Prema brojnim istraživanjima, od pet žena koje dožive porodično nasilje samo jedna ga prijavi. Često žene to ne čine iz uvjerenja da time „čuvaju porodicu“ i „štite djecu“. “Ali upravo zbog djece treba prijaviti nasilje. Podaci pokazuju da, u suprotnom, dječaci odrastaju da budu poput očeva, a djevojčice da budu buduće žrtve”, objašnjava Ardita Bala, direktorica centra u Peći, u kome se zbrinjavaju žene koje su preživjele porodično nasilje. “To se događa jer je nasilje naučeno ponašanje. Najveća šteta je ona koja se nanosi djeci, jer su premala da razumiju”. Ovo je priča RSE o ženama Kosova, ali, slična je, zapravo, svuda na Balkanu, pa i u Bosni i Hercegovini. U kojoj centri za socijalni rad majkama otimaju djecu i nezakonito ih ostavljaju pod kontrolom nasilnih očeva, stvarajući novu generaciju nasilnika. A da niko ne reaguje. I niko ne odgovara!
U četverospratnoj zgradi Centra za dobrobit žena u Peći, dani počinju slično. Žene koje su tamo smještene okupljaju se da zajedno pripreme doručak za sebe i svoju djecu.
Ali sve ove žene, koje povezuje prošlost i koje su preživjele nasilje svojih supružnika, ne slijede kasnije isti dnevni ritam.
Kursevi šivenja, informatike, kuhanja. Sesije s advokaticom za pravnu pomoć, sastanci sa psihosocijalnim osobljem, posjete porodice, priprema djece za školu. Svaka prilagođava dan onako kako želi.
“Od dana kada skupi snagu da kaže ‘ne’ nasilju, mi nastojimo da tu njenu snagu očuvamo, da je podržimo”, kaže Ardita Bala, direktorica centra u Peći, gdje se zbrinjavaju žene koje su preživjele porodično nasilje.
Nakon ovih kurseva u kojima dobiju certifikate Centra za profesionalno osposobljavanje, neke od žena su počele raditi dok su bile u sigurnoj kući, navodi Bala. Tako su, kada iz nje izađu, imale svoj budžet za novi početak.
Svaka žena koja je prijavila porodično nasilje Policiji Kosova može se smjestiti u ovaj centar najprije uz šestomjesečni ugovor, posredstvom Centra za socijalni rad. Centar može da primi od 16 do 18 osoba.
Ipak, Bala kaže da boravak u sigurnoj kući nije strogo vremenski ograničen, jer se početni ugovor produžava sve dok svaka žena ne procijeni da je spremna otići.
“Ideja je da niko ne ostane vani, da ni jednoj ženi koja ima potrebu ne kažemo ‘ne'”, dodaje.
Bala ističe da žene u ovom centru pokazuju mnogo solidarnosti jedna prema drugoj, pomažu se međusobno da se od prvog dana snađu i grade prijateljske odnose pune podrške.
Prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije objavljenom prošlog mjeseca, oko 4,7 posto žena na Kosovu prijavilo je fizičko ili seksualno nasilje od intimnih partnera.
Žene koje se smještaju u sigurnu kuću često dolaze s djecom. Osoblje centra brine da i za njih postoji program aktivnosti, a njihovi radovi izlažu se na zidovima centra.
Na dan posjete Radija Slobodna Evropa, 28. novembra, četiri djevojčice iz sigurnog centra pripremile su mali svečani program.
Jedna po jedna, recitirale su pjesme, plesale i pjevale.
Ova sigurna kuća, koja postoji od 2001. godine, do sada je zbrinula 1.758 žena – s djecom, bez djece, pa i trudnice.
Bala navodi da, prema brojnim istraživanjima, od pet žena koje dožive porodično nasilje samo jedna ga prijavi. Često, kaže ona, žene to ne čine iz uvjerenja da time „čuvaju porodicu“ i „štite djecu“.
“Ali upravo zbog djece treba prijaviti nasilje. Podaci pokazuju da, u suprotnom, dječaci odrastaju da budu poput očeva, a djevojčice da budu buduće žrtve”, objašnjava ona.
Sama Bala susrela se s ovim ciklusom. Priča da je imala situacije u kojima je u sigurnoj kući prvo zbrinula majku s kćerkom, a godinama kasnije i tu istu kćerku kao preživjelu nasilja od partnera.
“To se događa jer je nasilje naučeno ponašanje. Najveća šteta je ona koja se nanosi djeci, jer su premala da razumiju”, zaključuje Bala.
Amnesty International je 2023. godine upozorio na način na koji se tretiraju preživjele porodičnog nasilja na Kosovu. Među najvećim problemima isticana je finansijska održivost sigurnih kuća, koje vode nevladine organizacije.
Njih dalje finansira Ministarstvo pravde u periodima od 12 mjeseci. Rukovodioci sigurnih kuća nedavno su rekli da su zadovoljni dodijeljenim iznosom.
Od 25. novembra do 10. decembra, na Kosovu se, kao i ostatku svijeta održava kampanja “16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja”.
Podaci Policije Kosova pokazuju da su većina žrtava porodičnog nasilja žene. Najveći broj ikada zabilježen bio je prošle godine, kada je registrovano skoro 3.000 slučajeva. Ove godine, od januara do oktobra, registrovano ih je 2.429.
Bala kaže da niži broj prijava ove godine ne znači nužno da ima manje nasilja.
To samo odražava strah žena da ga prijave.
“Žene ne znaju sva svoja prava, ne znaju za institucionalnu podršku koja im pripada i oklijevaju da prijave nasilje”, kaže ona.
To je često povezano s finansijskom zavisnošću od partnera. Prema podacima Agencije za statistiku Kosova, više od 80 posto žena nije dio tržišta rada. Mnogo veći postotak muškaraca je zaposlen.
Osim toga, muškarci nasljeđuju imovinu od porodice, što im olakšava ulaganja i kasnije povećanje imetka. Prema podacima Agencije za katastar, ni petina nekretnina na Kosovu ne pripada ženama.
Bala se s ovim problemima susretala još od 1999. godine, kada je počela raditi na prevenciji i suzbijanju porodičnog nasilja.
Prisjeća se da je njen rad u poratnoj Peći često dočekivan primjedbama da ljudima “trebaju krovovi nad glavom, a ne predavanja”.
Ali kasnije su, kaže, upravo sami stanovnici Peći tražili otvaranje sigurne kuće kako bi se prekinuo ciklus nasilja koji su žene doživljavale od partnera.
“Nasilje se mora zaustaviti, jer se inače prenosi u nove generacije”, kaže Bala.
Za žene koje oklijevaju prijaviti nasilje koje trpe, Bala ima jasnu poruku: sigurne kuće nisu mjesta gdje život propada, nego mjesta gdje počinje ispočetka. Tamo, kaže ona, svakog dana žena nauči novu vještinu, a druga shvati da nije sama.
(Doruntina Baftiu i Ibrahim Berisha, RSE, 07.12.2025. / Odgovorno)
