“Doboj neće imati dom penzionera u javnom vlasništvu, koji bi po povoljnim cijenama i uslovima omogućio da korisnici doma budu penzioneri sa nižim penzijama”, upozoravaju iz Centra za humanu politiku, čije saopštenje za javnost prenosimo u cjelosti.
Nakon 33 godina uzurpacije, zapuštenosti, uzaludnog nadanja, nečinjenja i ignorisanja zahtjeva da se dobojski dom penzionera vrati penzionerima i ne prenosi u vlasništvo na grad Doboj, Vlada RS je prenijela dom penzionera u vlasništvo grada Doboja koji ga je ubrzo nakon toga prodao.
Vlada RS imala je antipenzionerski plan da se odrekne dobojskog doma penzionera da ga ne bi obnovila, da mu ne bi vratila status javne ustanove i namjenu zbog koje je izgrađen i da bi izbjegla obavezu subvencioniranja troškova smještaja i drugih usluga za većinu penzionera čije su penzije niže od troškova smještaja, a dobojski vladar imao je plan da lično profitira od prodaje doma penzionera.
Centar za humanu politiku podnio je tužbu protiv grada Doboja i Republike Srpske sa prijedlogom za određivanje privremene mjere obezbjeđenja, krivične prijave i zahtjev za nadzor nad zakonitošću odluke o prenosu prava vlasništva i odluke o prodaji doma penzionera, sa malim očekivanjima i pokušajem da zaštiti javni interes i povrijeđena prava penzionera na način da trajno ili privremeno zaustavi prodaju doma penzionera.
Na žalost, sudije Radovanka Marić i Radmila Radojčić, uz podršku predsjednika suda Gorana Đurića, nisu odredili privremenu mjeru obezbjeđenja, čime su ne prvi put pokazali da pogoduju i štite milionske kriminalne i privatne interese dobojskog vladara i tajkuna, a ne štite povrijeđena prava i interese dobojskih penzionera i ostalih građana.
Prodaju doma penzionera dogovorio je dobojski vladar prije podnošenja zahtjeva i donošenja odluke o prenosu vlasništva, tako da su donošenje odluke o načinu i uslovima prodaje i licitacija bili farsa, formalnost i pokriće za prethodno koruptivno dogovoreni posao.
Najava da bi dom penzionera mogao zadržati svoju namjenu, da će grad subvencionirati njegov rad i da će razgovarati sa dobojskim udruženjem penzionera, ne znači mnogo za penzionere, a posebno za one sa malim penzijama, s obzirom da Doboj neće imati dom penzionera u javnom vlasništvu koji bi po povoljnim cijenama i uslovima omogućio da korisnici doma budu penzioneri sa nižim penzijama, da će novi vlasnik biti profitno orjentisan, socijalno bezosjećajan i imati tržišne cijene smeštaja i ostalih usluga u domu penzionera, da bi neizvjesne, teško održive i nedovoljne gradske subvencije bile više podrška novom vlasniku nego penzionerima, da novi vlasnik doma penzionera može dom penzionera uvijek srušiti ili mu promijeniti namjenu, da će na okolnom zemljištu koje pripada domu penzionera najvjerovatnije biti izgrađene nove zgrade za tržište i da bi eventualni razgovor sa predstavnikom dobojskog udruženja penzionera bio razgovor dobojskog vladara sa samim sobom ili sa nekim ko odavno ne zastupa interese dobojskih penzionera.
Dobojski penzioneri i ostali građani ne smiju nasjesti na priču vršilaca dužnosti prvog ili drugog potrčka dobojskog vladara da će novi vlasnik doma penzionera zadržati namjenu i da će grad subvencionirati privatni dom penzionera iz razloga što je dom penzionera trebao ostati u vlasništvu Republike Srpske koja je isključivo nadležna za penzionu zaštitu, što su prenos vlasništva i prodaja doma penzionera nezakoniti jer je vlada mogla prenijeti u vlasništvo grada samo nekretnine koje su potrebne za funkcionisanje grada, a prodajom doma penzionera grad je dokazao da mu ove nekretnine nisu bile potrebne, što će privatni dom penzionera biti nedostupan za 90% penzionera i što priča o subvencijama nije vjerodostojna, jer bankrotirani grad ni do sada nije subvencionirao smještaj penzionera u više privatnih staračkih domova.
(CHP / Odgovorno)
