Danas, 31.05.2026., obilježen je Međunarodni dan bijelih traka, u znak sjećanja na žrtve zločina počinjenih u Prijedoru i dolini Sane, nakon što je 1992. godine nesrpskom stanovništvu naređeno da kuće obilježi bijelim platnima, a oko ruku nosi bijele trake. U ime organizatora obilježavanja ovog datuma u Prijedoru, građanske inicijativa “Jer me se tiče”, okupljenima i široj javnosti obratio se njen aktivista Nemanja Tubonjić, koji je naglasio: “Mi ovdje želimo da pokažemo da može i drugačije i da su ljudi koji žive na ovim prostorima za mir i međusobno poštovanje i razumijevanje. Da zajedno možemo da se sjećamo svih nedužnih žrtava i da prihvatimo da su sve žrtve rata naše zajedničke žrtve bez obzira iz kojeg identiteta potiču.”. Njegovo obraćanja u nastavku prenosimo u cjelosti.
Dan bijelih traka je protest. I nije to samo protest zbog toga što vlasti Prijedora nisu još odobrile izgradnju memorijala za ubijenu djecu. O čemu je upravo govorio Fikret Bačić. Mi danas ovdje protestvujemo zato što se u ovom gradu službeno obilježavaju isključivo događaji vezani za vojsku i policiju. Onima koji su poginuli sa oružjem u rukama podižu se spomenici, polažu vijenci, drže govori a civilne žrtve rata niko ne pominje. U Prijedoru je i u ovom zadnjem, kao i u Drugom svjetskom ratu, daleko više stradalo civila nego vojnika, a nisu do danas dobili niti najmanji spomenik u gradu.
Dan bijelih traka je i nastao kao protest zbog policijske zabrane da se na ovom trgu komemorira smrt 266 prijedorskih žena i djevojčica. Tog maja 2012. godine aktivista za ljudska prava Emir Hodžić stajao je ovdje sam sa bijelom trakom na ruci. Iduće godine na obilježavanju Dana bijelih traka ovaj trg je bio prepun ljudi sa bijelim trakama na rukama.
I danas smo tu da se podsjetimo na 31. maj 1992. godine kada je Krizni štab opštine Prijedor primorao nesrpsko stanovništvo da svoje kuće i stanove označe bijelim zastavama, a ukoliko se kreću gradom da moraju nositi bijelu traku oko ruke. Označavanje ljudi je bilo efikasno, do kraja rata skoro cjelokupno nesrpsko stanovništvo Prijedora je protjerano a 3176 civila je ubijeno ili nestalo. Sve relevantne činjenice o bijelim trakama utvrđene su u sudskim procesima za ratne zločine, od prve presude u Hagu protiv Duška Tadića pa do završnih presuda Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću.
U javnom prostoru se kao i devedesetih ponovo odašilju opasne poruke i širi neprijateljstvo među ljudima različitog identiteta. Svjedoci smo da je u Bosni i Hercegovini stasala nova garnitura političara koji bi bili spremni da ponovo zametnu neprijateljstvo i pogibiju među ljudima da bi oni naredne tri decenije ostali na vlasti, upravljali resursima ove zemlje i našim životima,
Zato je ovo što radimo u Prijedoru obilježavanjem Dana bijelih traka postalo još važnije. Mi ovdje želimo da pokažemo da može i drugačije i da su ljudi koji žive na ovim prostorima za mir i međusobno poštovanje i razumijevanje. Da zajedno možemo da se sjećamo svih nedužnih žrtava i da prihvatimo da su sve žrtve rata naše zajedničke žrtve bez obzira iz kojeg identiteta potiču.
U Prijedoru smo izdvojili 102 djece, zato što je njihova smrt bila nevidljiva u ovom gradu. U Sarajevu bi se na Dan bijelih traka trebale pomenuti nevidljive žrtve u tom gradu, svi oni nedužni ljudi pobijeni na Kazanima. U Banja Luci bi se trebali sjetiti logoraša Manjače, u Bugojnu onih nedužno pobijenih Hrvata za čijim se tijelima još traga. I tako redom, gdje god da se obilježava taj dan. To je suština Dana bijelih traka, da se sjećamo žrtava koje vlasti u toj lokalnoj zajednici ne žele pamtiti.
Kao što danas svjedočite, žrtava se možemo sjećati bez obraćanja političara, bez istaknutih nacionalnih, vjerskih ili političkih simbola. Imena ubijene djece ispisana su na bijelim trakama na mostu odakle smo krenuli, taj most simbolički spaja onaj stari, srušeni Prijedor i ovaj kojim se danas krećemo. Imena djece pronijeli smo na bijelim trakama na bijelim ružama koje su poredane u simboličan krug na ovom trgu. Taj krug predstavlja spomenik u nastajanju. Sa razglasa slušamo imena ubijene djece, vraćamo im barem na trenutak identitet i prisutnost u njihovom gradu.
Sa ovog mjesta svake godine pozivamo predstavnike vlasti na ljudskost, podsjećamo ih na nepravdu koju čine roditeljima ubijene djece. Gradonačelnik Slobodan javor kukavički odbija bilo kakav razgovor na temu spomenika. Ali važno je i to reći, da se niko ispred vlasti u Prijedoru nije do sada izjasnio da je protiv izgradnje spomenika ubijenoj djeci.
Mi smo od početka stali uz inicijativu roditelja ubijene djece, izgradnju spomenika postavili smo za naš primarni cilj sve dok se ne ostvari. Nećemo se umoriti u našoj borbi i opravdanom zahtjevu da ubijena djeca u njihovom gradu dobiju trajno obilježje.
Pozivamo sa ovog mjesta gradonačelnika Prijedora i predsjednika Skupštine grada, da idejno rješenje spomenika koje ćemo uskoro dobiti, preuzmu i da zajedno sa roditeljima izgrade spomenik ubijenoj djeci u ime grada Prijedora. Takav spomenik već postoji u Konjicu i dali su mu topao naziv Našoj djeci. Tražimo da se i u Prijedoru izgradi spomenik posvećen našoj djeci.
Prijedor sa tim spomenikom ne bi više bio isti. Prijedor bi tada bio poznat po empatiji i bio primjer zdrave kulture sjećanja a ne po 161 osobi optuženoj za ratne zločine i 65 do sada presuđenih ratnih zločinaca.
Pozdravljamo poziv raspisan da bi se došlo do idejnog rješenja budućeg izgleda memorijala i ovim putem pozivamo umjetnike, dizajnere i druge stručnjake da se uključe svojim prijedlozima a Gradsku upravu da bez odlaganja izda potrebne dozvole kako bi se po usvajanju dizajna moglo pristupiti izgradnji spomenika na lokaciji koja je već dogovorena sa ranijom upravom Grada Prijedora. Svaka opstrukcija ovog procesa samo dodaje mrlje na lice ovog grada i produbljuje diskriminaciju prema sopstvenim sugrađanima koji su ostali bez onog najdragocjenijeg: svoje djece. Za to nema i ne može biti ni političkog, ni moralnog, ni bilo kakvog drugog opravdanja.
Mi iz inicijative Jer me se tiče osuđujemo svaki pokušaj da se zloupotrebe bijele trake. Ograđujemo se od svih okupljanja iza kojih stoje desničarske grupe, političke stranke ili političari. Pozivamo sve one koji se žele pridružiti obilježavanju Dana bijelih traka u budućnosti da ne prisustvujete okupljanjima na kojima se ističu nacionalni, vjerski ili politički simboli i na kojima se odašilju poruke mržnje.
Mi smo Dan bijelih traka učinili jednom od najpoznatijih komemoracija u zemljama nastalim raspadom Jugoslavije jer imamo ovakav pristup a ne zbog toga što vlasti Prijedora još pružaju otpor spomeniku. I taj spomenik ubijenoj djeci Prijedora kojeg još nema postao je jedan od najpoznatijih spomenika u ovom dijelu Evrope.
Sa ovog mjesta dižemo glas protiv ubijanja djece u bilo kom kutku svijeta da se dešava. Izražavamo protivljenje bilo kakvom ratnom sukobu i krajnje je vrijeme da se rat proglasi nelegalnim a oni koji ga započinju da budu prezreni za sva vremena.
U ime inicijative Jer me se tiče zahvaljujemo se svima koji su danas došli da sa nama obilježe Dan bijelih traka, naročito se zahvaljujemo onima koji su došli iz udaljenih mjesta.
Za jednakost i pravo svih žrtava na dostojanstvo i sjećanje!
Budimo ljudi!
(Odgovorno)
