„Zdravstveni sistem još uvijek ne pokazuje dovoljno inicijative za proaktivno unapređenje prava porodilja, čak ni u osnovnim pitanjima kao što je pravo na pratnju tokom porođaja. To, nažalost, ukazuje na ozbiljan sistemski problem u kojem nisu dovoljno prepoznata osnovna ljudska prava, prava pacijanata i ženska prava“, izjavila je Amila Tatarević, predsjednica udruženja Baby Steps.
Borba za dostojanstven porođaj u BiH
„Sada, kad me neko pita kad će drugo dijete, ja bih mu šamar opalila najradije. Imala sam osjećaj da su oni veterinari, a ja sam krava. I tako oni dolaze, pritiskaju, hoće – neće“, samo je jedno od traumatičnih iskustava koje su porodilje podijelile sa udruženjem „Baby Steps“ za potrebe analize „Natalitet i majčinstvo između želja i prepreka.“
Pomenuto udruženje već duže vrijeme se bori za pravo porodilja na pratnju osobe od povjerenja tokom porođaja. Pravo koje žene u BiH još uvijek nemaju iako se radi o ključnom mehanizmu za obezbjeđivanje dostojanstvenijeg tretmana i poboljšanja iskustva porodilja, kao i za smanjenje akušerskog nasilja i korupcije u porodilištima.
Iako Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje prisustvo osobe od povjerenja na porođaju zbog dokazanih benefita, kao što su smanjenje stresa kod porodilja, manji broj medicinskih intervencija i bolji tok poroda, praksa u BiH ostaje neregulisana i zavisi isključivo od odluka pojedinačnih bolnica.
U BiH sistemu bez sistema, ograničenja su brojna, uključujući potpunu zabranu prisustva pratnje, selekciju osoba koje mogu biti prisutne tokom porođaja, te ograničena prava u različitim fazama porođajnog procesa. Na primjer, niti jedno porodilište u FBiH ne dozvoljava pratnju osobe po želji porodilje tokom cijelog trajanja poroda, već samo nakratko pred sam kraj, 10 do 20 minuta ceremonijalnog trenutka, obično za oca. Postavlja se pitanje zašto samo zadnji period poroda? Zar nije cilj osiguravanje kontinuirane podrške za porodilju tokom svih faza porođaja? Pored toga, još jedno ograničenje u mnogim porodilištima je da pratnja može biti isključivo suprug. Šta ako osoba po želji porodilje nije suprug? I, šta ćemo sa samohranim majkama, udovicama i direktnom diskriminacijom svih porodilja koje nisu u konvencionalnom odnosu?
Nasuprot tome, prisustvo pratnje je sasvim normalizovana praksa u svijetu, pa u mnogim zemljama je cijeloj porodici i bliskim osobama omogućeno da pruže podršku tokom cijelog poroda, a SZO preporučuje čak i najjednostavnija rješenja poput postavljanja zavjesa, čime se izgovori naših porodilišta o nedostatku posebnih prostorija eliminišu.
Institucije šute, žene trpe
Pravo na pratnju tokom poroda nije zakonski definisano u BiH. Iako je Evropska komisija u Izvještaju za BiH za 2022. navela da država mora poboljšati uslovi u bolnicama i porodilištima i zabraniti akušersko nasilje, u skladu sa svojim obavezama prema Istanbulskoj konvenciji, ministarstva zdravlja prepuštaju ovo pitanje upravama bolnica, što nije adekvatno, a posebno ne predstavlja dugoročno rješenje, jer pravo porodilja na pratnju ne smije zavisiti od volje pojedinaca. Ovakav neujednačen pristup direktno ugrožava pravo žena na jednak tretman u zdravstvenim ustanovama.
Naime, prema istraživanju organizacije „Baby Steps“, od 18 porodilišta kojima su poslali upit o uslovima pod kojima je dozvoljena pratnja, 4 porodilišta ne dozvoljavaju pratnju (Kantonalna bolnica „dr. Irfan Ljubijankić“ Bihać, JZU Bolnica “Srbija” Istočno Sarajevo, JZU Bolnica Trebinje i JZU Bolnica Zvornik), samo 6 porodilišta dozvoljava pratnju (JU Opća bolnica “Prim.dr. Abdulah Nakaš”, Hrvatska bolnica “Dr fra Mato Nikolić”, Sveučilišna klinička bolnica Mostar, Javna ustanova Bolnica Travnik, Univerzitetski klinički centar, Univerzitetski klinički centar Republike Srpske) gdje pristup svakako nije unificiran nego svako svako porodilište dopušta pratnju pod svojim specifičnim uslovima, dok njih 8 nije uopšte dostavilo odgovor (Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, JZU Kantonalna bolnica Goražde, Županijska bolnica “Dr. fra Mihovil Sučić” Livno, Kantonalna bolnica “Dr. Safet Mujić”, Mostar, Kantonalna bolnica Zenica, JZU Bolnica „Sveti Vračevi“ Bijeljina, JZU Bolnica “Sveti apostol Luka”Doboj i JZU „Zdravstveni centar Brčko“).
Pokušaji regulacije ovog pitanja i ujednačavanja pristupa u BiH su sporadični i do danas nisu donijeli konkretne rezultate.
„Na entitetskim nivoima su razvijene preporuke i smjernice koje bi mogle unaprijediti praksu i zaštitu prava porodilja. Međutim, proces implementacije takvih promjena traje vrlo dugo, a izostanak jasnih mehanizama odgovornosti dodatno otežava napredak. Zdravstveni sistem još uvijek ne pokazuje dovoljno inicijative za proaktivno unapređenje prava porodilja, čak ni u osnovnim pitanjima kao što je pravo na pratnju tokom porođaja. To, nažalost, ukazuje na ozbiljan sistemski problem u kojem nisu dovoljno prepoznata osnovna ljudska prava, prava pacijanata i ženska prava“, izjavila je Amila Tatarević, predsjednica udruženja Baby Steps.
Udruženje Baby Steps se duži niz godina bavi ovim pitanjem, te su ranije pokretali Inicijative prema ministarstvima zdravstva i skupljali peticije. Pozitivan iskorak se desio kada je Federalno ministarstvo zdravstva Federacije BiH u aprilu 2024. godine objavilo “Vodič za intrapartalnu skrb u Federaciji BiH“ koji uključuje preporuke za omogućavanje pratnje tokom cijelog porođaja, ali se dalje od toga nije pomaklo. Pokretane su i Inicijative u Federalnom parlamentu, kada je zastupnica Marijana Hrvić-Šikuljak, 2023. godine, podnijela inicijativu za omogućavanje pratnje tokom cijelog porođaja, uključujući prirodni porođaj i carski rez, u svim porodilištima na području Federacije BiH. Hrvić–Šikuljak je u inicijativi navela da je “akušersko nasilje (fizičko i psihičko zlostavljanje tokom trudnoće, poroda i nakon poroda) i dalje je prisutno u porodilištima u FBiH, što predstavlja kršenje osnovnih ljudskih prava i prava pacijentica i koje može dovesti do zdravstvenih komplikacija, postporođajne depresije, psiholoških poremećaja, te u najgorem slučaju smrt majke i/ili bebe zbog zanemarivanja”. Inicijativa je naišla na podršku ali do danas ništa konkretno nije urađeno da se problem sistemski riješi i još uvijek nije došlo do promjena u zakonodavstvu.
Akušersko nasilje – nevidljiva realnost
Pravo na pratnju nije samo pitanje podrške porodilji, već i mehanizam zaštite od akušerskog nasilja. Prisustvo osobe od povjerenja smanjuje vjerovatnoću zlostavljanja i pruža dodatni nivo sigurnosti ženama koje su često u ranjivom položaju.
Dok zdravstveni sistem ignoriše pravo na pratnju, brojne žene svjedoče o traumatičnim iskustvima tokom porođaja, gdje se vidi izloženost ne samo fizičkom naporu već i zloupotrebama moći od strane medicinskog osoblja. Prema istraživanju organizacije Baby Steps, žene iz BiH anonimno su prijavile:
“Vikali su na mene da se ne derem i da ‘nisam prva koja rađa’.”
“Doktor mi je rekao da ne mogu dobiti epiduralnu anesteziju jer ‘nisam platila’.”
“Primijenili su Kristellerov manevar bez mog pristanka, nisam mogla disati.”
“Odbili su da mi daju informaciju o medicinskoj proceduri koju su mi radili.”
Ove izjave potvrđuju da porodilje često trpe nepotrebnu bol, nedostatak informacija i nepoštovanje osnovnih ljudskih prava.
Ako je u većini evropskih zemalja pratnja standard, zašto se ženama u BiH to pravo i dalje uskraćuje?
Zdravstvene ustanove i nadležne institucije moraju prepoznati da se pitanje pratnje ne tiče samo organizacije bolničkog rada, već osnovnih ljudskih prava žena. Ako je u većini evropskih zemalja pratnja standard, zašto se ženama u BiH to pravo i dalje uskraćuje?
Udruženje Baby steps je pokrenulo aktivnosti u cilju unapređenja prava i uslova za porodilje u Bosni i Hercegovini kroz omogućavanje pratnje osobe po želji porodilje, tokom cijelog poroda, kao osnovnog mehanizma podrške i zaštite, ali sa malo drugačijim pristupom.
„Nakon višegodišnjih pokušaja da se pravo na pratnju porodilje reguliše kroz zdravstveni sistem i upornog odbijanja nadležnih da pronađu rješenje kojim bi svaka žena imala mogućnost izbora osobe koja će joj biti podrška tokom cijelog poroda, odlučili smo pristupiti ovom problemu drugačije. Pratnja na porodu nije pitanje medicinske struke, niti zdravstvenog stanja i/ili kapaciteta – to je pitanje osnovnih prava porodilje, pitanje nataliteta, prevencije akušerskog nasilja, borbe protiv korupcije u porodilištima i, na kraju, ispunjavanja obaveza BiH u procesu evropskih integracija, koje zahtijevaju unapređenje uslova u porodilištima“, objasnila je Amila Tatarević novi pristup u borbi Udruženja.
Očekuju da će planirane aktivnosti rezultirati usvajanjem i primjenom regulativa koje regulišu pitanje pratnje na kantonalnom i federalnom nivou i u konačnici smanjenje akušerskog nasilja i korupcije u porodilištima putem sistemske podrške prava na pratnju.
„Od Vlade Federacije BiH i Parlamenta FBiH ćemo tražiti da se pravo na pratnju uvede kao obavezno i garantovano svim porodiljama u svim bolnicama u Federaciji. Ova promjena ne zahtijeva nikakva dodatna ulaganja – sve što je potrebno već postoji. Fizička privatnost se može zaštititi jednostavnim paravanima, u skladu s postojećim smjernicama, a jedino što nedostaje jeste volja zdravstvenog sistema. Ako je ona izostala do sada, onda ćemo insistirati da institucije donesu propise koji će osigurati da se prava porodilja poštuju“, dodala je Amila.
(S.Ž., Odgovorno)
