„Doista je nevjerovatno da Vlada Zeničko-dobojskog kantona protuustavno ustupa državno, odnosno naše, šumsko zemljište i u bescjenje prodaje naše prirodne resurse privatnoj firmi, a kada javnost zatraži uvid u ugovor, kantonalne institucije pokušavaju sve to sakriti. Umjesto transparentnosti, dobijamo izgovore „povjerljive komercijalne informacije“, „zaštita privatnosti“ i tvrdnju da bi objavljivanje ugovora navodno moglo „naštetiti interesima kompanije“. Šokantno je vidjeti kako Vlada ZDK i kompanija koriste identičnu argumentaciju i nastupaju s istih pozicija, protiv prava i interesa građana. Hoćemo li ikada doživjeti da Vlada ZDK ovako odlučno brani i interese građana, recimo onih koji su otrovani u Varešu?“ – reakcija je eko aktivista, okupljenih u Mrežu Aarhus centara za Zelenu agendu i zaštitu okoliša.
Netransparentnost vlasti Zeničko-dobojskog kantona, u kontekstu geoloških istraživanja i potencijalnog rudarenja u ovom kantonu, motivisana namjerom zaštite privatnih interesa investitora, naišla je na reakciju nevladinog sektora a onda i pravosuđa.
Kantonalni sud u Zenici 06.01.2026. godine donio presudu kojom je uvažena tužba Aarhus centra u BiH i poništena odluka Ministarstva za privredu ZDK, kojom je odbijen zahtjev za pristup informacijama o koncesionom ugovoru za istraživanje i eksploataciju hroma na lokalitetima Tribija i Duboštica u slivu rijeke Krivaje.
Za ovo ministarstvo je već, u par navrata, od strane eko aktivistista iz cijele BiH, koji se udruženi u odbrani Vareša od najezde rudarskih kompanija, izražavana sumnja da naklonošću prema tim kompanijama i skrivanjem informacija od javnosti, ono ili neki pojedinci u njemu, imaju koristi od takvog ponašanja.
Nakon skrivanja ključnih informacija od javnosti za ugovor sklopljen sa koncesionarom rudnika “Rupice” u Varešu, Vlada ZDK nastavila je sa cenzurom i sa ugovorom za koncesiju za istražni prostor Duboštica — Tribija na području općine Vareš i otvaranje rudnika hroma, koncesionara “Seven Plus” d.o.o. Sarajevo (promjenom imena i sjedišta sada “Vareški minerali” d.o.o. Vareš). To je praktično bio i “odgovor” Vladi ZDK na inicijativu od strane eko aktivista u 50 organizacija civilnog društva iz cijele BiH i mjesnih zajednica u slivu rijeke Krivaje za poništenje te koncesije.
Ministarstvo privrede ZDK nije omogućilo aktivistima uvid u kompletan sadržaj ugovora zaključen sa kompanijom “Seven Plus” d.o.o. Sarajevo, sa obrazloženjem da kompanija nije dala saglasnost za kopiranje i dostavu ugovore aktivistima. Stav aktivista u ovom slučaju bio je da je na djelu očigledno dobro uhodani obrazac rasprodaje naših prirodnih bogatstva, u režiji onih koji se ponašaju kao da je država njihovo privatno vlasništvo.
Izražavajući zadovoljstvo zbog, kako kažu, ove male pravosudne pobjede ekoloških organizacija koje već više od mjesec dana pozivaju Vladu ZDK da raskine ovaj izuzetno štetni koncesioni ugovor, ostaje im gorčina zbog odnosa kantonalne vlasti prema pitanjima rasprodaje državnih resursa, devastacije prirode i ugrožavanja zdravlja ljudi.
„Doista je nevjerovatno da Vlada Zeničko-dobojskog kantona protuustavno ustupa državno, odnosno naše, šumsko zemljište i u bescjenje prodaje naše prirodne resurse privatnoj firmi, a kada javnost zatraži uvid u ugovor, kantonalne institucije pokušavaju sve to sakriti. Umjesto transparentnosti, dobijamo izgovore „povjerljive komercijalne informacije“, „zaštita privatnosti“ i tvrdnju da bi objavljivanje ugovora navodno moglo „naštetiti interesima kompanije“. Šokantno je vidjeti kako Vlada ZDK i kompanija koriste identičnu argumentaciju i nastupaju s istih pozicija, protiv prava i interesa građana. Hoćemo li ikada doživjeti da Vlada ZDK ovako odlučno brani i interese građana, recimo onih koji su otrovani u Varešu?“ – reakcija je eko aktivista, okupljenih u Mrežu Aarhus centara za Zelenu agendu i zaštitu okoliša.
Navode i da su razočarati time da je, da bi javnost dobila uvid u koncesioni ugovor, potrebna tužba i sudska presuda.
„Mi građani moramo tužiti Vladu koju smo sami izabrali, samo da bismo dobili uvid u dokument o raspolaganju našim prirodnim resursima, dokument koji su potpisale i iza kojeg stoje dvije-tri osobe. Tih par osoba sebi uzima za pravo da rasprodaje naša zajednička prirodna bogatstva i još pokušava sakriti i ugovore i uslove pod kojima su to uradili. Hoće li te iste osobe onda preuzeti i odgovornost ako se utvrdi da je trovanje olovom u Varešu posljedica potpisivanja sličnog koncesionog ugovora?“ – pitaju eko aktivisti.
Takođe, podvlače da Vlada Zeničko-dobojskog kantona mora napokon shvatiti da koncesije nisu njihova privatna stvar, već su javna dobra javni resursi i javni interes, da za raspolaganje javnim resursima postoji i javna odgovornost, te da za rasprodaju državne imovine, devastaciju prirode i ugrožavanje zdravlja ljudi postoji i krivična odgovornost.
„Zato Vladi ZDK želimo sretnu izbornu godinu kao i svima onima koji sanjaju udobne kantonalne fotelje u koje se do sada često sjedalo bez ikakve odgovornosti. Da ne kažemo, i bez validne diplome. A znat će oni na koje se odnosi.“ – poruka je eko aktivista Mreže.
(Lj.Đ., Odgovorno)
