Iza Zlatana Ohranovića ostaće – uobičajeno za ljude sa vizijom i iznimnom energijom – nenadoknadiva praznina. I organizacija koja je, nadati se, dovoljno jaka da prebrodi ovaj šok i nastavi raditi društveno koristan posao koji stoji pred njom.
14.09.2025., u popodnevnim satima, iznenada, od srčanog udara, u 65. godini života, umro je Zlatan Ohranović, dugogodišnji direktor Centara civilnih inicijativa, jedne od najznačajnijih i najuticajnijih nevladinih organizacija u BiH, koja je u nešto više od dvije i po decenije svog rada, što samostalno, što u koaliciji s drugim nevladinim organizacijama, provela čitav niz značajnih projekata koji su ostvarivali značajan uticaj i pozitivne pomake čak i u nemogućim političkim uslovima. Pomenimo samo nestranačko praćenja izbora, u kome su predvodili preko 300 nevladinih organizacija i preko 20.000 volontera, monitoring rada svih vlada i parlamenata u BiH, borbu protiv korupcije, podršku građanskom aktivizmu, rad na razvoju i jačanju civilnog društva u BiH,… U svim tim projektima, njihovom osmišljavanju i realizaciji, te, saradnji sa brojnim nevladinim organizacijama, učestvovao je i Zlatan Ohranović.
Skroman, nenametljiv i nezainteresovan za ličnu promociju, koncentrisan na ostvarivanje misije i ciljeva svoje organizacije i uopšte OCD, u javnom prostoru se pojavljivao rijetko, uglavnom da preuzme odgovornost i udar u trenucima napada i da jasan odgovor napadačima. Tako je, svojevremeno, povodom odluke tadašnje vladajuće većine da CCI-u zabrani daljnje prisustvo sjednicama državnog parlamenta, uz apsurdne optužbe o “stranim plaćenicima”, širiteljima mržnje prema političarima, rušiteljima države, organizatorima “arapskog proljeća” u BiH, dao intervju u kome je upozorio:
“Parlament uporno ignoriše potrebe građana ove zemlje i zahtjeve međunarodne zajednice. Kao nositelji izvornog izbornog legitimiteta, zastupnici Parlamenta BiH, od građana izabrani predstavnici vlasti, pretvorili su se u ponižavajući servis svojih stranačkih lidera, koji misle i odlučuju umjesto njih. Parlament se od ključnog mjesta političkog života jedne zemlje, pretvorio u “‘tehničku službu”, za formaliziranje dogovorenog na sastancima lidera političkih stranaka.”
I dodao:
“Nastavi li se, i pored svega, sa insistiranjem na zabrani… Mislim da će to biti šamar i ovdašnjoj javnosti i međunarodnoj zajednici i Demokratiji, kao pojmu. A na šamaranje niko neće ostati miran.”
No, konfrontacija nije bila njegov izbor. Mnogo rađe je do rezultata i pozitivnih promjena u društvu, dolazio saradnjom, lobiranjem, argumentima, zajedničkim radom. A kritika koja je dolazila od strane organizacije kojoj je bio na čelu uvijek je bila konstruktivna, usmjerena na poboljšanje rada vlasti i institucija pod njenom kontrolom, izgradnju pravne države, povećanje uticaja građana na odluke vlasti, poštovanje ljudskih prava i građanskih sloboda, s krajnjim ciljem poboljšanja kvaliteta života građana.
Smrt ga je zadesila u trenutku kad je izuzetnim naporom, skupa sa svojim najbližim saradnicima, uspio amortizovati dramatičan udarac nastao gašenjem USAID-a, kao sponzora značajnog antikorupcijskog projekta. I kada je, umjesto da pred penziju malo smiri, dodatno pojačao intenzitet rada i broj zaposlenih i rad na dugoročnim planovima Organizacije. Realno, ali uvijek optimistično, sagledavajući stanje u društvu i njegovo kretanje. Ne odustajući pred preprekama, nego stalno tražeći nove mogućnosti za poboljšanje stanja – u institucijama, politici, društvu. I vlastitoj organizaciji.
Iza Zlatana Ohranovića ostaće – uobičajeno za ljude sa vizijom i iznimnom energijom – nenadoknadiva praznina. I organizacija koja je, nadati se, dovoljno jaka da prebrodi ovaj šok i nastavi raditi društveno koristan posao koji stoji pred njom.
(Odgovorno)
