Upravo rudnik u Bukovoj Kosi pokazuje da bi svi napori građana i nevladinih organizacija koje se bore na njihovoj strani, bilo gdje i po bilo kom problemu, mogli, u narednom periodu, biti još radikalnije ignorisani i izloženi nastavku još težeg bezakonja i terora. Kako iz Centra za životnu sredinu upozoravaju, nakon što je Okružni sud oborio staru ekološku dozvolu za rudnik uglja u Bukovoj Kosi, Ministarstvo je ekspresno izdalo novu, ali je investitor “Drvo-export” odmah otišao i korak dalje – ušao je u naredne faze kopanja bez ikakvih papira i počeo nelegalno da gomila ugalj. (???)
Rudnik Bukova kosa svojevrsna je metafora zarobljene države i društva. Rezultat zatrašujuće sistemske korupcije, zloupotreba i organizovane pljačke prirodnih bogatstava u BiH, u kojoj kriminogena vladajuća oligarhija koristi sve poluge moći ne da bi radila u interesu građana i zajednice, nego isključivo u vlastitom interesu, odnosno interesu bogaćenja uskog kruga moćnika i s njima povezanih pojedinaca.
Pritom, pošto, kako to iz Transparency Internationala kažu, “Znamo u RS gdje se donose odluke i ko donosi odluke, pogotovo kad su u pitanju neki strateški projekti, gdje se treba brzo “zaraditi” nekakav novac.”, nakon izbora, i u Bukovoj Kosi i u svim mjestima koja se posljednjih godina bore protiv saveza pohlepnog Kapitala i korumpirane Vlasti, s razlogom su zabrinuti.
Upravo rudnik u Bukovoj Kosi pokazuje da bi svi napori građana i nevladinih organizacija koje se bore na njihovoj strani, bilo gdje i po bilo kom problemu, mogli, u narednom periodu, biti još radikalnije ignorisani i izloženi nastavku još težeg bezakonja i terora.
Kako iz Centra za životnu sredinu upozoravaju, nakon što je Okružni sud oborio staru ekološku dozvolu za rudnik uglja u Bukovoj Kosi, Ministarstvo je ekspresno izdalo novu, ali je investitor “Drvo-export” odmah otišao i korak dalje – ušao je u naredne faze kopanja bez ikakvih papira i počeo nelegalno da gomila ugalj. (???)
Bezakonje i drskost onoga koji ga provodi tako je očigledna da je i inspekcija koja je izašla na teren, zabranila lagerovanje i naredila uklanjanje deponija.
No, podsjećamo, da mještani tvrde da, bez obzira na sve presude, poništavanja dozvola ili zabrane inspekcija, rudnik nijedan dan nije zaustavio rad.
Iz Centra su rezolutni da se ni u najnovijem skandalu ne radi o slučajnoj grešci, nego o već isprobanom šablonu zaobilaženja zakona.
“Podsjećamo, mašine su na privatna imanja ušle bez koncesije, pa je nadležno ministarstvo naknadno “popeglalo” papire. Vrhovni sud je poništavao rješenja, Okružni sud dva puta obarao ekološke dozvole, ali nadležni uporno traže rupe u zakonu kako bi investitoru omogućili da nastavi sa radom.
Okružni sud obori ekološku dozvolu, inspekcija izađe na teren i izda zabranu, nadležno ministarstvo ekspresno izda novu dozvolu – i tako u krug!”
U međuvremenu, mještani su žrtve sistematskog terora – neprestano trpe buku, prašinu, smrad sumpora, uništenje izvora pitke vode i vlastitih imanja.
Institucije pokušavaju održati privid normalnosti, povremeno izričući prekršajne kazne, koje su, međutim, više stimulativne, nego odvraćajuće.
“Zahtijevamo hitno i trajno obustavljanje svih radova dok se ne napravi nezavisna procjena štete i potpuna revizija svih izdatih dozvola.”, navod iz Centra za životnu sredinu.
No, mada nastavak borbe nema nikakvu alternativu, i neprepuštanje postizbornom razočarenju je za svaku je pohvalu, teško da od vlasti, koja će rezultate izbora svakako shvatiti kao podršku (većine) građana svom dosadašnjem načinu vladanja, možemo očekivati pozitivnu promjenu.
Za nadati se samo da krhka pravna država, koja je i do sada bila najbolji saveznik građana i civilnog društva u borbi za ljudska prava i zaštitu životne sredine, neće pokleknuti pred bahatim, kriminogenim moćnicima.
I da će se borba nastaviti, bez obzira koliko teška bila.
(N.N., Odgovorno)
