Bosna i Hercegovina postoji i život u njoj se odvija ne zahvaljujući političarima, odnosno vlasti, nego uprkos njima. Argumenata za ovu tezu je bezbroj. Privreda ove zemlje funkcioniše uprkos iznimno visokim poreznim nametima, koji služe da bi vlast živjela u sramotnom luksuzu. Poljoprivrednici rade uprkos uvoznim lobijama unutar vlasti. Ljudi normalno žive, komuniciraju, kreću se i druže se, uprkos zastrašujućem govoru mržnje i prijetnjama političara. Zaštitom prirode i zdravlja ljudi, ljudskim pravima, borbom protiv korupcije, zloupotreba položaja, nepotizma, stranačkog zapošljavanja, pljačke i uništavanja javnih resursa, nadgledanjem izbora s ciljem njihove zaštite od zloupotreba i krađe, izgradnjom pravne države i vladavine prava, funkcionisanjem institucija i tjeranjem ih da rade u javnom interesu – itd. itd. itd, – ne bave se vlasti u ovoj zemlji, nego formalna i neformalna udruženja građana, i ono nešto medija što ih vlast nije pretvorila u svoje propagandne mašine. Čak se i spašavanjem ljudi, u vanrednim situacijama, ne bave institucije, nego volonteri iz udruženja građana, rizikujući i vlastite živote. A i to uprkos vlasti i njenim prljavim igrama, kako pokazuje najnovija priča,
Juče, 14.12. do kasnih noćnih sati GSS Prenj, GSS Jablanica i GSS Kantona Sarajevo proveli su akciju izvlačenja tijela stradalog planinara na Visočici.
Pripadnici Gorske službe spašavanja u ovoj akciji, uprkos volji EUFOR-a da im pomognu, ostali su sami u vrlo teškoj situaciji. EUFOR-ovim helikopterima, koji su nadlijetali područje akcije, naime, nije data saglasnost za učešće u akciji. Umjesto toga, GSS se suočio sa s prebacivanjem odgovornosti iz nadležnih institucija i blokadom i nemoći sistema.
Koliko je zbog ovoga teška bila akcija govori podatak da je u nju bilo uključeno 35 pripadnika GSS-a i da je samo transport iz kanjona Rakitnice do vrha grebena trajao šest sati, pri čemu je savladano 600 metara visinske razlike, postavljeno 12 sidrišnih tačaka, izvedeno šest momčadskih potega, a potom nastavljen spust do vozila.
Ovim povodom, ogorčen, iz bolničke postelje, javnosti se obratio Fahrudin Dobrača, vođa tima Gorske službe spašavanja Novi Grad Sarajevo, poručivši: “Mi smo zadnja linija humanosti u sistemu koji ju je odavno izgubio.”. Njegovo saopštenje u nastavku prenosimo u cjelosti.
“Na planini Visočici, na području grada Konjica, danas se nije desila samo tragedija. Desio se još jedan javni i sramotni kolaps sistema Bosne i Hercegovine.
Dok je stradalo ljudsko biće, dok se tijelo nalazi u provaliji dubokoj preko 700 metara, dok akcija evakuacije još traje, sistem se pokazao onakvim kakav jeste – spor, bešćutan i nesposoban.
Na jednoj strani imamo:
– blindirane limuzine,
– pratnje i rotacije,
– skupe službene telefone i laptope,
– službena putovanja, delegacije i dnevnice,
– savršeno plaćene funkcije,
– sredstva kupljena novcem građana i poreznih obveznika,
– resurse koji postoje u izvještajima, ali ne i na terenu.
Na drugoj strani imamo:
– volontere,
– mlade ljude na užadima,
– tijela iznad ponora,
– ljude koji nose mrtve jer sistem nosi – papire.
Krijete se iza procedura, a savršeno ste plaćeni.
A dobro znate da je EUFOR do prije nekoliko godina izlazio na svaki poziv, bez birokratskih prepreka i bez procedura koje su otežavale spašavanje ljudskih života.
Onda je neko iz Bosne i Hercegovine rekao – NE.
Ne zbog sigurnosti.
Ne zbog stručnosti.
Nego zbog papira.
Danas se ti isti helikopteri dižu u zrak, lete iznad mjesta nesreće, imaju volju da pomognu – ali im vi to ne dozvoljavate.
Ako već ne znate, ili ne želite koristiti međunarodnu pomoć, onda poručujemo jasno:
Dajte nam helikoptere Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.
Helikopter može u kratkom vremenu riješiti situacije koje na terenu traju satima ili danima.
Helikopter spašava živote.
Helikopter smanjuje rizik.
Helikopter štiti i one koji spašavaju.
Jer dok vi raspravljate o nadležnostima, naši spasioci – volonteri, koje ne priznajete, vise na užadima, umoru i iscrpljenosti.
Obučavamo se da bismo pomogli ljudima i spašavali živote.
A kada to znanje stavimo u funkciju – kažete:
„Ta obuka nije priznata.“
To govore oni koji teren poznaju samo kroz stakla službenih automobila i kancelarije.
Ovo više nije pitanje nadležnosti.
Ovo je pitanje savjesti.
Vi nam nećete zabraniti da radimo i da pomažemo.
Ali nemojte nas gledati kao paravojnu formaciju.
Mi nismo prijetnja sistemu – mi smo ono čemu sistem nije dorastao.
I zapamtite:
naši volonteri će se sutra, ako Bog da, vratiti svojim redovnim obavezama –
na poslove, fakultete i porodice.
Neki će možda direktno sa ove akcije otići na posao.
Bez dnevnica. Bez beneficija. Bez pratnje.
Samo sa umorom i činjenicom da su uradili ono što su morali.
Funkcije i ovlasti koje imate – dao vam je narod.
Ne da se krijete iza procedura,
nego da štitite ljudske živote.
Gorska služba spašavanja neće stati.
Ali prestanite se kititi našim uspjesima dok nas u praksi kočite, osporavate i ostavljate same.
Mi nismo problem.
Mi smo zadnja linija humanosti u sistemu koji ju je odavno izgubio.
I zapamtite:
sljedeća žrtva neće biti nesreća – biće posljedica vašeg nerada.”
(Odgovorno)
