Većinu na protestima činili su vrlo mladi ljudi. U šoku, potreseni. “Ovo je naša zemlja, zaslužujemo bolje od onoga što nam dajete!”, transparent je koji možda najbolje odražava njihov stav.
Danas, 14.02., na Dan žalosti u Kantonu Sarajevo, u Sarajevu su drugi dan za redom, održani protesti, kojima je povod bila tragedija u kojoj je, pod zasad nerazjašnjenim okolnostima stari tramvaj, koji je iskočio iz šina, usmrtio 23-godišnjeg mladića i povrijedio još 4 osobe, od kojih jednu maloljetnu djevojku teško.
Protesti, na koje je pozvala neformalna grupa građana “Reci Dosta!”, započeti su ispred Zemaljskog muzeja, u 15 sati, ali su se proširili gradom, pretvorivši se u četverosatnu blokadu više saobraćajnica. Prvobitno je bilo najavljeno da će trajati samo 45 minuta.
Na protestima je, po procjeni policije, učestvovalo nešto više od 6000 građana, što ih čini jednim od najmasovnijih, od velikih protesta iz februara 2014.
Drugi dan zaredom, dakle, građani izlaze na ulice i protestuju, tražeći odgovornost i ostavke, i zbog učestalog stradanja ljudi u saobraćaju na gradskim cestama i zbog drugih uzroka zbog kojih se građani osjećaju nesigurnim.
Ističe se da je posljednja saobraćajna nesreća, čije uzroke tek trebamo saznati, samo još jedna u nizu tragedija koje su se dogodile u posljednjih deset godina u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.
Navodi se takođe da je bezbjednost građana jednako upitna i dok prolaze pored starih zgrada sa kojih padaju fasade i dok im ledenice vise nad glavom, dok čekaju gradski prevoz ili prelaze ulicu, dok svakodnevno saobraćaju bh putevima.
A, neki sa stidom zbog kolektivne neadekvatne reakcije, podsjećaju i na tragedije sa kamenolomom u Jablanici i požarom u staračkom domu u Tuzli i na trgovinu djecom i navođenje maloljetnica na prostituciju u koju je umiješana policija itd.
Glavna poruka sa protesta je da mladi ne žele da žive u sistemu gdje se nikad ne dočeka da se utvrdi odgovornost, gdje se ne radi profesionalno, gdje se radi aljkavo i gdje se nema osjećaja za ljude.
A odgovornost se locira na institucije.
“Ovo nije greška pojedinca ovo je greška čitavog sistema.”, ponavljalo se na protestima.
Većinu na protestima činili su vrlo mladi ljudi. U šoku, potreseni.
“Ovo je naša zemlja, zaslužujemo bolje od onoga što nam dajete!”, transparent je koji možda najbolje odražava njihov stav.
Među transparentima su bili i oni s natpisima: “Sarajevo plače ali više ne šuti”, “Promjena”, “Dosta!”, “Danas stojimo ovdje da sutra neko ne plače!”, “Ne nosim transparent iz bijesa nego iz straha, jer sutra to mogu biti ja”, “Ako nas sve poubijate od koga ćete krasti?”, “Borba za pravdu!”…
Očekivano za ovdašnje političare, niko i ne pomišlja na ostavku. Kao ni u bezbrojnim ranijim skandalima, koji su završavali i masovnim žrtvama.
A u konkretnom slučaju, samo izjava jedne građanke na protestima daje dovoljno razloga iole moralnom političaru (ako to nije oksimoron) za podnošenje ostavki: “Oni svake godine svoj vozni park mijenjaju (a nas ubijaju stari tramvaji). Kako ih nije stid.”
Mladi od protesta ne odustaju. Novi najavljuju već sutra – na dan komemoracije i sahrane nastradalog mladića u rodnom mu Brčkom. Okupljanje je zakazano u 12 sati, ponovo ispred Zemaljskog muzeja, u neposrednoj blizini mjesta nesreće.
(T.H., Odgovorno / Foto: Slobodna Bosna)
