Aktivisti u našoj zemlji su zabrinuti događajima u susjednoj Hrvatskoj (Lika, Gospić) i navode da isti nisu dovoljna opomena našoj javnosti i našim političarima šta se može desiti u BiH (vjerovatno u još puno gorem obliku i obimu).
Prema istraživanjima aktivista, u Evropi je do 2022. godine bilo 498 spalionica otpada, a danas taj broj iznosi 531. Spalionice otpada ili kako to privatni investitori vole reći „energane na kruti otpad“ su se pokazale u EU i SAD kao loše i po zdravlje pogubno rješenje. Poseban i skup problem predstavlja deponovanje i odlaganje veoma otrovnog pepela i filtera, o čemu se kod nas malo zna. Aktivisti navode da najekonomičnije i najlogičnije rješenje glasi uništavati otpad tamo gdje je i nastao, ali ga Europa ima toliko i zna da je to uništavanje fatalno po zdravlje, pa se traže nove destinacije za njegovu trajnu eliminaciju. Destinacije koje imaju poraznu zakonsku regulativu u oblasti okoliša, koruptivan politički establišment i akademsku zajednicu, slab ili nikakav inspekcijski nadzor, slabu ili nikakvu sankcionu politiku. Uz ovakvu poraznu kontrolu na granicama, BiH se po tim parametrima nudi kao idealna.
„Brisel želi zaustaviti izvoz otpada u zemlje bez dovoljnih kapaciteta za preradu, ali Turska ostaje izuzetak. Članstvo u OECD-u joj omogućava da i dalje prima ogromne količine evropskog otpada, posebno plastike, uprkos dugogodišnjim upozorenjima ekoloških organizacija o nelegalnim odlagalištima i spaljivanju. Nakon što je Kina 2018. godine zatvorila vrata stranom otpadu, Turska je postala glavna destinacija. Pitanje za Brisel sada glasi: može li EU tvrditi da rješava problem otpada ako ga i dalje šalje preko granice?“ navodi se u Uredbi EU 2025/40 o ambalaži i ambalažnom otpadu, koja je u primjeni od 12. augusta ove godine i predstavlja znatno širi zaokret od dosadašnjeg evropskog sistema.
Aktivisti u našoj zemlji su zabrinuti događajima u susjednoj Hrvatskoj (Lika, Gospić) i navode da isti nisu dovoljna opomena našoj javnosti i našim političarima šta se može desiti u BiH (vjerovatno u još puno gorem obliku i obimu).
„Da li su brojne medicinske studije koje jasno i eksplicitno govore u zdravstvenom zlu kojem je izloženo stanovništvo oko spalionica otpada, odnosno koje govore o pojavi najgorih patologija koje izazivaju polutanti iz tih spalionica, dovoljno alarmantne da upozore javnost i političare o zlu koje prijeti? Da li su pojedine političke stranke već ušle u tajne dogovore sa ovakvnom vrstom „privatnih investitiora“, bez obzira na opasnost po zdravlje od ovih „zelenih“ tehnologija? Da li će se Bosna i Hercegovina u skoroj budućnosti, polako ali sigurno, pretvoriti u deponiju domaćeg, ali i europskog otpada? Ide li ona tim putem? Da li se termini „zelena tranzicija“ , „zelena energija“ i sl., u BiH koriste za kamufliranje propalih „zelenih“ tehnologija uništavanja otpada koje se u ovu zemlju pokušavaju uvesti na „mala vrata“?“, stoji u obavijesti doktora Haruna Drljevića, člana neformalne grupe građana „Ne spalionici otpada u Zenici“.
Sudeći po nesposobnosti vlasti, koja nema nikakvu ozbiljnu, dugoročnu viziju i ideju kako da razvije privredu ove zemlje (nema čak ni ideju kako da zadrži postojeće kapacitete), onda se scenario, po kome se uvoz i uništavanje europskog otpada različitih vrsta uz blagoslov domaćih vlasti (a pod krinkom investiranja u „zelenu“ energiju i nova radna mjesta), čini poprilično vjerovatan. Naravno, domaća vlast neće direktno prljati ruke tehnologijama koje (dokazano) truju ljude u i oko postrojenja za uništavanje otpada, već to dati privatnim investitorima (u Italiji je to radila i mafija), a narodu će to objašnjavati „zelenom agendom“ ” i “korištenjem otpada kao resursa”. A suština je, da se termin „zelena agenda“ koristi kao paravan za prljavi i vrlo unosni biznis koji nosi ime otpad.
„Po riječima direktora Nove željezare Zenica, ista kompanija ima cilj napraviti spalionicu otpada u Zenici. Prije svega, potrebno je znati da cijeli ZDK i Grad Zenica godišnje proizvedu tek oko 30.000 tona komunalnog otpada. Ova količina nije ni 10% od potrebnog otpada potrebnog za održiv rad spalionice! Dakle, preko 90% otpada za rad spalionice u Zenici treba uvesti u BiH i kaminonima dovesti u Zenicu. Znači, izgradnjom spalionice u Zenici nastao bi masovni uvoz otpada potrebnog za rad spalionice. Da li to znači i ulazak nepoznatog i opasnog otpada u BiH? EU zemlje plaćaju visoke iznose za zbrinjavanje otpada izvan svojih granica, što je ogroman motiv za domaće privatne investitore. U jeku predizborne kampanje koja svojim vokabularom i scenografijom više posjeća na nakakav neukusan „reality show“, niko ne spominje otpad, spalionice otpada, upravljanje otpadom i sl., ali će se priča sigurno promjeniti nakon izbora jer implementacija novog usvojenog „Federalnog plana upravljanja otpadom“ košta nevjerojatnih 1,7 milijardi KM, pri čemu se vlasti izričito oslanjaju na uključivanje privatnog sektora. Napominjem „privatnog sektora“, jer u Europi tamo gdje još postoje spalionice otpada, njima upravlja i nadzor vrši isključivo i samo država – nikako privatnik“, naglašava Harun Drljević.
Zemljište u naseljima u blizini Željezare Zenica i dalje je zagađeno unatoč prekidu integralne proizvodnje. Istraživanje Eko foruma Zenica i Federalnog agropedološkog zavoda pokazalo je da su teški metali i dalje prisutni, iako je kod nekih zabilježen pad koncentracije. Tetovo je jedno od naselja koje je desetljećima živjelo uz industrijska postrojenja Željezare Zenica. Dim, prašina i zagađen zrak bili su dio svakodnevice.
“Eko forum je protekla dva dana u društvenim domovima u Tetovu i Ričicama predstavio rezultate analize stanja zemljišta u zeničkim naseljima najbližim željezarskim pogonima. Na osnovu provedenih ispitivanja i obrade ostalih dostupnih i provjerenih podataka utvrđen je stepen kontaminacije tla, odnosno njegovo tzv. “nulto stanje” u ključnom periodu, tri mjeseca nakon gašenja integralne proizvodnje. Istraživanje je obuhvatilo deset lokacija u naseljima Tetovo, Gradišće, Banlozi, Podbrežje, Pehare i Crkvice. Uzorkovanje je prostorno i metodološki usklađeno s ranijim istraživanjima, naročito onim koje je u periodu 2010-2015 na području Zenice provodio Federalni zavod za agropedologiju i fokusirano na zagađivače karakteristične za emisije iz industrijske proizvodnje”, navode iz Eko foruma Zenica.
Za razliku od promjene u zraku, koja je, po tvrdnjama mještana, već primjetna, zemljištu će trebati mnogo više vremena. U Tetovu, Gradišću i Peharama prije tri mjeseca uzeto je 11 uzoraka sa deset mikrolokacija. Rezultati su upoređeni s ranijim istraživanjima kada je proizvodnja čelika bila intenzivna. Zagađenje je i dalje alarmantno, ali ima tendenciju opadanja.
„Sve je zavisilo je li vjetar puhno sa juga ili sa sjevera. Mi smo sad u situaciji da smo prodisali, da smo progledali. Opet kažem, žao mi je radnika i mi, koji smo borci protiv aerozagađenja, nismo ničim utjecali da se ovo integralna proizvodnja završi i da ljudi ostanu bez posla. To je puno veća politika”, izjava je Amera Alića, predsjednika MZ Tetovo.
(J.M., Odgovorno)
