“Žunovnica” je ogledalo ne samo lokalnog nemara, već i šireg problema u upravljanju javnom imovinom u Federaciji BiH. I, ako ništa drugo, ignorisanje upozorenja građana i kršenje zakona moralo bi imati svoje posljedice. Neko bi morao odgovarati.
Iako je prošlo više od decenije otkako je Općina Hadžići dobila lokalitet nekadašnje kasarne „Žunovnica“ na privremeno korištenje, umjesto da se ovaj ogromni kompleks ispod Igmana iskoristi kao turistički potencijal ili sportsko-rekreativna zona, po uzoru na druge slične komplekse, on je danas zapušten i neiskorišten. Zapravo, na ovom lokalitetu se nalazi ogromna deponija smeća o kojoj su mediji i ranije pisali.
Podsjetimo, Odlukom Vlade Federacije BiH iz oktobra 2013. godine, kasarna „Žunovnica“ (parcela k.č. 2387, K.O. Žunovnica, površine 1.725.888 m²) dodijeljena je Općini Hadžići na korištenje u trajanju od pet godina, bez naknade. Ova odluka je kasnije produžena. Služba za zajedničke poslove organa i tijela Federacije BiH, kao potpisnik Ugovora o korištenju, je krajem 2023. godine u odgovoru medijima potvrdila da nikada nije dala saglasnost za formiranje deponije na ovom lokalitetu. Iz Općinskog vijeća Hadžići također nema zvanične odluke kojom bi se ozvaničila prenamjena prostora kasarne u deponiju. Drugim riječima – ono što se dešava u „Žunovnici“ nema nikakvu institucionalnu ili zakonsku osnovu.
Da problem nije samo tehničke ili upravne prirode, potvrđuju i izjave mještana, koji godinama upozoravaju na neprihvatljiv način upravljanja ovim prostorom. Sedik Selimović, mještanin naselja u blizini kasarne nam je rekao da je od samog početka deponovanja otpada na ovom lokalitetu upozoravao da se odlaže ekološki neprihvatljiv otpad. Međutim, Općina Hadžići je njegova upozorenja naprosto ignorisala. Upozoravao je i nadležne inspekcijske službe, a Kantonalna uprava za inspekcijski poslove je izvršila inspekcijski nadzor 2022. godine kada je konstatovano da je Općina Hadžići dala odobrenje za deponovanje viška građevinskog materijala sa gradilišta sa područja općine Hadžići određenim pravnim i fizičkim licima. Međutim, u istom nalazu se navodi kako Općina nema donesenu odluku kojom se ovaj lokalitet određuje i kategoriše kao deponija za građevinski otpad, a kojom su definisani načini i uslovi odlaganja istog i vođenje evidencije ali da će to biti urađeno naknadno.
Građani izražavaju sumnju da je čitav mehanizam odlaganja dio šire sprege građevinskog lobija i lokalne vlasti. Ispod svakodnevnih aktivnosti odlaganja leži pitanje – ko ima korist?
Jer, svaki kamion koji ulazi na kapiju kasarne, mora proći pored čuvara, odnosno osoblja koje te kamione evidentira, a to implicira sistemsku organizaciju i potencijalnu naplatu. Ako se zna da je tržišna cijena deponovanja građevinskog otpada, prema KJKP „Rad“ Sarajevo, gotovo 30 KM po toni, jasno je da se ovdje govori o potencijalno stotinama hiljada maraka profita obzirom na količine materijala koji je do sada deponovan.
Građani traže odgovore: ko dopušta svakodnevni ulazak kamiona? Ko je potpisao – ili nije potpisao – potrebne dozvole? Zašto se niko ne oglašava o ovom problemu? I najvažnije – kako to da u 2025. godini, uprkos javnim saznanjima, deponija i dalje funkcioniše?
Da se na ovom lokalitetu zaista nalazi brdo deponovanog otpada koji je sada najviše prekriven zemljom i drugim građevinskim materijalom mogli smo se uvjeriti sami. A šta se trenutno dešava u „Žunovnici“ i da li je Općina Hadžići u međuvremenu donijela odluku kojom se ovaj lokalitet imenuje i određuje deponijom, te da li je o svemu ovome upoznata Služba za zajedničke poslove organa i tijela Federacije BiH, saznat ćemo nakon što zaprimimo odgovore na upite koje smo uputili prema ovim institucijama.
Do tada, ostaje činjenica da je “Žunovnica” ogledalo ne samo lokalnog nemara, već i šireg problema u upravljanju javnom imovinom u Federaciji BiH. I, ako ništa drugo, ignorisanje upozorenja građana i kršenje zakona moralo bi imati svoje posljedice. Neko bi morao odgovarati.
(E.K., Odgovorno)
