Rudnik “Medna”, iznikao, kako kažu “u oazi netaknute prirode” istoimenog sela na području Mrkonjić Grada, počevši sa radom bez neophodnih dozvola (što je karakteristično za države okovane korupcijom), već godinama izaziva negativne reakcije mještana, medija i ekoloških udruženja. No, naklonost vlasti i nefunkcionisanje pravne države, omogućava mu da radi i pored kršenja zakona i štete koju čini i ljudima i prirodi. Gdje se, uz kršenje propisa iz ekološke dozvole i uzurpaciju tuđe privatne imovine zbog nelegalnog širenja polja za vađenje rude, posebno izdvaja zagađivanje lokalnih vodotoka teškim metalima – živom, aluminijumom, niklom i bakrom – čija je koncentracija, prema analizama koje je radio Institut za javno zdravstvo Republike Srpske, veća i 15 puta od maksimalno dozvoljene. Banjalučki Centar za životnu sredinu podnosio je, u više navrata, krivične prijave protiv ovog rudnika zbog osnovane sumnje na izvršenje više krivičnih djela, uključujući zagađivanje životne sredine, zagađivanje hrane i vode za ishranu, odnosno za napajanje životinja, te, neizvršenje odluka o mjerama zaštite životne sredine. No, pravosuđe kod nas, kako je odavno zaključeno, nije dio rješenja, nego je dio problema. Ovih je dana tako Okružno javno tužilaštvo u Banjoj Luci donijelo je odluku o obustavi istrage protiv rudnika “Medna” i odgovornog lica. Što je izazvalo nezadovoljstvo Centra za životnu sredinu, čiju reakciju prenosimo u nastavku.
Okružno javno tužilaštvo u Banjoj Luci donijelo je odluku o obustavi istrage protiv rudnika “Medna NV” i odgovornog lica, uprkos nalazima Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske, koji su potvrdili prisustvo gvožđa i aluminijuma u višestruko uvećanim količinama, odnosno iznosima.
Tužilaštvo ovakvo ekstremno zagađenje vodotoka ne smatra krivičnim djelom, uz obrazloženje da se negativni uticaj nije proširio na “širi prostor” opštine Ključ.
Ovakvim stavom se direktno relativizuje uništavanje prirode.
Posebno je poražavajuća činjenica da se kao jedan od razloga za obustavu navodi administrativni propust institucija: osumnjičeni navodno nisu imali obavezu monitoringa potoka Grabovac jer je taj dio “ispušten iz vida” prilikom izdavanja prvobitne vodne dozvole.
I ovaj stav šalje opasnu poruku: birokratski propusti su dovoljan paravan za izbjegavanje odgovornosti za stvarnu štetu na terenu.
Centar za životnu sredinu ne prihvata ovakvo tumačenje zakona po kojem se zagađenje mjereno desetinama puta iznad dozvoljenog smatra “nedovoljnim” za procesuiranje.
Iskoristili smo pravo na pritužbu Glavnom okružnom javnom tužiocu. Zaštita zdravlja ljudi i naših rijeka ne smije zavisiti od toga koliko su daleko teški metali otplovili.
(Odgovorno)
