Slučaj kamenoloma „Podići“ nije samo pitanje uništavanja životne sredine ili administrativnog propusta. On pokazuje duboku disfunkciju sistema upravljanja prirodnim resursima u Bosni i Hercegovini, gdje se zakoni tumače selektivno, a floskula „nije u našoj nadležnosti“ postaje paravan za koruptivne radnje i nepostupanje u interesu građana.
„Sve je provedeno po zakonu, šta se bunite?“ i „Nije u našoj nadležnosti!“ — su odgovori koje mještani bihaćkog naselja Međudražje redovno dobijaju kad se obrate institucijama u vezi s eksploatacijom dolomita u kamenolomu „Podići“. Uz to, često stižu i „dobronamjerni“ savjeti — posebno od onih koji bi trebali provoditi zakon — da je „to sve komplikovano“ i da se „ne treba dirati dalje“.
Rad ovog kamenoloma odavno je postao simbol nefunkcionalnog sistema, netransparentnih odluka i potpunog ignorisanja glasa građana. Dokumentacija koju članovi građanske inicijative „Plješevički otpor“ dobijaju putem zahtjeva za pristup informacijama pokazuje koliko je dubok jaz između propisa i prakse.
Kamenolom „Podići“ nalazi se na katastarskoj čestici 498 u katastarskoj općini Zavalje, kod Bihaća. Riječ je o šumi četvrte klase, čiji je posjednik Grad Bihać. No, ni gradske službe ne znaju ko je stvarni vlasnik parcele, jer su zemljišne knjige, prema dostupnim podacima, izgorjele još u Drugom svjetskom ratu.
Ali ono što se sa sigurnošću zna je da se ova čestica nalazi u III vodozaštitnoj zoni izvorišta Klokot i Privilica — jednom od glavnih izvora pitke vode za građane Bihaća.
Prema Odluci o zaštiti izvorišta vode za piće Klokot i Privilica (Službeni glasnik Grada Bihaća, br. 12/19), na tom području su otvaranje kamenoloma i miniranja strogo zabranjeni. No, ono što je na papiru zabranjeno, u praksi se nesmetano odvija.
Odluka o zaštiti izvorišta iz 2019. godine jasno propisuje da su svi planski dokumenti morali biti usklađeni s odredbama te odluke u roku od godinu dana. Naime, čl. 26. Odluke propisuje da „donosioci planskih dokumenata (urbanistički plan, prostorni plan, vodna osnova, šumskoprivredna osnova i ostalo) dužni su iste uskladiti sa odredbama ove Odluke u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu iste.“
To se, međutim, nikada nije dogodilo. Naprotiv, novi Prostorni plan Unsko-sanskog kantona (usvojen 16. novembra 2023.) čak navodi kamenolom „Podići“ kao aktivno eksploataciono polje dolomita – i to na više mjesta u službenom dokumentu (npr. mineralne sirovine USK – tabela 84, kao nalazište dolomita, na str. 156; kao eksplataciono polje, tabela 85, na str. 158).
Kako je moguće da kantonalne institucije uvrste u prostorni plan kamenolom koji je u koliziji s gradskom odlukom o zaštiti izvorišta pitke vode? Zašto su Ministarstvo za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša USK, zatim Vlada, a na kraju i Skupština kantona usvojili plan koji direktno krši odluku nižeg nivoa vlasti donesenu u skladu sa zakonom?
Posljedice takvog postupanja su ogledaju u tome da sužbenici Ministarstva privrede USK i Komisije za koncesije svoje odluke o dodjeli koncesije za eksploataciju opravdavaju upravo pozivanjem na Prostorni plan, koji je već sam po sebi sporan.
Tako se stvara začarani krug institucionalne neodgovornosti – jedan nivo vlasti krši odluke drugog, a građani ostaju bez zaštite.
Slučaj kamenoloma „Podići“ stoga nije samo pitanje uništavanja životne sredine ili administrativnog propusta. On pokazuje duboku disfunkciju sistema upravljanja prirodnim resursima u Bosni i Hercegovini, gdje se zakoni tumače selektivno, a floskula „nije u našoj nadležnosti“ postaje paravan za koruptivne radnje i nepostupanje u interesu građana.
Građani Bihaća, koji se vodom snabdijevaju upravo s izvorišta Klokot i Privilica, imaju puno pravo tražiti poštivanje zakona i zaštitu svojih resursa. Usklađivanje planskih dokumenata s ekološkim i pravnim standardima nije pitanje birokratije — to je pitanje javnog interesa i opstanka zajednice.
Jer kad institucije prestanu djelovati usklađeno, a zakoni se tumače selektivno, javna dobra ostaju nezaštićena, a odgovornost se gubi u prostoru ničije nadležnosti.
(E.K., Odgovorno)
