Porodica Milošević nema kupatilo niti tekuću vodu u kući, koju donose sa obližnjeg izvora udaljenog stotinu metara. Živi na selu koje je nepristupačno za saobraćaj, u blizini stanovanja imaju stariju osobu koja živi, a mlađih komšija za eventualnu pomoć nema. Od stalnih prihoda imaju simboličnu penziju od majke, te takođe minimalnu naknadu za tuđu njegu i invalidninu, što njenoj porodici nije dovoljno za osnovne životne potrebe. Najveći problem je da Dragana nema pristupačnost prevozu zbog potreba za česte odlaske ljekaru u 25 kilometara udaljeni Doboj. Posebno kada su lošije vremenske prilike, kiša, poplave i snijeg, kada su praktično odsječeni od civilizacije. O mogućnosti učešća u kulturnom, sportskom ili društvenom životu je izlišno i govoriti…
Ukazivanje na potrebu uspostavljanja personalne asitencije na području Grada Doboj, pokrenuta inicijativa od strane Koordinacionog odbora organizacija osoba sa invaliditetom Doboj (KOOSI) , biće podržana kroz dio aktivnosti koje se implementiraju projektom PRAGG – Proaktivni građani i građanke, finansiran od Vlade Švicarske, u implementaciji konzorcija koji čine HELVETAS i NIRAS u BiH, a u partnerstvu sa Centrima civilnih inicijativa (CCI) i Instituta za razvoj mladih KULT, a već na startu implementacije pokazalo se kao izazovna tema.
U prikupljanju informacija sa terena o potrebama osoba sa invaliditetom na vidjelo izlazi u kojoj mjeri se društvo u cjelini treba baviti ovim problemima. A, oni su i veći od očekivanih i za one koji su kao krovna organizacija civilnog društva u svojoj misiji imali da organiziju i pomažu osobama sa poteškoćama u svakodnevnom životu.
“Naš KOOSI okuplja članove Udruženja paraplegičara, oboljelih od dječije paralize i ostalih tjelesnih invalida regije Doboj, Udruženja distrofičara regije Doboj, Udruženja amputiraca Doboj, Međuopštinske organizacija slijepih i slabovidih lica Doboj, Udruženja invalida rada Doboj, Odbojkaškog kluba invalida „OKI“ Doboj i Udruženja za pomoć djeci sa posebnim potrebama Doboj. Kada je u pitanju personalna asistencija, ona nije vezana samo za pomoć osobama koja koriste invalidska kolica, već je krug lica koja imaju potrebu za personalnom asistencijom vrlo širok. Imamo na umu i osobe kojima je uz sve ovo potrebna prilagodjena vozila za prevoz ovakvih osoba sa podiznom rampom, pa ćemo nastojati da, prvenstveno lokalne vlasti Doboja, dodatno i detaljno upoznamo sa čime se sve susrećemo, mada su one u priličnoj mjeri i upoznate kroz dosadašnju podršku koju smo imali“ – izjava je predsjednika KOOSI Doboj Zorana Panića.
Ukazujući samo na jedan od slučajeva kojim se nameće ne samo opravdanost, već i prijeka potreba za pomoć u vidu personalne asistencije, iz KOOSI su naveli primjer Dragane Milošević iz Osječanskih Čivčija, naselja na Trebavi udaljenog 25 kilometra od Doboja. Rođena je 1989. godine u Rijeci (Republika Hrvatska), gdje su joj roditelji živjeli i radili do izbijanja ratnog sukoba u bivšoj zajedničkoj državi dvije godine po njenom rođenju. Zbog teškog invaliditeta i udaljenosti od urbane sredine, nije imala mogućnosti da pohađa i završi školovanje na području Doboja, ali je, kako kaže, i pored teških životnih uslova naučila da čita, piše i koristi društvene mreže.
“Uključila sam se u Udruženje paraplegičara regije Doboj kad sam bila još dijete, mada nisam mogla ići redovno na druženja zbog prevoza. Aktivnije sam se uključila u poslednjih pet godina, trudim se da idem redovno i nije lako, ali se borim jer tu stvaramo nova prijateljstva, znanja, druženja, putovanja. Među ljepšim putovanjima koje bih izdvojila je putovanje u Međugorje kada smo imali “Trening za trenerice”. Pozitivna sam i gledam na život na takav način, uprkos problemima kojih imam, od zdravstvenih i svih ostalih, što zbog udaljenosti od grada, a i što sam ostala, nažalost, i bez oca. Ali borba je tu. Preporučila bih svim osobama sa invaliditetom da se priključe udruženjima, da se druže i stiču nova znanja i prijatelje” – kaže za naš portal Dragana.
U “kartoteci” KOOSI zapisano je prilikom mapiranja stanja u oblasti kojom se bave i pripremi za aktivnosti koje bi doprinjele da vlasti lokalne zajednice iz svog budžeta pomognu konkretno osobama kojima je potrebna personalna asitencija, da Dragana sa sestrom i majkom živi u nedovršenoj kući, sa uslovima neprilagođenim za OSI, odnosno korisnike invalidskih kolica.
“Porodica Milošević nema kupatilo niti tekuću vodu u kući, koju donose sa obližnjeg izvora udaljenog stotinu metara. Živi na selu koje je nepristupačno za saobraćaj, u blizini stanovanja imaju stariju osobu koja živi, a mlađih komšija za eventualnu pomoć nema. Od stalnih prihoda imaju simoboličnu penziju od majke, te takođe minimalnu naknadu za tuđu njegu i invalidninu, što njenoj porodici nije dovoljno za osnovne životne potrebe. Najveći problem je da Dragana nema pristupačnost prevozu zbog potreba za česte odlaske ljekaru u 25 kilometara udaljeni Doboj. Posebno kada su lošije vremenske prilike, kiša, poplave i snijeg, kada su praktično odsječeni od civilizacije. O mogućnosti učešća u kulturnom, sportskom ili društvenom životu je izlišno i govoriti, jer organizacije koje okupljaju i zastupaju osobe sa invaliditetom ili drugim poteškoćama nemaju resurse, odnosno finansijske i tehničke mogućnosti” – stoji u njenoj “biografiji” kod KOOSI.
Dragana kaže da je posredstvom svog Udruženja paraplegičara upoznata da će se narednih mjeseci pokušati, na sastanacima sa donosiocima odluka u svom gradu i drugim aktivnostima, osigurati stabilno i dugoročno finansiranje iz budžeta Grada, kada je u pitanju personalna asistencija.
„Radimo u opštem interesu naših članova, naše i drugih organizacija koje su kao partneri uključene u ove aktivnosti. Nadamo se da ćemo prezentacijom ovakvog i niza drugih slučajeva sa terena uspjeti i da će vlasti prihvatiti da donesu Odluku o personalnoj asistenciji za osobe sa invaliditetom na području Grada Doboja i usvoje Pravilnik o pružanju usluga personalne asistencije u gradu Doboju. Time i da se u budžetu Grada izdvoje određena sredstva za pružanje usluga personalne asitencije kroz budžet Grada“ – pojasnila je ciljeve aktivnosti Jelena Mišić iz Udruženja paraplegičara regije Doboj.
(Lj.Đ., ODGOVORNO / Foto: Z.P.)
