Protesti potresaju Francusku. Mediji su uobičajeno fokusirani na nasilje i destrukciju dijela demonstranata. Svjesno ili ne, ignorišući odgovornost vlasti, koja je, svojom politikom i nesposobnošću, zapravo isprovocirala proteste, uključujući i nasilje. Mi stoga, umjesto pridruživanja aktuelnom nabrajanju zapaljenog i opljačkanog (što se ističe, mada i sama vlast navodi da većina demonstranata protestuje mirno, a da se nasilje dešava na marginama), prenosimo tekst od prije desetak dana, sa portala zagrebačkih Novosti, koji govori (i) o uzrocima protesta, promašajima vlasti i zahtjevima demonstranata. “Dugotrajno zanemarivanje škola i školstva dovelo je do toga da su razredi za današnje pojmove preveliki, infrastrukturni i prostorni uvjeti loši, a vlada sljedeće godine u javnom sektoru planira dodatne uštede.” (Odgovorno)
Francuske ulice ponovno su u plamenu. Stotine tisuća Francuza odazvale su se pozivu srednjoškolskih sindikata i pridružile prosvjedima koji su se u utorak 6. listopada održali u mnogim francuskim gradovima.
Prema policijskim informacijama na prosvjedima je sudjelovalo oko 250 tisuća ljudi. Organizatori, pak, tvrde da je prosvjednika bilo više od 450 tisuća. Najveći prosvjed održan je u Parizu, te je na njemu sudjelovalo između 56 i 100 tisuća ljudi, ovisno o tome kojem izvoru odlučimo povjerovati.
Francusko ministarstvo unutarnjih poslova u utorak uvečer je izvijestilo o 488 uhapšenih prosvjednika (većinom maloljetnih srednjoškolaca), a zabilježeno je i korištenje suzavca, kao i fizički sukobi s policijom.
Masovni prosvjedi održani minulog utorka predstavljaju dosadašnju kulminaciju borbe francuskih srednjoškolaca za bolje uvjete školovanja. Srednjoškolski pokret započeo je sredinom rujna u predgrađima Pariza i u svega nekoliko dana proširio se čitavom Francuskom.
Sindikat srednjoškolaca (Union Syndicale Lycéenne) tvrdi kako je 6. listopada nastava bila obustavljena u 1800 od 3700 srednjih škola u državi. Učenički prosvjedi i blokade škola u više su navrata rezultirali neredima i sukobima s policijom.
Francuska vlada tvrdi da je između sredine rujna i 6. listopada na prosvjedima uhapšeno oko 6100 ljudi, te da je ozlijeđeno 750 policajaca i 250 pretežno maloljetnih prosvjednika.
Organizatori prosvjeda i nevladine organizacije pritom optužuju policiju za prekomjernu uporabu sile: petnaestogodišnjem dječaku iz Lensa policijski je projektil raznio šaku, šesnaestogodišnjaku iz Toursa gumeni je metak izbio oko, a masnice, okrvavljene glave i polomljeni zubi postali su očekivane pojave na prosvjedima.
Zahtjevi pobunjenih učenika fokusirani su na nekoliko neuralgičnih točaka francuskog školstva. Prema službenoj statistici ministarstva prosvjete, razredni odjeli nižih srednjih škola u Francuskoj (između 11. i 15. godine života) u prosjeku su popunjeni s 25,8 učenika. U višim srednjim školama (licejima) stanje je još gore: prosječan razredni odjel ima 30 učenika.
Za usporedbu, prosječna veličina razrednih odjela u Hrvatskoj varira od 16 učenika u osnovnim školama do 21 učenika u gimnazijama. Osim hitnog zapošljavanja novih učitelja, francuski srednjoškolci zahtijevaju i velika ulaganja u školsku infrastrukturu s posebnim naglaskom na škole u siromašnim imigrantskim četvrtima u kojima je pokret i započeo.
Prljavi zahodi, derutne učionice, redovi u menzama… sustavno zanemarivanje školstva dovelo je do gomilanja neugodnih “sitnica”. Traži se i skraćivanje nastave. Mnogi učenici francuskih liceja u školi provode i po deset sati dnevno, što se negativno odražava na njihovo mentalno zdravlje.
Učenici trenutno uživaju podršku studenata i sindikata javnih službi. Sophie Binet, glavna tajnica sindikalne središnjice CGT, pozvala je članove sindikata da “zaštite srednjoškolce” na prosvjedima.
Iako francuski premijer Sébastien Lecornu svjetskim medijima uporno dostavlja bombastične priče o spaljenim školama i prebijenim nastavnicima, činjenica je da velik broj prosvjetnih radnika otvoreno podržava zahtjeve svojih učenika. Primjeri nasilja prosvjednika nad učiteljima ipak su rijetki, a do teških oštećenja škola uglavnom ne dolazi namjerno.
Srednjoškolski pokret u Francuskoj treba sagledati i u širem društvenom kontekstu. Lecornuova vlada, na mig predsjednika Emmanuela Macrona, trenutno pokušava uvesti nove, nepopularne mjere štednje.
Nedavno predloženi proračun za 2027. godinu planira se realizirati zamrzavanjem većine mirovina i plaća u javnom sektoru, uz istovremeno smanjivanje poreznog opterećenja velikih kompanija. Sindikati su već počeli s akcijama protiv mjera štednje: 29. je rujna oko 300 tisuća zaposlenika u javnom sektoru stupilo u štrajk upozorenja, a njihovim su se prosvjedima pridružili i učenici.
Francuskoj u travnju 2027. predstoje i predsjednički izbori na kojima će se, prema svemu sudeći, izbor svesti na kandidatkinju krajnje desnice Marine Le Pen i ljevičara Jean-Luca Mélenchona.
Francuske vlasti trenutno bez konkretnih dokaza optužuju Mélenchona i njegovu stranku LFI da stoje iza srednjoškolskih prosvjeda i potiču učenike na nasilje. Vođa konzervativne stranke Republikanci Bruno Retailleau nedavno je izjavio da se “otvorilo pitanje zabrane LFI-ja”, a u Europskom parlamentu pokrenuta je peticija s ciljem zabrane Europske lijeve alijanse (ELA), čiji je LFI član.
Usprkos svemu, francuski učenici već najavljuju nove akcije, a učenički prosvjedi proširili su se i na Italiju.
(Marko Faber, Novosti, 07.10.2026. / Odgovorno)
