Centri civilnih inicijativa (CCI) su početkom mjeseca objavili Analizu „Državna pomoć državi – svrsishodnost državne pomoći javnim/državnim preduzećima u BiH“. U samoj analizi, dotaknuli su se i pozicije Vijeća za državnu pomoć BiH, organa koji je nadležan za navedenu oblast.
Naime, u cilju ispunjavanja svojih obaveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, Bosna i Hercegovina je donijela Zakon o sistemu državne pomoći u Bosni i Hercegovini koji je stupio na snagu 2012. godine i osnovala organ nadležan za primjenu i sprovođenje ovog Zakona – Vijeće za državnu pomoć Bosne i Hercegovine. Vijeće ima isključivu nadležnost, između ostalog, za odobravanje programa (shema) državne pomoći i pojedinačne državne pomoći, te za odlučivanje o povratu nezakonito dodijeljene državne pomoći. Međutim, uloga Vijeća u prethodnim godinama je bila jako marginalizovana dok su podaci kojima raspolaže ova institucija jako ograničeni i nepotpuni.
Istovremeno, analizom postojećih izvještaja o radu kao i putem obavljenih razgovora sa predstavnicima Vijeća, evidentno je da je kontrolna funkcija u vezi sa odobravanjem državne pomoći bila zanemarena, što zbog kapaciteta što zbog nemogućnosti zbog postojećeg načina na koji Vijeće funcioniše.
Tako je posljednji dostupni godišnji izvještaj sa podacima o dodjeljenoj pomoći pripreman 2020. godine (Godišnji izvještaj o državnoj pomoći u BiH za 2019. godinu), dok oba entiteta imaju pripremljene izvještaje za 2020. godinu. Također, sam Izvještaj o radu Vijeća za državnu pomoć ukazuje da je u okviru sekretarijata Vijeća popunjeno 7 od 9 sistematizovanih radnih mjesta što svakako utiče na rezultate rada ove institucije. Dodatno, internet stranica Vijeća je jako neažurna sa podacima od prije par godina dok u posljednjih godinu i po uopće nije bilo značajnih objava, a na njoj nema niti jednog registra sa podacima o korisnicima državne pomoći. Međutim, najznačajniji problem se vidi u slaboj koordinaciji između Vijeća za državnu pomoć BiH i entitetskih vlada, odnosno ministarstava finansija, naročito kada je u pitanju dostupnost, odnosno raspoloživost podataka koji se dostavljaju sekretarijatu i pored činjenice da se sjednice Vijeća uglavnom održavaju po utvrđenoj dinamici (jednom mjesečno). Očigledno je da se brojni politički problemi koji su evidentni u funkcionisanju institucija na državnom nivou jako izraženi i u radu Vijeća za državnu pomoć s obzirom na sam koordinacioni mehanizam rada i odlučivanja ove institucije.
Treba kazati kako su organi za sprovođenje: Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, Vlada Republike Srpske i Vlada Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, putem svojih nadležnih organa. Zakonodavni okvir je djelimično usklađen sa Acquis-om i odredbama SSP i sastoji se od Zakona o sistemu državne pomoći u Bosni i Hercegovini i podzakonskih akata donesenih od strane Vijeća ministara, vlada entiteta i Brčko Distrikta. Oba entiteta imaju i usvojene Uredbe o namjeni, kriterijumima i uslovima za dodjelu državne pomoći koje su djelimično usklađene sa EU Acquis-om.
Dodijeljena državna pomoć bez pomoći za poljoprivredu i ribarstvo u 2019. godini je iznosila 264.982.145 KM, što predstavlja povećanje za 11,68%, odnosno 142.763.544 KM u odnosu na 2018. godinu, te povećanje u odnosu na 2017. godinu za 60,79%, odnosno za 100.192.103 KM. Međutim, prema raspoloživim podacima iz državnog, entitetskih, kantonalnih i lokalnih budžeta, ova pomoć je značajno viša od državne pomoći koja je predstavljena zvaničnim podacima.
Neophodno je ojačati institucionalni okvir za kontrolu državne pomoći, od funkcionisanja samog Vijeća i postojećeg načina rada i donošenja odluka u okviru postojećih institicionalnih rješenja do bolje i efikasnije koordinacije svih drugih institucija i aktera na svim nivoima.