji je zauzet u presudi, je neprihvatljivo i zabrinjavajuće, te da će se obratiti svim relevantnim institucijama, svakako upoznavajući OSCE, Ustavni sud, OHR, instituciju Ombudsmena za ljudska prava, Parlamentarnu skupštinu BiH, sa zahtjevom da Parlamentarna skupština BiH protumači u postupku autentičnog tumačenja član 24. Zakona o zabrani diskriminacije i njegovu obaveznost usklađivanja svih drugih zakona sa zakonom o zabrani diskriminacije, kao i podzakonskih akata i pravilnika u svim javnim organima kao i firmama u vlasništvu fizičkih lica.
“Cilj zahtjeva je da se, po našem mišljenju, na najkraći mogući način riješi ova skandalozna praksa koja je pogubna za radnike. Parlamentarna skupština bi autentičnim tumačenjem navedenog člana potvrdila obavezu usklađivanja svih zakona sa Zakonom o zabrani diskriminacije, uključujući i Zakon o radu. Nažalost, ovo nije pojedinačan slučaj. Ovo je praksa Vrhovnog suda FBiH radi koje vjerovatno trenutno desetine radnika trpi posljedice. A koliko će ih tek trpiti? To su teški psihološki momenti koji uveliko doprinose uništavanju našeg oronulog društva. Radniku koji trpi nepravdu na poslu pa i sudskom sporu se raspada sve. Psiha, tijelo, i za društvo najgore, porodica. Djeca i supružnici, zbog posljedica toksičnih radnih atmosfera članova porodice šire devijaciju dalje, u školu i na drugi posao. Posljedice se vide na svakom koraku. Ova presuda nije pojedinačan slučaj nego duboki sistemski problem našeg društva. Toksična radna atmosfera i stres na poslu dovode do nesretne porodice, samoubistva, nesretnog djeteta, a nasilje počinje od vrtića, kreirajući nesretno društvo i zajednicu”, mišljenja su aktivisti iz udruženja NDNM.
(J.M., Odgovorno / Foto: Emir Baraković)
