U okviru IV Internacionalnog skupa zajednica pogođenim branama i klimatskom krizom koji je održan u brazilskom gradu Belem od 7. do 12. novembra ove godine, osnovan je Internacionalni pokret zajednica pogođenih branama i klimatskom krizom, a jedan od osnivača je i banjalučki Centar za životnu sredinu. Prenosimo informaciju o ovom skupu objavljenu na web stranici ove nevladine organizacije.
Skup, kojem je prisustvovalo preko 300 delegata iz preko 60 zemalja svijeta, predstavnika autohtonih zajednica i organizacija, je realizovan zajedno sa Pokretom zajednica pogođenih branama (Movimento dos Atingidos por Barragens – MAB) iz Latinske Amerike.
Novoosnovani Internacionalni pokret zajednica pogođenih branama i klimatskom krizom prvenstveno ima za cilj da istakne štetnost koja nastaje gradnjom hidroelektrana i ekstraktivnom industrijom, prvenstveno rudarenjem, kako uglja, tako i rudarenjem mineralnih sirovina. Cilj pokreta je i ukazivanje na socio-ekološki kriminal i klimatsku krizu koja pogađa sve veći broj regija i stanovnika širom planete Zemlje.
Pokret zajednica pogođenih branama (MAB- Movimento dos Atingidos por Barragens) iz kojeg je nastala i ova internacionalna mreža, već decenijama se na prostoru Brazila bori protiv štetnih projekata hidroelektrana, te za očuvanje rijeka i veća prava zajednica koja gube svoj dom i teritorij uslijed gradnje brana. Iz MAB-a takođe ukazuju na posljedice koje nastaju kriminalnim incidentima te urušavanjem brana. Najpoznatiji slučajevi pucanja brana bili su Marijana 2015. i Brumadinjo 2019. godine u Brazilu. Obe brane su bile izgrađene u svrhu odlaganja jalovine sa obližnjih rudnika, a njihovo pucanje je uzrokovalo smrt stotina ljudi i zagađenje u krugu od nekoliko stotina kilometara kvadratnih. Upravo ovakvi incidenti predstavljaju još jednu od prijetnji koje nastaju gradnjom rudarskih projekata i protiv čega se brojne zajednice širom svijeta bore.
Skupu u Brazilu prisustvovao je Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu koji je istakao da moramo zaštiti naše rijeke, ali i imati kontrolu nad našom vodom i energetskom tranzicijom.
„Ne smijemo dozvoliti da nam vodu, rijeke i energiju uzimaju kompanije i kasnije nam prodaju iste po sve višim cijenama. Svi smo pogođeni ovim problemom i moramo nastaviti da se odupiremo imperijalizmu i privatizaciji, više nego ikada”, poručio je Topić.
ISTORIJAT POKRETA
Ideja za Prvi međunarodni sastanak ljudi pogođenih branama nastala je tokom godišnjeg sastanka brazilskog Pokreta ljudi pogođenih branama (MAB). U septembru 1995. godine održan je pripremni sastanak u Brazilu i formiran je međunarodni organizacioni komitet na čelu sa MAB-om, a uključio je i Međunarodnu mrežu rijeka (IRN), Indijski pokret Save the Narmada (NBA), čileanski Biobio Action Group (GABB) i Evropsku mreža rijeka (ERN).
Prvi skup na kojem su se skupili aktivisti iz 20 zemalja i podjelili svoje priče borbi za očuvanje rijeka i vode održan je u martu 1997. godine u brazilskom gradu Curitiba. Na tadašnjem skupu se iskristalisala potreba za odbranom teritorije i potreba da se vodama drugačije upravlja zarad boljitka svih, a ne samo pojedinaca. Na tom skupu, 14. mart ustanovaljen je kao Internacionalni dan borbe protiv brana, odbrane rijeka, vode i života, uz slogan “Voda za život, ne za smrt”.
Šest godina kasnije, u novembru 2003. godine u Rasi Salaj distriktu na sjeveroistoku Tajlanda je održan II. skup, kojem su prisustvovali predstavnici pogođenih zajednica i aktivisti iz 62 zemlje svijeta. Na tom skupu je istaknuto da se u međuvremenu širom svijeta napredovalo u otvorenoj borbi protiv gradnje novih brana, te da je postojala i Svjetska komisija za brane (WCD – World Commission on Dams) koja je istražila brojne socio-ekološke konflikte koje brane uzrokuju, te izdala i smjernice za njihovu dalju gradnju. Sa skupa je tada poručeno da je neophodno boriti se protiv vlada, kreditnih agencija i korporacija, koje podržavaju hidroenergetsko iskorištavanje, kao i protiv privatizacije koja je bila sve vidljivija na raznim kontinentima, posebno na globalnom jugu. Istaknuta je i potreba da se jačaju pokreti u borbi protiv brana, a za sociočekološku pravdu i naglašeno je da je osnov za održivu budućnost energetski model koji je orijentisan prema zajednicama i njihovim potrebama, uz slogan: “Drugi model energije i upravljanja vodama je moguć”.
Treći skup je održan od 1-7.oktobra 2010 godine u mjestu Tamakapulin u pokrajini Halisko u Meksiku, a prisustvovali su mu predstavnici iz 54 zemlje svijeta. Skup je održan u gradu koji je tada bio u opasnosti od gradnje brane El Zapolito. Istaknuto je da se negativne posljedice brana ogledaju, ne samo u oduzimanju teritorija autohtonim zajednicama, nego izgradanja brana ne daje odgovor na sve prisutniju klimatsku krizu i poplave koje su učestale širom planete. Naglašeno je i da rješenje nije u Mehanizmu čistog razvoja (CDM – Clean Development Mechanism) inicijativi koja je omogućavala trgovinu ugljenikom i opravdavala gradnju štetnih projekata zagađivačima razvijenih zemalja uz prateću korupciju i oduzimanje zemlje u siromašnijim regionima, sve pod izgovorom energetske tranzicije. Sa skupa je poručeno da je borba protiv privatizacije vode neophodna, kao i suverenost u proizvodnji hrane. Usvojeni su slogani: “Voda i energija nisu za komoditet” i “Slobodne rijeke za slobodne ljude”.
Posljednji, IV skup održan je u Belemu u Brazilu, a u organiziciji skupa je aktivno učestvovao i Centar za životnu sredinu. Tokom sedmodnevnog zasjedanja, istaknuto je da se procesi pravedne i energetske tranzicije iskorištavaju širom svijeta u svrhu otimanja javnih dobara, zemlje i vode, a da se štetni projekti i dalje realizuju, posebno od strane privatnih korporacija, uz podršku banaka i vlada. Istaknuta je potreba da se borba mora intenzivirati u sektoru rudarenja, gdje pod izgovorom takozvanog zelenog rudarenja i samoproglašene potrebe bogatih zemalja za mineralnim sirovinama, raste trend otvaranja novih rudnika uz ugrožavanje lokalnih zajednica, stvaranje otpada i uništavanja životne sredine, i to na svim meridijanima.
Razmjenjena su i iskustva o istim i sličnim problemima koji pogađaju zajednice i teritorije u svijetu, a prvenstveno je istaknuto da se hidroenergetski projekti i dalje realizuju u visokovrijednim područjima u kontekstu životne sredine. Podaci govore da vlade širom svijeta i dalje ne rade dovoljno na pitanju smanjenja korištenja fosilnih goriva. Usvojen je slogan “Svi smo pogođeni”, te stavljen akcenat na sve veće posljedice globalne klimatske krize.
Upravo iz potrebe da se sve borbe o kojima se tokom skupa govorilo ujedine i da se zajedno borimo osnovan je Internacionalni pokret zajednica pogođenih branama i klimatskom krizom.
NARODNI SAMIT
Nakon završetka IV Internacionalnog skupa zajednica pogođenim branama i klimatskom krizom, u gradu Belem je organizovan i drugi internacionalni događaj: Narodni samit (Cupula do povos/ Peoples summit). Samit, koji je trajao od 12. do 16. novembra, su organizovale brojne svjetske organizacije i autohtone zajednice tokom paralelnog zasjedanja Klimatskog samita, odnosno 30. Konferencije Ujedinjenih nacija o klimatskim promenama (UN COP30).
Klimatski samit/COP se već 30 godina redovno održava, kako bi se na njemu kreirale nove politike i inicijative za rješavanje klimatske krize od strane predstavnika vlada iz cijelog svijeta. Narodni samit je organizovan upravo sa ciljem slanja poruke učesnicima COP-a i skretanja njihove pažnje na stvarne probleme s kojima se zajednice širom svijeta suočavaju.
Preko 10.000 učesnika Samita naroda zajednički je, tokom mnogobrojnih panela i seminara kroz nekoliko dana, predložilo istinska rješenja za očuvanje planete Zemlje i rješavanje pitanja klimatske krize, a 15. novembra održan je i klimatski marš sa preko 20 hiljada učesnika, kako bi se skrenula pažnja na hitno i adekvatno djelovanje delegata na sastanku pod okriljem Ujedinjenih nacija, kada je u pitanju klimatska pravda i kreiranje globalnih politika.
Na Narodnom samitu je usvojena Deklaracija sa zaključcima koja je na zatvaranju događaja predana Andru Corrêi do Lago, sekretaru za klimu, energiju i životnu sredinu u brazilskom Ministarstvu spoljnih poslova, koji je ove godine predsjedavao Klimatskim samitom, i Mariani Silvi, brazilskoj ministarki životne sredine i klimatskih promjena te Sônji Guajajara, aktivistkinji koja je ujedno i prva ministarka za prava autohtonih zajednica u Vladi Brazila.
Deklaraciju sa zaključcima Narodnog samita možete pogledati ovdje.
(Odgovorno)
