Tragedija u Jablanici još jednom je razotkrila neefikasnost sistema, u gotovo svim njegovim segmentima i neodgovornost vlasti, s jedne strane. A s druge, još jednom potvrdila humanost građana i značaj nevladinih organizacija – podsjetimo još jednom da je organizacija Pomozi.ba bila glavni oslonac tamošnjim građanima, neposredno (pa i dugo) nakon nesreće, spremno popunivši vakuum koji je nastao zbog nesnalaženja i nesposobnosti vlasti. Nesposobnosti koja je, u danima nakon razaranja Donje Jablanice, umjesto ublažavanja i rješavanja problema, proizvela njegovo usložnjavanje i širenje, a i do situacije da su mještani svoja prava i reagovanje vlasti morali tražiti i na protestima i blokadama saobraćaja.
Prošlo je deset mjeseci od olujnog nevremena koje je pogodilo Općinu Jablanica, u kojem je živote izgubilo 19 mještana toga naselja (uz 5 u Konjicu). Pored ovog ogromnog gubitka zabilježena je i velika materijalna šteta, jer je većina stambenih objekata koji su se našli na putu vodenoj stihiji u potpunosti uništena.
Tragedija u Jablanici još jednom je razotkrila neefikasnost sistema, u gotovo svim njegovim segmentima i neodgovornost vlasti, s jedne strane. A s druge, još jednom potvrdila humanost građana i značaj nevladinih organizacija – podsjetimo još jednom da je organizacija Pomozi.ba bila glavni oslonac tamošnjim građanima, neposredno (pa i dugo) nakon nesreće, spremno popunivši vakuum koji je nastao zbog nesnalaženja i nesposobnosti vlasti. Nesposobnosti koja je, u danima nakon razaranja Donje Jablanice, umjesto ublažavanja i rješavanja problema, proizvela njegovo usložnjavanje i širenje, a i do situacije da su mještani svoja prava i reagovanje vlasti morali tražiti i na protestima i blokadama saobraćaja.
Neposredno nakon tragedije javnost i obitelji nastradalih je mučilo više pitanja od kojih na neka ni do danas nisu dobili odgovor. Naime, ni nakon deset mjeseci nisu dobili odgovor na pitanje šta je uzrok nesreće. Pretpostavka je da je to kamenolom iznad naselja koji je radio bez potrebnih dozvola.
Bujičnom poplavom koja se na naselje Donja Jablanica sručila iz pravca kamenoloma nanesena je ogromna količina kamena i ostataka (otpada) obrađenog materijala. Prema izjavama obitelji poginulih, obdukcija je pokazala da niti jedna od žrtava nije poginula od utapanja već isključivo od nanosa čvrstog materijala koji je bujica nosila pred sobom. Radi se većinom o ostatcima obrađenog kamena koji je odlagan na kamenolomu čime je zatvoren prirodni tok podzemnih voda koje se u to doba godine redovito javljaju na površini. Prema riječima sugovornika, voda je pod velikim pritiskom pokrenula kamenu lavinu koja je rušila sve pred sobom. Iako su rađeni uviđaji i procjene, vlasti se još uvijek ne izjašnjavaju o mogućem uzroku nesreće. Tužiteljstvo je po službenoj dužnosti odmah preuzelo slučaj na utvrđivanju odgovornosti i uloge ljudskog faktora u toj nesreći i stav tužilaštva i većine institucija kojima su poslani zahtjevi za dostavom informacija je da nisu u mogućnosti davati informacije dok ne završe istražne radnje.
Drugo pitanje je pitanje procjene sigurnosti daljnjeg života na ovom lokalitetu. Procjena štete je urađena ali bez potpune procjene sigurnosti. Procjenu je radio Federalni Zavod za geologiju. Međutim, općina je tom procjenom bila nezadovoljna i tražila je da se uradi nova procjena od strane Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta u Tuzli.
Ostala pitanja za obitelji stradalih vremenom su postala manje bitna, jer strahote koje su proživili i bol za izgubljenim čalanovima porodice ništa ne može ublažiti.
Prema informacijama koje, s vremena na vrijeme, iz raznih izvora, „procure“ u javnost, te prema odgovorima nekih institucija kojima su se obitelji poginulih obraćali, poznato je da „Federalno ministarstvo okoliša i turizma nije izdavalo niti je u procesu izdavanje okolinske dozvole za operatera „Sani“ d.o.o. Jablanica za kamenolom na lokalitetu „Šupljika“ u naselju Donja Jablanica“. Također, ni Agencija za vodno područje Jadranskog mora Mostar nikada nije zaprimila zahtjev ovog privrednog društva za izdavanje vodnih akata za predmetni kamenolom a koji su propisani odredbama Zakona o vodama.
Mjesna zajednica Donja Jablanica se općinskom organu obratila sa zahtjevom za informacijama, tražeći, pored ostalog, podatak da li je Općina Jablanica izdala urbanističku saglasnost za predmetni kamenolom, te, ukoliko jeste, da dostavi kopiju tog dokumenta i da li je Općina Jablanica proteklih godina izdala još neke dozvole vezano za vađenje kamena na lokalitetu „Šupljika“ u naselju Donja Jablanica“, te, ukoliko jeste da dostavi informaciju/kopije tih dokumenata. Općinska služba je odobrila pristup informacijama i dostavila zainteresiranoj strani rješenje o izdavanju urbanističke saglasnosti, iz 2009. godine, za izgradnju priključnog dalekovoda i stubne transformatorske stanice, stručnu ocjenu iz 2007. za izdavanje urbanističke saglasnosti za izgradnju priključnog dalekovoda i stubne transformatorske stanice i rješenje o urbanističkoj saglasnost iz 2011. godine za detaljna geološka istraživanja kamena „mermeriziranog dolomitičnog krečnjaka-vapnenca“ na ležištu Šupljika – Donja Jablanica.
U odgovoru je navedeno i da je Općina Jablanica preduzeću „ Sani“ d.o.o. izdala urbanističku saglasnost za daljna geološka istraživanja i korištenje mineralne sirovine na području Općine Jablanica, kojim se predviđaju istražne bušotine i određuju uslovi zaštite lokaliteta i zaštite od atmosferskih prilika te predviđa rekultivacija lokaliteta, a koja je istekla nakon godinu dana. U izdatoj urbanističkoj saglasnosti od 2011.g. stoji da rješenje ne daje pravo investitoru na izvođenje radova istražnog karaktera dok od nadležnog ministarstva ne pribavi odobrenje za geološka istraživanja. Prema navedenom, investitor nije ishodio pred nadležnim ministarstvom dozvolu za geološka istraživanja u okviru kojih bi bio dužan provesti uslovne mjere urbanističke saglasnosti. Također, navedeno je kako prostornim planom Općine Jablanica iz 2016. godine lokalitet Šupljika nije predviđen za buduću eksploataciju.
Prema izdatom rješenju, investitor je lokalitet morao zaštititi od mogućih pojava erozije tla koje mogu nastati usljed sječe stabala i šiblja, vibracija, oborinskih voda itd. Prilikom odlaganja jalovog materijala morao je voditi računa da korito i obale potoka koji se nalazi u okviru istražnog područja održava u stanju prijema i odvoda vode te da za ona područja za koja u propisanom roku ne pribavi odobrenje za istražne radove izvrši rekultivizaciju prostora. Uz to investitor je bio obavezan poduzeti sve neophodne mjere za sprječavanje negativnog utjecaja na vode (površinske i podzemne), ljude, biljni i životinjski svijet te oko ruba površinskog kopa postaviti zaštitnu ogradu. Prije podnošenja zahtjeva za izdavanje rješenja o odobrenju za geološke istražne radove investitor je bio dužan pružiti i dokaz o koncesionom pravu.
U Rješenju se spominje i zaključak Općinskog vijeća Jablanica o utvrđivanju javnog interesa za davanje koncesije za geološka istraživanja a daljnja postupanja vezano za sticanje koncesije nisu vidljiva iz raspoložive dokumentacije. Također, u Rješenju se navodi mišljenje Agencije za vodno područje Jadranskog mora iz 2010. godine u kojem se navodi da predmetni radovi na daljim geološkim istraživanjima neće imati specifičan utjecaj na vode.
Mjere iz urbanističke saglasnosti nisu provedene, pa je pretpostavka da nisu izdane ni ostale dozvole u postupku dodjele koncesije ili pribavljanja rješenja za geološka istraživanja, ali zvanične informacije o tome, javnost i obitelji stradalih vjerojatno neće dobiti dok traju istražne radnje.
Međutim, činjenica je da, uprkos tome što investitor najvjerovatnije nije imao sve potrebne dozvole, za sve ove godine prije nesreće, niko od nadležnih institucija ga nije spriječio da radi!
I niko iz nadležnih institucija još uvijek nije smijenjen, niti je podnio ostavku „iz moralnih razloga“, zbog svega što se desilo – i njihovom krivnjom, jer svoj posao nisu obavljali kako treba. A nije ni zbog toga što se još uvijek nije desilo ono što se moralo mnogo brže i mnogo prije. I što još uvijek čekamo.
(A.A. i N.N., Odgovorno)
