„Prekopano je zemljište u porodičnom vlasništvu i preusmjeren tok rijeke pod izgovorom čišćenja korita. Zatekli smo mašine da na našim parcelama rade 400 do 500 metara udaljene od korita i da je i prema katastru riječ o njivama pa i pašnjacima. Iskopano je već više od 100.000 kubnih metara šljunka, prekopani javni putevi do i okolo naših imanja, a da nas uopšte o ovome nije niko obavijestio, niti od državnih institucija niti od preduzeća iz Modriče. Kod Šamca smo dobili još jedno korito rijeke Bosne, pola kilometra udaljeno od postojećeg“
Prošlomjesečno rješenje Osnovnog suda u Modriči, koji je postupajući po tužbi Željka Tadića, odredio privremenu mjeru obezbjeđenja, naloživši šljunkarskom preduzeću „Martić Inter-copp“ d.o.o. Modriča da bez odlaganja napusti parcele koje se nalaze u posjedu porodice Tadić, u očekivanju sudskog dobija vansudski epilog. Naime, državna institucija, po reakciji na rješenje suda nastoji da negira privatno vlasništvo, nedvojbeno upisano u katastarske knjige i pokrenulo je pitanje vlasništva nad nespornim nekretninama, sa skrivenom namjerom da pomogne šljunkarskom preduzeću u spornoj eksploataciji šljunka.
„Javna ustanova “Vode Srpske” ima zaključen ugovor za održavanje riječnog korita, dislokaciju i vađenje materijala iz vodotoka rijeke Bosne, na području opština Vukosavlje, Šamac i Modriča, sa firmom “Martić Inter-Copp” d.o.o. Modriča, a koji su radovi privremeno obustavljeni na dijelu Dionice 2 prema rješenju Osnovnog suda u Modriči. Predmetni ugovor je zaključen u skladu sa Zakonom o vodama i Pravilnikom o uslovima i načinu održavanja riječnih korita, dislokaciji i vađenju materijala iz vodotoka“ – odgovor je iz JU „Vode Srpske“ u ovom predmetu.
Međutim, sudeći po tome da su u odgovoru iz ove ustanove naveli da su se obratili resornom Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, kao i Ministarstvu pravde Republike Srpske, sa ciljem utvrđivanja okolnosti pod kojima je Željko Tadić iz Modriče postao posjednik nepokretnosti, za koje je i Sud u Modriči utvrdio da su, prema podacima Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove u nespornom posjedu Tadića, u ovaj slučaj je bačena sjenka sumnje u sumnjive poslove.
„Prije više od tri godine Javna ustanova „Vode Srpske“ je bez javnosti dostupnog Javnog poziva dodijelila privrednom društvu „Martić Inter-copp“ d.o.o. Modriča uređivanje riječnog korita, vađenje i dislokaciju materijala iz vodotoka rijeke Bosne na području Modriče, Vukosavlja i Šamca na čak sedam lokaliteta. Ukazivali smo na to kao nepravilnost i zloupotrebe, inače, diskriminirajućeg Pravilnika za dodjelu tih poslova, a ovo je samo potvrda da smo bili u pravu. Na ove i druge nepravilnosti u uređenju korita rijeka ukazivala je i Služba za reviziju javnog sektora RS, a do nas su stizale sumnje od ostalih šljunkarskih preduzeća da je modričko preduzeće privilegovano u dobijanju poslova i da su u igru uključeni i neki politički moćnici“ – informacije su od aktivista koji se u RS bore protiv ilegalne eksploatacije šljunka.
Što se tiče Tadića, on negira da se nepokretnosti nalaze u samom riječnom koritu, i da je posjednik nepokretnosti koje predstavljaju objekat obaloutvrde Daulije. On tvrdi da je riječ o čak 110.000 metara kvadratnih zemljišta u vlasnitvu i posjedu njegove porodice i da se na njemu paralelno sa postojećim koritom rijeke Bosne pravi novo korito, a zapravo je cilj čista eksploatacija šljunka, a ne uređenje korita ove bosanskohercegovačke ljepotice.
„Prekopano je zemljište u porodičnom vlasništvu i preusmjeren tok rijeke pod izgovorom čišćenja korita. Zatekli smo mašine da na našim parcelama rade 400 do 500 metara udaljene od korita i da je i prema katastru riječ o njivama pa i pašnjacima. Iskopano je već više od 100.000 kubnih metara šljunka, prekopani javni putevi do i okolo naših imanja, a da nas uopšte o ovome nije niko obavijestio, niti od državnih institucija niti od preduzeća iz Modriče. Kod Šamca smo dobili još jedno korito rijeke Bosne, pola kilometra udaljeno od postojećeg“ – izjava je Tadića o ovom slučaju.
Oglasili su se i iz preduzeća „Martić Inter-copp“ d.o.o. Modriča, koje su aktivisti više puta pominjali u kontekstu protežiranja od strane „Voda Srpske“ u dobijanju poslova i da je na području najbogatijem šljunkom tokom rijeke Bosne, odnosno u Modriči, Vukosavlju i Šamcu „zauzelo“ više od 90 odsto lokacija, pod izgovorom da se rade neophodni i hitni radovi na čišćenju i uređenju korita rijeke Bosne.
„Naše preduzeće posjeduje važeći ugovor na održavanju riječnog korita rijeke Bosne, zaključen sa Javnom ustanovom “Vode Srpske” Bijeljina, a po kojem ugovoru se vrši dislociranje riječnog materijala i otvaranje proticajnog profila rijeke Bosne. Radovi se izvode u skladu sa tehničkom dokumentacijom i izdatom vodnom saglasnošću“ – odgovor je na upit iz preduzeća, sa potvrdom informacija od „Voda Srpske“ da su obustavili radove na dijelu Dionice 2 sa danom zaprimanja Rješenja Osnovnog suda u Modriči od 08.09.2025 godine.
Eksploataciju šljunka u ove tri lokalne zajednice modričko preduzeće dobilo je prvobitno na tri pune godine, odnosno do 14.03.2025., a zatim je taj rok produžen i data im je saglasnost za radove do 31.12.2026.
Inače, da je posegnulo za vađenjem šljunka i na privatnim posjedima u ovom slučaju, vidljivo je iz Rješenja Osnovnog suda u Modriči od 08.09.2025. godine, koji je postupajući po tužbi Tadića, odredio privremenu mjeru obezbjeđenja, naloživši „Martić Inter-copp“ da bez odlaganja napusti parcele koje se nalaze u državini tužioca i da sa istih odveze svoja vozila i građevinsku mehanizaciju, kao i da hitno prestane sa vršenjem iskopa šljunka, kao i bilo kojih drugih radnji, kojima se može nanijeti šteta tužiocu.
Tužba Sudu u Modriči od strane Tadića podnesena je 01.09.2025. godine, sa navodima da je tuženi sa mehanizacijom ušao u posjed tužitelja 25.08.2025. i da je nakon toga do podnošenja tužbe u kontinuitetu i pored opomene tužioca na području više katastarskih parcela vršio iskopavanje šljunka.
“Sud nalazi da postoji realna i izvjesna opasnost da bude načinjena nenadoknadiva šteta tužitelju predlagaču, a koja bi se ogledala u materijalnoj šteti i promjeni postojećeg oblika parcela, pa je samim tim Sud utvrdio da je privremena mjera osnovana, da je hitna i da bi se drugačijim postupanjem izgubila svaka svrha mjere obezbjeđenja“ – navedeno je u Rješenju Suda u Modriči, u kojem je, među mogućim štetnim posljedicama, pomenuta i šteta po životnu okolinu promjenom riječnog toka, odnosno uspostavljanje istog i preko parcela na kojima bi se vršilo iskopavanje šljunka.
(Lj.Đ., Odgovorno / Foto: S.F.)
