“Takvi nedostaci ukazuju i na to da u Rješenju tuženog činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, uslijed čega u tom rješenju nije pravilno primijenjen zakon i propis zasnovan na zakonu, pa je iz tih razloga predmetnu tužbu valjalo uvažiti i poništiti rješenje tuženog“.
Nakon što je objavljenom podignutom i potvrđenom optužnicom u petak, 12.06.2026., Okružno javno tužilastvo Doboj praktično potvrdilo da su u ozrenski eko aktivisti bili u pravu kada su tvrdili da je u mjesnoj zajednici Rječica, dvadeset kilometara udaljenog od Doboja, pod izgovorom geoloških istraživanja privredno društvo “Limunkop” d.o.o. Doboj, protivno propisima vršilo eksploataciju mineralne sirovine – tehničkog građevinskog kamena na lokalitetu “Ravna kosa”, već naredni dan, u subotu 13.06.2026., eko aktivisti ostvarili su još jednu pobjedu.
Aktivisti mreže „Resursni Aarhus centar u BiH“ su zajedno sa Ekološkim udruženjem „Gostilj Ozren“ dobili pismeni otpravak presude o uvažavanju njihove tužbe i poništenju osporenog akta Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, kojim je “Limunkop” d.o.o. Doboj oslobođen obaveze sprovođenja procjene uticaja na životnu sredinu, kao i obaveze da pribavi studiju uticaja na životnu sredinu za projekat eksplotacije minerala na površini eksploatacionog polja od 8,4 hektara.
Sud u Banjaluci je, navođenjem niza propusta u postupku donošenja Rješenja o oslobađanju od izrade Studije uticaja na životnu sredinu, potvrdio na taj način osnovanost tužbe eko aktivista od 27.11.2025.
“Takvi nedostaci ukazuju i na to da u Rješenju tuženog činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, uslijed čega u tom rješenju nije pravilno primijenjen zakon i propis zasnovan na zakonu, pa je iz tih razloga predmetnu tužbu valjalo uvažiti i poništiti rješenje tuženog“ – stoji na kraju presude Okružnog suda u Banjaluci.
Bez sumnje je, smatraju eko aktivisti nakon objave presude, da je ovo velika, druga pobjeda zaredom u ovom predmetu. Međutim, sud se izjasnio da nije mogao „odlučiti u punoj jurisdikciji“, što znači da je ocjenio da nije imao zakonsku mogućnost da sam riješi predmet do kraja, odnosno da sam donese konačnu odluku o pravu ili obavezi stranke, nego je ispitujući zakonitost osporenog akta i postupka, utvrdio da je upravni organ napravio grešku.
Ipak, najznačajnije je, smatraju eko aktivisti, da je Sud poništio osporeno rješenje, ali iako sam nije mogao donijeti novo rješenje, umjesto upravnog organa, vraćajući predmet nadležnom organu na ponovno odlučivanje, suzio je mogućnost očigledne korupcije u cijelom ovom slučaju i donošenju konačne odluke.
„Na prvom mjestu onih koji bi se trebali postiditi – i zbog optužnice OJT Doboj protiv odgovornog lica u privrednom društvu „Limunkop“ i zbog poništenja rješenja kojim je Ministarstvo odlučilo da ovo preduzeće nije dužno izradi Studiju – jesu gradske vlasti Doboja. One su na sjednici Skupštine grada 06.06.2024. godine prvo uskratile saglasnost privrednom društvu “Limunkop“ d.o.o. Doboj da nakon završenih geoloških istraživanja, pokrene postustupak dodjele koncesije za eksploataciju, da bi već naredni mjesec, tačnije na sjednici 25.07.2024., ponovo odbornici SG Doboj razmatrali i izjašnjavali se po ovom pitanju i usvojili „Informaciju o podnesenoj inicijativi za dodjelu koncesije za eksploataciju tehničkog građevinskog kamena serpentinisanog peridotita na ležištu „Ravna kosa“ u Rječici Grad Doboj“. Time su tom preduzeću omogućili nastavak aktivnosti, odnosno da se u okviru postupka za podnošenje zahtjeva za otvaranje kamenoloma obrati resornom Ministarstvu energetike i rudarstva i Komisiji za koncesije“ – reakcija je eko aktivista na presudu.
Sa sjednice SG Doboj, Foto: S.P.
Upravo su ove argumente i naveli u tužbi, ukazujući da je putni pravac Doboj-Maglaj već opterećen odvozom tehničkog kamena sa postojećih kamenoloma „Šahin kamen” i „Osojnica”, udaljenih svega pet kilometara od lokaliteta „Ravna kosa“ i „Hardovac – Ševarlije” udaljenog devet kilometara. Da je to jedina saobraćajnica koja se koristi za odvoz sirovine sa ta tri kamenoloma, te da je svakodnevno, kao jedinu saobraćajnicu sa Dobojem, odnosno Maglajem, koriste mještani dobojskih naselja Lipac, Pridjel Donji, Pridjel Gornji, Potočani, Ševarlije, Trbuk, Osojnica, Paklenica Donja, Rječica. Dobojske vlasti su takođe vrlo dobro znale, ali su očigledno zatvorile oči pred činjenicom da se vodosnabdijevanje naselja Rječica obavlja iz lokalnih izvora, koji se nalaze na predmetnoj lokaciji, tako da je izvjesno da će predviđene eksploatacione aktivnosti ugroziti vodosnabdijevanje navedenih naselja. Takođe, da se neće adekvatno istražiti područje sa aspekta podzemnih i tekućih voda, gdje je izvjesno postojanje istih i nužna briga nastanka akumulacionih čepova tokom padavina, što sve utiče na sigurnost područja širenje pojave klizišta, a koje je već aktuelno radi ranijih ilegalnih radova. Nije ih brinulo ni skretanje pažnje eko aktivista da se veći dio Rječice nalazi na plavnom području, kao ni na mogućnost ponavljanja tragedije u Donjoj Jablanici, ako se nastavi sa ovakvom neodgovornom praksom i politikom.
„Još je mnogo i drugih faktora, koje ne idu na čast dobojskih odbornicima i njihovim nalogodavcima u izvršnoj vlasti, a među ključnim je da je Prostornim planom Grada Doboja za period 2018. do 2038. taj prostor Ozrena predviđen kao šuma, a da tehnološki proces u radu kamenoloma uključuje faze otkopavanja humusa, bušenje i miniranje, drobljenje kamena, što neminovno uzrukuje direktno narušavanje ekološke sredine kroz zgađenje vazduha i površinskih i podzemnih voda. Da se i zanemari obaveza pribavljanja mišljenja nadležnih organa za zaštitu životne sredine zbog toga što se lokalitet nalazi na međuentitskom području, jer je rijeka Bosna kao prirodna granica udaljena svega stotinu metara od predviđenog eksploatacionog polja i 323 metra od stambenih objekata. Ili Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom, odluke Ustavnog suda BiH, sve to da stavimo po strani, ali ne može se zanemariti činjenica da je Grad Doboj 30.04.2024. odlukom Skupštine grada proglasio Ozren, kojem pripada i Rječica zaštićenim područjem“ – kažu eko aktivisti, postavljajući i pitanje odgovornosti lokalnih vlasti za niz ovih kršenja zakona.
Lokalitet Ravna kosa u MZ Rjecica, Foto: Lj.Đ
Pritom, eko aktivisti, okupljeni u inicijativu „Reci NE kamenolomu u Rječici na Ozrenu“, kao i mještani Rječice, koji su takođe posredstvom svog Udruženja „Kolo“ podnosili krivične prijave zbog eksploatacije tehničkog kamena pod izgovorom geo istraživanja, su, takođe ogorčeni i na ponašanje viših, republičkih vlasti. Osnove za sumnju u korupciju, kažu, su im pojačane i konstatacijom iz presude Okružnog suda u Banjaluci da zainteresovana lica u ovom upravnom sporu ”Limunkop” d.o.o. Doboj, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, kao ni Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeda RS, nisu Sudu dostavili odgovor na tužbu, iako im je ista uredno dostavljena sa poukom o pravu na odgovor.
Podsjećamo, prema podignutoj i potvrđenoj optužnici OJT privrednom društvu „Limunkop“ je stavljeno na teret da je u vremenskom periodu od 31.03.2023. do 11.06.2025., protivno propisima, vršilo eksploataciju mineralne sirovine – tehničkog građevinskog kamena – na lokalitetu “Ravna kosa”, na području grada Doboja, te u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi, lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica, neistinito prikazivalo stanje i kretanje sredstava i rezultata poslovanja, a pri izvršavanju poreskih i drugih zakonskih obaveza uskraćivalo sredstva koja predstavljaju javni prihod, na koji način je pribavljena imovinska korist, dok je za Budžet Republike Srpske i grad Doboj nastupila šteta. Inače, riječ je o preduzeću koje je u prethodnoj 2025. godini ostvarilo prihod od 14.991.557 KM, sa sveobuhvatnom dobiti od 3.542.048 KM.
(Lj.Đ., Odgovorno / Foto: Lj.Đ.)
