No, ostaje gorak okus da smo, i pored evidentne ugroženosti ove populacije i njene izloženosti masovnoj upotrebi govora mržnje ali i fizičkom nasilju, prvu pravosnažnu presudu po Zakonu o zabrani diskriminacije morali čekati 17 godina od uvođenja ove mogućnosti u pomenuti zakon. I umjesto da država sama reaguje u zaštiti svojih građana, presuda je donesena po tužbi jedne nevladine organizacije, I to podnesenoj prije 7 godina.
Kantonalni sud u Sarajevu donio je prvu pravosnažnu presudu u Bosni i Hercegovini kojom je utvrđena diskriminacija na osnovu seksualne orijentacije, rodnog identiteta i polnih karakteristika.
Presuda je donesena po tužbi Sarajevskog otvorenog centra, podnesenoj još 2019. godine, protiv tadašnje zastupnice u Skupštini Kantona Sarajevo Samre Ćosović Hajdarević, koja je, nakon najave prve Bh. povorke ponosa, pomenute godine, objavila status na društvenim mrežama, koji je, između ostalog, sadržavao pozive na segregaciju, izolaciju i diskriminaciju LGBTIQ osoba.
“Svako ima pravo na život kakav želi, tako isto imamo i mi svoje pravo da biramo s kim želimo da živimo. Želim da se ovakvi ljudi izoluju i sklone što dalje od naše djece i društva. Neka idu negdje drugo i prave sebi grad, državu, zakone i svoja prava koja im niko neće osporavati. Ali ovdje NE!”, navela je tadašnja kantonalna zastupnica Stranke demokratske akcije.
Prvostepena presuda u ovom predmetu, na Općinskom sudu u Sarajevu, donesena je u aprilu 2022., nakon čega je tužena iskoristila pravo na žalbu, koja je, u konačnici, odbačena kao neosnovana.
‘’Kantonalni sud je ovom presudom u cijelosti potvrdio stav prvostepenog suda te jasno naglasio da izjava koju je tužena dala 01.04.2019. godine predstavlja govor mržnje. U tom smislu Sud navodi da, iako Zakon o zabrani diskriminacije izričito ne koristi termin ‘govor mržnje’, isti ga definiše kroz dva oblika zabranjenog ponašanja: uznemiravanje i podsticanje na diskriminaciju. Ova presuda predstavlja važan iskorak u zaštiti ljudskih prava i snažnu poruku da se govor mržnje neće tolerisati. Vjerujem da će ohrabriti i druga udruženja i organizacije da koriste mehanizam kolektivnih tužbi kada je povrijeđeno pravo na jednako postupanje većeg broja osoba, naročito pripadnika ranjivih i manjinskih grupa.’’ – izjavila je, ovim povodom, advokatica Dženana Hadžiomerović.
Lejla Huremović, članica Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa, izražavajući zadovoljstvo već prvostepenom presudom, tada je naglasila: „Ovo je potvrda da govor mržnje i pozivanje na nasilje na društvenim mrežama, pogotovo javnih ličnosti i političara/ki, nije dopustivo i da se može sankcionisati… Neka svima ova presuda bude opomena da će svaki govor mržnje i pozivanje na nasilje biti prijavljen i da ćemo očekivati iste i slične presude.“.
“Ova presuda predstavlja prelomni trenutak za zaštitu ljudskih prava u BiH. Po prvi put, sud je potvrdio da su seksualna orijentacija, rodni identitet i spolne karakteristike stvarni i primjenjivi osnovi zaštite od diskriminacije.”, naveli su iz Sarajevskog otvorenog centra, koji, između ostalog, radi na unapređenju ljudskih prava LGBTI osoba i žena. I koji vodi više parnica pred sudovima u BiH po pitanju ljudskih prava LGBTI osoba.
No, ostaje gorak okus da smo, i pored evidentne ugroženosti ove populacije i njene izloženosti masovnoj upotrebi govora mržnje ali i fizičkom nasilju, prvu pravosnažnu presudu po Zakonu o zabrani diskriminacije morali čekati 17 godina od uvođenja ove mogućnosti u pomenuti zakon.
I umjesto da država sama reaguje u zaštiti svojih građana, presuda je donesena po tužbi jedne nevladine organizacije, I to podnesenoj prije 7 godina.
(N.N., Odgovorno / Foto: RSE)
