Ono što je u čitavoj situaciji skandalozno je, zapravo, nastavak optuživanja kao odgovornih za čitav problem – udruženja “Jer nas se tiče”, koje već godinama upozorava na probleme i nepravilnosti u radu ove deponije. I koje je zbog borbe za pravnu državu i zaštitu zdravlja građana i životne sredine, u posljednjih 6 godina bilo izloženo politički dirigovanoj policijskoj i sudskoj represiji, tužbama i raznim drugim oblicima pritisaka, javnom blaćenju, lažima i ucjenama političara. Sve s ciljem da ih se slomi i natjera na odustajanje od borbe za svoja prava. I da pristanu na rješenja vlasti, koja znače nastavak “metenja problema pod tepih” dok “bomba” ne eksplodira.
Višegodišnja borba građana Mostara, predvođenih aktivistima udruženja „Jer nas se tiče“, za zatvaranje deponije „Uborak“, koju (i) regionalni mediji nazivaju potencijalnom ekološkom bombom, rezultirala je ovih dana još jednom u nizu zvaničnih potvrda da su građani u pravu a da vlast nije, odnosno da vlast – prije svega lokalna, ali i Federalna, uporno krše zakone i donose nezakonite odluke. Kojim pritom dovode u opasnost zdravlje i živote građana. Ne samo onih koji žive u blizini deponije, nego i mnogo šire, s obzirom na mogućnost širenja otrova sa deponije rijekom Neretvom.
6. avgusta 2025., naime, Federalni inspektor za zaštitu okoliša, nakon provedenog inspekcijskog nadzora, zabranio je odlaganje otpada na ovu deponiju (tačnije na prostor tzv. sedla, koji se nalazi uz kasetu1+3 deponije). I zabrana je počela teći od 01.09.
Uspaničena vlast i njene marionete aktuelnu situaciju nazivaju katastrofom. I tvrde da nemaju rješenja za nastalu situaciju.
Pritom je iz riječi direktora JP “Deponija” jasno zašto je to tako.
„Od dana donošenja rješenja u kontaktu smo i s Federalnom upravom za inspekcijske poslove i s Federalnim ministarstvom okoliša i turizma. Međutim, do jutros u 11 sati rješenja nema. Sigurno je da se stvorio veliki problem za Grad Mostar. Pogotovo ako uzmemo u obzir događaje koji slijede, a prije svega Red Bull skokove sa Starog mosta.”
Kao prvo, vlast i direktor koga je ona postavila, i dalje istrajavaju na “rješenju” koje će značiti nerješavanje ničega, odnosno zadržavanje status quo-a, pokušavajući političkim pritiscima iznuditi novu privremenu dozvolu, koja bi im omogućila rad do sljedeće zabrane ili sudskog poništavanja (i) te dozvole. Pritom kao i svih ovih godina razmišljaju kratkoročno, pa problem ne sagledavaju u svoj ozbiljnosti nečega što ima status ekološke bombe i posljedica koje mogu nastati, nego lamentiraju nad problemom odvoza smeća za vrijeme jedne turističko-sportske manifestacije (Što je, uzgred, problem za koji bi im rješenje vjerovatno mogli ponuditi i učenici neke od mostarskih osnovnih škola).
Ono što je u čitavoj situaciji skandalozno je, zapravo, nastavak optuživanja kao odgovornih za čitav problem – udruženja “Jer nas se tiče”, koje već godinama upozorava na probleme i nepravilnosti u radu ove deponije. I koje je zbog borbe za pravnu državu i zaštitu zdravlja građana i životne sredine, u posljednjih 6 godina bilo izloženo politički dirigovanoj policijskoj i sudskoj represiji, tužbama i raznim drugim oblicima pritisaka, javnom blaćenju, lažima i ucjenama političara. Sve s ciljem da ih se slomi i natjera na odustajanje od borbe za svoja prava i pravnu državu. I da pristanu na rješenja vlasti, koja znače nastavak “metenja problema pod tepih” dok “bomba” ne eksplodira.
I posljednja zabrana inspekcije rezultat je, naime, zahtjeva za inspekcijskim nadzorom traženim od strane udruženja “Jer nas se tiče”. Pa je sad problem u tome što su aktivisti tražili inspekcijski nadzor, a ne u stanju koje su detektovali inspektori?
Pritom, u iole normalnoj državi gradonačelnik i “njegov” direktor deponije bi u ovakvoj situaciji, umjesto da napadaju udruženje građana, podnosili ostavku. I to ne “iz moralnih razloga”, ne, nego iz razloga konkretne odgovornosti za dokazani nezakoniti rad. I zbog višegodišnjeg ignorisanja jedinog rješenja ovog problema, koje iz udruženja “Jer nas se tiče” uporno ponavljaju, još od protesta u decembru 2019. – zatvaranja deponije i njenog izmještanja na drugu, sigurnu, lokaciju.
Dok je čak i bivši gradonačelnik obećavao da će zahtjevi građana biti ispunjeni i formirao komisiju koja je navodno našla nekoliko lokacija (da bi se, doduše, sve ispostavilo tek kao “kupovanje vremena” u čekanju da protesti splasnu), aktuelni ni jednog trenutka nije pokazao namjeru da se bavi ovim problemom, nego je, naprotiv, sa govornice Gradskog vijeća, govoreći o Uborku, čak izjavio: “Da se razumijemo, možda se to nikad neće riješiti”.
Možda. Ali… zašto ste Vi, onda, gradonačelnik?
(N.N., Odgovorno)
