Zahtjevi građana su jednostavni i jasni: zatvaranje i sanacija deponije Bare, preusmjeravanje otpada na regionalnu deponiju Mošćanica i prekid svih ugovora o odlaganju animalnog i opasnog otpada.
U Kaknju, na svega kilometar i po od centra grada, nalazi se deponija „Bare“. Iako je još 2012. godine donesena odluka o njenom zatvaranju, a dvije godine kasnije naloženo da se ishoduju potrebne dozvole za sanaciju i trajno zbrinjavanje, deponija i danas radi, bez dozvola i bez kontrole.
Prema riječima mještana, gradsko javno preduzeće Vodokom nikada nije pribavilo građevinsku dozvolu koja je bila obavezna za nastavak rada i sanaciju, niti posjeduje važeću okolinsku dozvolu. Uprkos tome, na „Barama“ se i dalje odlaže otpad, što je u direktnoj suprotnosti sa zakonom. Tako se odluke i nalozi inspekcija i ministarstava jednostavno ignorišu, a cijeli sistem funkcioniše mimo propisa.
Stanovnici koji žive u njenoj neposrednoj blizini, u MZ Plandište, kažu da je život u takvom okruženju nepodnošljiv. Predsjednik MZ Plandište Sabit Čehajić se osvrće na trenutno sranje: „Veliki smrad se širi i velika je prijetnja zaraze od naše gradske deponije na koju se dovozi sve i svašta. Osim običnog kućnog otpada sa općine Kakanj, dovozi se i animalni otpad i opasne materije sa cijelog područja Bosne i Hercegovine.“ Dodaje da je rad deponije faktički nelegalan: „Po informacijama koje posjedujemo, oni do dan danas nisu uspjeli dobiti građevinsku dozvolu. Rad ove naše gradske deponije faktički je sada nelegalan.“
Nepravilnosti u okviru kojih posluje deponija su poznate i dokumentovane, ali institucije ćute.
„Ako je 2012. dat nalog da se deponija zatvori, rok je bio pet godina. Građani se bune jer se ništa ne dešava, a niko ništa ne radi. Federalno ministarstvo se ne pita zašto nalog nije ispoštovan, kantonalno ministarstvo se ne pita, ne pita se ni inspekcija lokalna ni Općina Kakanj. Niko ništa ne poduzima, samo prebacuju odgovornost“, upozorava Maksuma Topalović iz neformalne grupe građana „Kakanj ustaje“.
Građani su u maju 2025. godine predali građansku inicijativu sa 1.800 potpisa, ali Općinsko vijeće je nije razmatralo. „Bahatost lokalne vlasti, nebriga za zdravlje građana, zanemarivanje potpisa, sve to dovoljno govori da ova vlast ne samo da nije sposobna, nego ona nema interes da problem riješi. Oni obrazlažu da deponija donosi finansijsku dobit. A ko će odgovarati za brojne smrti? Ko će odgovarati? Zar zdravlje ima neku cijenu?“ pita Topalović.
Život uz deponiju znači svakodnevnu borbu sa smradom, prašinom i nesigurnošću. „Najviše mi smeta ovaj smrad. Ne možeš izaći ni ujutro ni uveče napolje da sjediš“, kaže jedan stariji mještanin. „Deponija mi je na 20 metara od kuće. Prašina i smrad su nepodnošljivi. Imam dva unuka… Oni će oboljeti ako ovo potraje dalje“, dodaje njegov komšija. „Od kada smo ovdje doselili, umrle su nam 33 osobe, pola od karcinoma pluća. Nedavno djevojka od 40 godina, stotinu metara od ulaza u deponiju je živjela. Sestra bolesna, umrla i ona od raka. 11 ljudi u selu ima ugrađene stentove u zadnje dvije godine. Mi smo ti koji najviše osjećaju posljedice rada deponije.” nastavljaju mještani
Zahtjevi građana su jednostavni i jasni: zatvaranje i sanacija deponije Bare, preusmjeravanje otpada na regionalnu deponiju Mošćanica i prekid svih ugovora o odlaganju animalnog i opasnog otpada.
„Mi tražimo hitno izmještanje otpada i paralelan rad na zatvaranju deponije. To je razuman i logičan zahtjev, u interesu svih građana Kaknja, ne pojedinaca koji štite svoje profite“, zaključuje Maksuma Topalović.
(S.Ž., Odgovorno)
