Umjesto da na mjestima i u situacijama kad imaju priliku pokazati da su drugačiji, bolji, od svojih oponenata, o kojima (s razlogom) govore sve najgore, to i pokažu, oni pokazuju da su isti. Od ideološke matrice, preko netransparentnosti i nepoštovanja pravne države (uz sklonost ka korupciji), do odnosa prema civilnom društvu i građanima. Praktično tek druga lica iste politike.
Fascinantno je to kako političari u BiH ne shvataju potrebu postojanja istinske (a ne samo formalne) političke alternative, drugačijeg ponašanja, koje će građanima pokazati da nisu svi isti i da imaju “prokletu mogućnost izbora”.
Umjesto da na mjestima i u situacijama kad imaju priliku pokazati da su drugačiji, bolji, od svojih oponenata, o kojima (s razlogom) govore sve najgore, to i pokažu, oni pokazuju da su isti. Od ideološke matrice, preko netransparentnosti i nepoštovanja pravne države (uz sklonost ka korupciji), do odnosa prema civilnom društvu i građanima. Praktično tek druga lica iste politike.
Odličan primjer za ovo je aktuelni gradonačelnik Banjaluke, s ambicijama koje se ne zaustavljaju na trenutnoj funkciji. Ali koji ne nudi odmak ni od vladajuće nacionalističke retorike, ni u odnosu prema manjinama, pogotovo LGBTIQ, ni u transparentnosti, ni u poštovanju zakona, ni u servilnosti kapitalu, ni u odnosu prema Gradu i vlastitim građanima i njihovim pravima, ni u odnosu prema civilnom društvu.
Ovog vikenda Gradonačelnik je tako otvorio šetalište na Vrbasu. A ceremoniji su, da bi stvar bila problematičnija (u pomenutom kontekstu nerazlikovanja), prisustvovali i drugi, na entitetskom nivou opozicioni, političari, uključujući i kandidata za predsjednika Republike Srpske. Odabravši populizam umjesto pravne države. I hodanje stopama SNSD-a umjesto insistiranja na razlici i principijelnom poštovanju zakona i saradnji sa organizacijama civilnog društva (umjesto SNSD-ovskog tretiranja ih kao neprijatelja).
Jer, podsjetimo, nevladin sektor, s akcentom na Centru za životnu sredinu, već dugo (suočavajući se sa ignorisanjem) ukazuje na različite ozbiljne nepravilnosti u vezi sa ovim projektom, A i pred samo “svečano otvaranje” je ponovio da se radi o – nelegalnom šetalištu/obaloutvrdi. Da su radovi započeti bez adekvatnih dozvola koje su ishodovane naknadno, a tokom cijelog trajanja radova, dakle do danas, na lokaciji nije postavljena info-tabla, koja je kao takva obavezna, u skladu sa Zakonom o uređenju prostora i građevinarstvu Republike Srpske.
“Na poziv građana krajem juna prošle godine izašli smo na teren i zatekli bager i kamion koji bez ikakvog nadzora krče i uništavaju obalu, korito rijeke i vegetaciju. Nakon naše prijave, republička inspekcija je dva puta zaustavljala radove, a nakon prvog pečaćenja tog “nazovi” gradilišta, radovi su nastavljeni tako što je ponovo prekšen zakon kada je samovoljno uklonjena naredba i pečat inspekcije. Ovo predstavlja potpuno zanemarivanje i ignorisanje zakona, institucija i svih građana koji svoj život žive u skladu sa zakonima Republike Srpske. Nakon toga smo pokrenuli i krivičnu prijavu protiv više predstavnika Gradske uprave Banja Luka, a epilog još čekamo”, istakao je Igor Kalaba, asistent na programu Biodiverzitet i zaštićena područja u Centru za životnu sredinu.
Iz Centra ističu da je problem mnogo ozbiljniji od samog nelegalnog šetališta (mada bi u normalnoj državi i to bilo dovoljno za “poziv na uzbunu” i javnosti i institucijama za zaštitu pravnog poretka). Radi se o tome da “ovako grubo i tvrdoglavo kršenje zakona i procedura od strane institucija ohrabruje i druge građane da ignorišu propise i rade nelegalno”.
“Mi već decenijama imamo problem sa ilegalnim građenjem na obalama, grade se podzidovi, vile, kanalizacioni ispusti i o tome se već dugo piše i govori. Umjesto da se uhvati u koštac sa tim problemima, Gradska uprava Banjaluka je odlučila da problem samo pogorša, odnosno da svojim primjerom ohrabri sve one koji krše zakon da tako i nastave. Pri tome, ne pričamo samo o Vrbasu, ista problematika se dešava na Uni, Sani, u osnovi skoro na svim rijekama u našoj državi”, kazao je Vladimir Topić, iz Centra za životnu sredinu.
Ne pričamo samo o Vrbasu. Ne pričamo samo o šetalištu. Ne pričamo samo o rijekama. Pričamo o svemu (Šetalište je samo aktuelna metafora za stanje u zemlji). A u suštini pričamo o pravnoj državi i poštovanju ljudskih i građanskih prava. I potrebi postojanja stvarne političke alternative kako bi se prekinulo sa aktuelnim bezumljem, anarhijom, sistemskom korupcijom i pljačkom javnih sredstava i prirodnih bogatstava i nasiljem na ljudima.
(N.N., Odgovorno)
