Nerad, nesposobnost, netransparentnost, korumpiranost, sklonost zloupotrebi položaja i pljački javnih sredstava i prirodnih bogatstava nisu najgore osobine političkog establišmenta – nigdje, pa ni u Albaniji, Srbiji, Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini. Najgore od svega je njihovo odbijanje vlastite odgovornosti za posljedice svog vladanja, čak i u situacijama kada javnost pod pritiskom dugogodišnje torture, “pukne” i kad se nagomilano nezadovoljstvo, razočarenje i bijes preliju na ulice. Uzročnici svih problema tada lamentiraju nad “nasiljem demonstranata” i za sve optužuju vanjske i unutrašnje neprijatelje, koji eto žele da spriječe njihove velike planove za građane njihovih država. A građanima je do te mjere dosta laži, prevara i obmana, da, nakon što je pređena “crvena linija” više nema razgovora. Zahtjev je, kao trenutno u Albaniji – bespogovorna smjena. Ali ne samo čelnog čovjeka. „Želimo da ode politička klasa koja vlada posljednjih 35 godina.”. Iako to rezultati upravo provedenih izbora ne pokazuju, ta vrsta zasićenosti i stava prisutna je i u BiH. Pa i širom svijeta. Zato je svojevrsni društveni eksperiment koji se dešava u Srbiji (pokušaj zamjene postojeće političke scene potpuno novim nekompromitovanim ljudima) tako značajan. I zato je toliko važno – ne samo za Srbiju i njene građane – da se parola “Studenti pobjeđuju” na izborima 25.10. pretvori u stvarnost. (Odgovorno)
Luksuzni neboderi koji mijenjaju panoramu Tirane trebali bi predstavljati sliku moderne europske prijestolnice. No u podnožju jedne od tih zgrada Samanta, 22-godišnja studentica ekonomije na diplomskom studiju, briše suze.
Skida masku koju je nosila kako bi se zaštitila od suzavca. „Kako bih si ikada mogla priuštiti stan u jednoj od tih kula s plaćom od 540 eura?“ viče dok stoji pred kordonom policije. „Dijelim stanarinu s ljudima koje uopće ne poznajem jer se moja obitelj iselila. Iscrpljeni smo.“
Predavaonice sveučilišta u Tirani zjape prazne dok studenti bojkotiraju nastavu i izlaze na ulice tražeći ostavku premijera Edija Rame, koji je na vlasti od 2013. godine.
Eskalacija nezadovoljstva
Albanci prosvjeduju od kraja svibnja u sklopu šireg protuvladinog pokreta poznatog kao „Flamingo revolucija”. Prosvjedi su počeli zbog turističkog projekta vrijednog više milijuna eura, povezanog s Jaredom Kushnerom, zetom američkog predsjednika Donalda Trumpa, na zaštićenom obalnom području Zverneca.
Pokret je u međuvremenu prerastao u puno širi izazov Raminoj vladi.
U posljednja tri dana studentski prosvjedi prerasli su u nasilne sukobe. Zapaljeni su kontejneri, poslovni objekti, zgrade i banke, a neki su potpuno izgorjeli. Zrak je bio ispunjen suzavcem.
Tijekom tri dana prosvjeda uhićene su 152 osobe, a protiv njih 324 vodi se istraga. Ozlijeđeni su i prosvjednici i policajci. Policija navodi da je u sukobima ozlijeđen 71 službenik.
Studenti su nezadovoljni uvjetima na sveučilištima, troškovima studiranja i slabim izgledima za zapošljavanje nakon završetka fakulteta. Iznad svega, međutim, traže odlazak vlade. Poručuju da o ostalim zahtjevima nisu spremni pregovarati s premijerom.
„Četiri mjeseca niste nas slušali dok smo mirno prosvjedovali. Sad ćete nas slušati dok grad gori“, kaže Samanta.
Premijer se konačno oglasio
Tijekom prva dva dana studentskih prosvjeda premijer je šutio.
Potom se u četvrtak pojavio u videoporuci snimljenoj u zgradi Koledža Europe oštećenoj u požaru, svega nekoliko metara od njegova ureda u tiranskom Bulevaru narodnih heroja. „Ovo su djela oporbe koja se skriva iza maskiranih ljudi i želi Albaniju vratiti tamo gdje se više nikada neće vratiti”, izjavio je.
Kasnije istoga dana, Rama se osvrnuo na glavni zahtjev prosvjednika, svoju ostavku. U izjavi za Reuters odbacio je mogućnost povlačenja s dužnosti i poručio da se vlade mijenjaju na izborima.
Sljedećeg dana optužio je i „strane sile” kako pokušavaju spriječiti ulazak Albanije u Europsku uniju.
Nemiri dolaze u osjetljivom razdoblju albanske europske integracije. Bruxelles je pozvao na smirenost i suzdržanost te od svih strana zatražio da izbjegnu daljnju eskalaciju i uključe se u dijalog.
Sali Berisha, 82-godišnji čelnik oporbenog Demokratskog saveza i bivši albanski premijer, odbacio je Ramine optužbe da neke strane sile i oporba potiče nasilje.
„Nemamo pojma je li riječ o Grčkoj, Iranu, Srbiji ili nekom drugom“, rekao je na konferenciji za novinare ismijavajući Ramine tvrdnje o stranom upletanju. „Demokratski savez u potpunosti podupire ovaj prosvjed i stajat će uz njega do kraja. Podnesite ostavku i odmah otiđite!“
Studenti protiv vječite elite
Za Rigelsa Xhemollarija iz albanske organizacije civilnog društva Qendresa Qytetare (Građanski otpor) studentska pobuna vrhunac je višemjesečnih mirnih prosvjeda.
„Glavni razlog je to što premijer tijekom četiri mjeseca prosvjeda, nije odgovorio na zahtjeve građana i što je ismijavao prosvjednike. Tu su i gospodarska situacija, korupcijski slučajevi i niz skandala“, rekao je Xhemollari za DW misleći pritom na više istraga o korupciji koje uključuju visoke državne dužnosnike.
No ljutnja nije usmjerena samo prema Raminoj vladi. Prosvjednici izražavaju nezadovoljstvo i političkom oporbom.
„Želimo da ode politička klasa koja vlada posljednjih 35 godina. Želimo novu Albaniju s novim vođama“, rekao je za DW dvadesetogodišnji student novinarstva Skerdi Topalli.
Što nakon prosvjeda?
Politički analitičar Mark Marku, dekan Fakulteta povijesti i filologije Sveučilišta u Tirani, smatra da prosvjedi predstavljaju prekretnicu. „Ovo je reakcija jedne generacije. U društvu koje nije reagiralo probudili su ljude i natjerali nas da razmišljamo o promjenama”, rekao je za DW.
No Marku upozorava da ni Ramina ostavka ni novi izbori sami po sebi ne bi donijeli novu političku garnituru. „Suprotstaviti se vladi nije cilj sam po sebi. Prosvjed mora dati rezultat“, rekao je. „Mora postojati platforma, politička alternativa. Ne možete glasati za prosvjed.”
Xhemollari, s druge strane, smatra da je premijerova ostavka jedini način da se pobuna okonča. „Prosvjed ima samo jedan politički zahtjev i on traži političko rješenje: ostavku premijera“, rekao je za DW.
Prema njegovu mišljenju, albanski predsjednik trebao bi okupiti političke stranke kako bi formirale prijelaznu vladu na čelu s nestranačkim premijerom. Takva bi vlada pripremila lokalne i parlamentarne izbore predviđene za svibanj 2027. godine.
(Rashela Shehu, DW, 17.10.2026. / Odgovorno)
