“Zabrana skupa pod takvim izgovorom nije briga za bezbjednost, već čista cenzura.”, naveli su iz Kuće ljudskih prava.
Pravni tim Kuće ljudskih prava Banja Luka juče, 03.11., podnio je tužbu protiv Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske zbog zabrane održavanja mirnog okupljanja građana pod nazivom „Mladi kao učesnici u društvenim tokovima“.
Na skupu, koji je trebao biti održan 11. oktobra, trebali su da govore i predstavnici Studentske liste iz Srbije, što je i bio razlog njegove zabrane.
Režim, koji kontroliše (i) policiju, istu je stavio u funkciju održanja na vlasti autokratskog lidera susjedne države svim sredstvima. Uključujući potpunu zabranu javnih istupa u Republici Srpskoj njegovim oponentima iz studentskog pokreta.
Zabrana organizovanja pomenutog skupa obrazložena je, od strane MUP-a, navodnim prijetnjama navijača da će napasti skup.
Sama mogućnost napada je, zapravo bila realna, ali samo zbog toga što je govorom mržnje sa političkog vrha provocirana. I što smo već vidjeli kako se verbalno nasilje čovjeka koji, bez formalnih ovlaštenja, upravlja svim procesima u Republici Srpskoj pretvara u fizičko nasilje (njegovih) “navijača”, prema pripadnicima manjina. Koje je policija odbila zaštititi. A očito I nastavlja odbijati. Posvećena, umjesto provođenju svojih ustavnih obaveza i zaštiti građana i pravne države, zaštiti kriminogenog autokratskog režima.
No,…
U tužbi koju je sastavio Pravni tim se, između ostalog, navodi: „Ukoliko tuženi (MUP RS) ne može obezbijediti jedan ovakav skup, pitanje je da li ono ima kapaciteta da uopšte djelotvorno izvršava svoje zakonske obaveze. Navedeno nije učinjeno, već je teret tuđeg nezakonitog ponašanja prebačen na nedužne građane, direktno kršeći član 16. stav 2. Zakona o javnom okupljanju, koji nadležnom organu propisuje imperativnu dužnost da spriječi ometanje ili onemogućavanje održavanja mirnog okupljanja.”
U tužbi se dalje navodi da je država dužna da preduzme razumne i adekvatne mjere kako bi osigurala mirno odvijanje skupa i zaštitila njegove učesnike od nasilja neistomišljenika.
U konkretnom slučaju, stvari su izokrenute potpuno naopako – umjesto da po svaku cijenu pruži zaštitu mirnom skupu i njegovim učesnicima, pa po potrebi upotrijebi i fizičku silu protiv nasilnika i njihovih inspiratora, što je zapravo zadatak policije, ona je stala na stranu nasilnika i zabranila održavanje skupa kome su prijetili. Što je otprilike kao da vam kao mjeru zaštite od pljačke, policija oduzme svu vrijednu imovinu. I podjeli je s pljačkašima?
Iz Kuće ljudskih prava su naglasili obavezu tolerancije koju je, u svojim presudama, potvrdio i Evropski sud, ističući da se mirnim okupljanjima mora omogućiti prostor za izražavanje, čak i kada remete svakodnevni život ili izazivaju polemike.
“MUP RS je ove obavezujuće standarde potpuno ignorisao, navodeći u pobijanom rješenju kako je zabrana opravdana jer stavovi studenata iz Republike Srbije izazivaju negativan stav kod određenih navijačkih grupa.”, naveli su iz Kuće ljudskih prava. Zaključivši:
“Zabrana skupa pod takvim izgovorom nije briga za bezbjednost, već čista cenzura.”
Problem je samo što je ono što bi za normalnu osobu bila uvreda, za sluge režima kompliment. Jer režim i želi cenzuru. I kršenje ljudskih prava i građanskih sloboda. I gušenje slobode javne riječi. I idolopoklonstvo. I takve nagrađuje. Ali, kao što nam to pokazuje aktuelna situacija u Srbiji – sve do jednom.
(N.N., Odgovorno)
