Portal Odgovorno.ba je uradio intervju sa zastupnikom Skupštine HNK-a na temu javnih preduzeća u BiH koji prenosimo u cijelosti.
Ranija istraživanja su pokazala da javna preduzeća u BiH ne posluju transparentno, da ne postoji nadzor nad njihovim poslovanjem, ali ni odgovornosti za njihove rezultate poslovanja. Na sve to dodatno utiče i politizacija javnih preduzeća. Slažete li se sa ovim istraživanjem i kako biste Vi opisali stanje u javnim preduzećima u BiH?
Javna poduzeća, za koju god razinu da govorimo, državnu, federalnu, pa i županijsku, su stranački plijen koji se dijeli nakon svakog izbornog ciklusa. Javna poduzeća su primarno u funkciji političkih stranaka, primarno u funkciji zadovoljavanja kadrovskih apetita vladajućih stranaka, i to sa tržišnim poslovanjem ima malo ili nimalo veze. Šta je tu potrebno raditi, to se u bosanskohercegovačkoj javnosti svodi na to da li privatizirati ili ne privatizirati da bi se stalo u kraj tome. U određenom dijelu se s time slažem, ali u većem dijelu se ne slažem. Primjerice, u zemljama razvijene Evrope, kao što je Francuska, imate procese reprivatizacije, gdje se radi o racionalizaciji javne uprave, racionalizaciji javnih poduzeća, u biti usmjeravanjem tih poduzeća na pravo, čisto tržišno poslovanje. To bi bilo jedno rješenje kako izvući netransparentnost i koruptivne radnje iz naših javnih poduzeća ali naravno to je dugotrajan proces i dugo ćemo se mi načekati dok u BiH do toga dođe, da javna poduzeća posluju tržišno, a ne politički.
Spomenuli ste da se na javna preduzeća gleda kao na izborni plijen, ali sam Zakon o javnim preduzećima i FBiH i RS jasno kaže da u upravljačke strukture javnih preduzeća ne mogu biti imenovani nosioci političkih funkcija. Međutim, praksa pokazuje da postoje načini da se izbjegne sam Zakon, da li to znači da ga je neophodno mijenjati?
Problem Bosne i Hercegovine općenito, ne samo kad je ta tematika u pitanju, je taj što imamo izvrsne zakone, ali koji se ne sprovode. Zadnji primjer su sankcije Asimu Sarajliću gdje je jedno od opravdanja za te sankcije, njegovo uplitanje u upošljavanje u BH Telecomu koji je javno poduzeće. Mi moramo čekati da strane zemlje pokušaju riješiti koruptivne radnje u našoj zemlji. Gdje je tu Tužiteljstvo? Tu se vraćamo na onu priču kako su javna poduzeća stranački plijen i tu se vrlo lako da izbjeći politički uticaj što se tiče zakonodavstva jer iz središta stranaka se sve dirigira. Zna se točno koja su poduzeća iz bošnjačkog političkog korupsa, a koja iz hrvatskog ili srpskog političkog korpusa, te kada se radi o netransparentnim koruptivnim zloupotrebama, oni se lako dogovore, a u javnosti se stvara dojam da u tim političkim tematikama vlada svađa. Da bi to prestalo, mora proraditi pravna država, te da Tužiteljstvo i Pravosuđe krene raditi svoj posao.
Koje su manjkavosti nadzora nad javnim preduzećima koji se najčešće ogleda u razmatranju izvještaja o njihovom poslovanju na sjednicama skupština?
Na Skupštinu dolaze izvješća fondova i zavoda, npr. Zavoda za javno zdravstvo, Zavoda za zapošljavanje, Zavoda za okoliš i to je kod nas, usudim se reći, farsa. Zašto? Zato što nadzorne i upravne odbore, tih fondova, zavoda i samih javnih poduzeća imenuju stranke koje u biti imaju većinu u skupštini, tako da oni sami odlučuju o svojim izvješćima o radu, svojih kadrova koje su oni imenovali u pravna i nadzorna tijela tih fondova, zavoda i poduzeća, tako da u praksi, oni odlučuju sami o sebi. Ja sam kao zastupnik, imao više otvorenih fronti prema tome, zato što nema niti jedan fond, zavod ili javno poduzeće koje funkcionira sukladno zakonu, o fondovima, poduzećima, proračunima, a čak ni sukladno izvještajima Agencije za reviziju institucija.