“Godinama su postojala upozorenja da rudarske aktivnosti u području Kamengrada i odlaganje jalovine ugrožavaju rijeku Blihu. Još 2018. godine objavljeni su snimci devastirane rijeke, uz optužbe građana da je rudarska eksploatacija i odlaganje jalovine uništavaju. I zato treba pitati: Ko je ovo dozvolio? Ko je potpisao? Ko je kontrolisao? Ko je šutio?”, prenijeli su iz neformalne grupe građana “Život na uglju – NE eksploataciji koja život ugrožava”, reagovanje jedne svoje sugrađanke.
Živimo u vremenu u kome ljudska pohlepa dolazi na naplatu, u globalnim okvirima. Primjera je i svuda oko nas.
Na jedan od njih ukazali su ovih dana iz nevladine organizacije “Eko akcija”, kada je na nekoliko sati nestao 56-metarski vodopad Blihin skok, simbol Sanskog Mosta, jedan od prirodnih bisera Krajine i njenih turističkih atrakcija.
“Nestao je čuveni vodopad Blihe kod Sanskog Mosta, ne zbog suše, već zbog rada obližnjeg površinskog kopa rudnika uglja kompanije Lager.”, upozorili su iz ove organizacije.
“Rudnik je pregradio brojne vodne tokove, poremetio podzemne vode iz kojih nastaje Bliha i rijeke više nema.”.
Pokažu li se ove tvrdnje tačnim, a sumnje su osnovane, radi se o teškom zločinu protiv prirode i ljudi, za koji bi morali odgovarati i vlasnici i rukovodioci kompanije, ali i političari koji su im omogućili eksploataciju praktično bez ikakve kontrole.
“Ministarstvo na čijem je čelu ministrica Pozder, 2021. godine je izmijenilo federalnu uredbu po kojoj za Lager i slične rudnike više nije potrebna okolinska dozvola.”, navode iz “Eko akcije” jedan od grijeha politike. No ima ih još mnogo.
“Godinama su postojala upozorenja da rudarske aktivnosti u području Kamengrada i odlaganje jalovine ugrožavaju rijeku Blihu. Još 2018. godine objavljeni su snimci devastirane rijeke, uz optužbe građana da je rudarska eksploatacija i odlaganje jalovine uništavaju. I zato treba pitati: Ko je ovo dozvolio? Ko je potpisao? Ko je kontrolisao? Ko je šutio? ”, prenijeli su iz neformalne grupe građana “Život na uglju – NE eksploataciji koja život ugrožava”, reagovanje jedne svoje sugrađanke. Koja je i upozorila:
“Ako se nastavi ovim putem, neće biti najveća sramota to što je priroda uništena. Najveća sramota bit će što smo gledali, znali i šutjeli.
No, nisu svi šutjeli. Nevladine organizacije i mediji godina govore o problemima vezanim za ovaj rudnik. A svojevremeno je o tome vrlo kritički progovorio i tadašnji ambasador SAD-a u Bosni i Hercegovini Michael J. Murphy.
“Radi se o privatnom preduzeću koje vrši iskopavanje uglja, koje to čini na način da šteti lokalnim zajednicama, zagađuje vode, krši vlastite ugovore o koncesiji i čini to van obima dozvoljenih radova”.
No, iz vlasti, zbog koje je naša država na evropskom dnu po indeksu percepcije korupcije, na sve primjedbe i zahtjeve za preispitivanjem zakonitosti rada rudnika i koncesionog ugovora, odgovarali su svojim omiljenim ciničnim komentarom: “Sve je po zakonu”.
No, zbog nesavjesnog djelovanja, koje je za posljedicu, u nekoliko navrata, imalo zagađenje rijeke Blihe, nadležna inspekcija izdala je nekoliko prekršajnih naloga kompaniji Lager. Što su iz Centra za životnu sredinu, svojevremeno, označili kao osnov za preispitivanje i izmjenu, pa čak i za ukidanje okolinske dozvole. Međutim, Ministarstvo nije preduzelo ove radnje.
Iz “Eko akcije” ukazuju da federalna ministrica okoliša i turizma, umjesto da se bavi ozbiljnim problemima koje uzrokuje rad rudnika “Lager”, daje novce da se napravi studija da se zaštiti vodopad Blihe. No, “vodopad Blihe zaštićen je još od 1954. godine, te ta zaštita i dalje ima pravnu snagu”, ističu iz ove organizacije.
“Kad je rad Lagera u pitanju, nema nevinih. Od opštinskog vijeća Sanskog Mosta, preko Vlade i Skupštine USK do federalnih ministarstava, inspekcija i Elektroprivrede BiH. Svi su oni gledali kako da pogoduju privatniku, ne mareći za štetu koju pravi okolišu i ljudima Sanskog Mosta.”, zaključuju iz Eko akcije.
(N.N., Odgovorno)
