Iako predsjednici stranaka u BiH tvrde da imaju konsenzus o putu BiH ka EU, stanje na terenu pokazuje da konsenzus jedino postoji u politizaciji javnih preduzeća
Jedan od 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu za članstvo BiH u Evropskoj uniji je i onaj koji kaže da je potrebno osigurati depolitizaciju i restrukturiranje javnih preduzeća, te osigurati transparentan proces privatizacije.
U Bosni i Hercegovini ima preko 550 javnih preduzeća koja imaju ukupne prihode od oko sedam milijardi KM, a obaveze veće od devet milijardi KM, što pokazuje da javna preduzeća upravljaju značajnim finansijskim sredstvima. Od ukupnog broja zaposlenih u BiH jedna trećina spada u javni sektor, a od tog broja preko 80.000 radnika je zaposleno upravo u javnim preduzećima, navedeno je u izvještaju CCI-a.
Dosadašnje entitetske vlasti depolitizacija javnih preduzeća nije nikako zanimala. Naprotiv, sve je učinjeno da politika ima što veći utjecaj na funkcionisanje javnih preduzeća.
Besmisleni odgovori na prigovore
Prema podacima iz Baze javnih preduzeća Transparency International u BiH, rukovodstvo najmanje 70 posto preduzeća (od preko 300 koji se nalaze u bazi) u direktnoj su vezi sa političkim strankama ili obavljaju izvršne funkcije u strankama.
Često se dešavalo i to da rukovodioci javnih preduzeća u isto vrijeme obavljaju i funkcije u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti.
Srđan Traljić, portparol Transparency International BiH kaže da se trend imenovanja političkih funkcionera nastavlja nakon svakog izbornog ciklusa, te da neće biti velikih odstupanja ni nakon općih izbora iz 2022. godine.
Upozorava kako se uporno ignorišu zakoni o vladinim i ministarskim imenovanjima i zakon o javnim preduzećima u oba entiteta.
“Postoje dva zakona u entitetima koja kažu da se članovi izvršnih organa političkih partija ne mogu imenovati upravne i nadzorne odbore javnih preduzeća, međutim, to se toleriše. Jedino ko je nadležan da sprovodi te zakone je nadzorni odbor preduzeća, i mi kada se obratimo nadzornom odboru, oni nas izignorišu i to je to. Problem je što nemate instituciju koja to provodi osim nadzornog odbora preduzeća”, ističe za Buku Traljić, te navodi primjere koje je prijavljivao TIBiH.
“Mi smo imali slučaj Elektroprivrede i Luke Petrovića, koji je generalni sekretar SNSD-a. Obraćali smo se Nadzornom odboru i oni nama samo pošalju da se sva imenovanja odvijaju u skladu sa zakonima i drugim propisima. I to je njihov odgovor. Besmisleno. Tu se sva priča završava. Odgovori ne budu ništa smisleniji ni kada prijave šaljemo Komisiji za odlučivanje o sukobu interesa, samo je drugi obrazac odgovora”, govori Traljić.
Dodaje kako se sve ovo dešava uprkos tome što se entitetske vlade obavezuju na provođenje mjera iz 14 prioriteta EK-a, ali i kroz aranžmane s MMF-om potvrđuju opredjeljenost za depolitizaciju javnih preduzeća.
“Međutim, ništa po tom pitanju nije urađeno. Treba naglasiti da je to važan izvor moći političkih partija kod nas. Sve ove zloupotrebe javnih resursa koje je Transparency primjećivao kroz ovaj monitoring izbora, upravo su se odnosile i na zloupotrebu resursa javnih preduzeća u izbornoj kampanji, tako da je to prilično povezano jedno s drugim. Kada pogledate strukturu parlamenata entitetskih i kantonalnih, jako puno ćete naći direktora da osvoje mandate. Čim raspolažu resursima i budžetima lakše je proći. Imamo tu i pritiske na zaposlene u javnim preduzećima da glasaju za određenu partiju, tako da se sve to može dovesti u jednu vezu”, navodi Traljić.
TIBiH je 2019. godine prijavljivao da je za direktora Željeznica RS-a imenovan Slavko Gligorić, koji je istovremeno bio i poslanik u Narodnoj skupštini, ali je bio i predsjednik Regionalnog odbora DNS-a.
TIBiH je svojevremeno podnosio i prijave protiv funkcionera koji su obavljali funkcije na državnom i entitetskom nivou, ali sukob interesa nije imao ko da utvrdi jer u Komisiju za odlučivanje o sukobu interesa nisu bili imenovani članovi iz oba doma Parlamenta BiH.
Kršenja zakona i sukob interesa bez sankcija
Sukob interesa ni na federalnom nivou nije imao ko da utvrdi, pa je tako bez ikakvih posljedica prošlo imenovanje Elmedina Volodera za direktora Autocesta FBiH.
Naime, Vlada FBiH u prošlom sazivu imenovala je Elvedina Volodera, zastupnika u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH na čelo Autocesta FBiH.
Zakon o sukobu interesa u organima vlasti u FBiH zabranjuje izabranim dužnosnicima, nosiocima izvršnih funkcija i savjetnicima da budu imenovani za članove upravnih i nadzornih odbora ili kao ovlašteno lice u javnom preduzeću. Pored toga što im brani imenovanje u toku trajanja mandata, Zakon izabranim zvaničnicima izričito zabranjuje imenovanje u upravu javnih preduzeća šest mjeseci nakon prestanka mandata.
Međutim, u Federaciji BiH svaki sukob interesa prolazi bez sankcija jer ne postoji tijelo koje može da ga utvrdi, budući da je ta nadležnost oduzeta Centralnoj izbornoj komisiji 2013. godine, a izmjene zakona ili novi zakon nikad nisu doneseni, te novo tijelo nikad nije formirano.
Nekoliko je primjera u FBiH u kojima su imenovanja bila nezakonita prethodnih godina. Radi se uglavnom o imenovanjima u nadzorne odbore javnih preduzeća.
Neka od nezakonitih imenovanja bivša Vlada je i priznala nekoliko godina poslije, ali ne zbog društvene odgovornosti, već zbog toga što je sukob interesa iskoristila kao izgovor da smijeni osobu koja više nije bila član vladajuće stranke.
U aprilu 2022. godine Vlada Federacije BiH je Adisu Omerbegović Arapović razriješila dužnosti članice Nadzornog odbora Razvojne banke FBiH, te Upravog odbora Finansijsko-informatičke agencije (FIA).
No, dvije godine ranije, prilikom imenovanja u Upravni odbor FIA, ministri SDA, SBB-a i HDZ-a su znali da je Omerbegović Arapović tada već pola godine bila u NO Razvojne banke i pristali su na sukob interesa, na koji su se pozivali dvije godine poslije, nakon što Omerbegović Arapović više nije bila članica SBB-a.
Za člana NO Razvojne banke FBiH svojevremeno je imenovan i Almir Zulić, član Glavnog odbora DF-a, a član 11. Zakona o razvojnoj banci FBiH kaže da u NO ne može biti imenovana osoba koja obavlja stranačke dužnosti u političkoj stranci.
Vlada FBiH je svojevremeno za predsjednika Nadzornog odbora JP Ceste Federacije BiH imenovala Anisa Krivića, koji je u tom momentu obnašao funkciju političkog direktora SBB-a.
Član Predsjedništva SDA Sedad Dedić imenovan je za člana Nadzornog odbora Unis Ginexa iz Goražda, firme u većinskom vlasništvu Federacije BiH.
Za direktora Elektroprivrede BiH svojevremeno je imenovan Admir Andelija, iako je član Glavnog odbora SDA.
“Vidjeli ste nedavno da je Dragan Čović, kao predsjednik HDZ-a izašao i javno kazao da će cijelo rukovodstvo Elektroprivrede HZHB podnijeti ostavke. Oni podnesu ostavke i budu imenovani novi stranački ljudi. Dakle, ovdje se javno manifestuje, bez ikakvog suzdržavanja, politička kontrola nad javnim preduzećima”, podsjeća Traljić.
Političari iz svih stranaka u Bosni i Hercegovini godinama tvrde kako je jedina tačka oko koje postoji konsenzus svih aktera na političkoj sceni put države ka Evropskoj uniji.
Konsenzus, ali samo u politizaciji
Ekonomski stručnjak Igor Gavran smatra da to nije tačno.
“Što se tiče tvrdnje političara da je jedini konsenzus među njima evropski put, ja bih prije rekao da je jedini konsenzus između svih njih upravo ova politizacija javnih preduzeća, jer ključna tema je uvijek oko podjele funkcija u svakoj koaliciji i uvijek je glavna tema ko će preuzeti koju kompaniju. Meni analize Transparencya da je oko 70 posto izabranih u upravne odbore bilo na funkcijama u političkim strankama samo daju pretpostavku da su onih preostalih 30 posto prijatelji i rodbina, jer ne mislim da je i jedan posto imenovanih zbog stručnosti”, ističe za Buku Gavran.
On konstatuje da samo pravo političkih stranaka da imenuju u upravne odbore ne bi trebalo biti problem, ako bi kriteriji za izbor kadrova bili stručnog karaktera.
“Postojeće zakonsko rješenje da se ne mogu imenovati stranački funkcioneri, neovisno od toga što se ono i krši u praksi, ne znači mnogo, gotovo ništa. Često smo imali slučajeve da neko formalno da ostavku na neku stranačku funkciju ili napusti članstvo u stranci i u roku od 24 sata bude imenovan na mjesto u upravi i time se pokaže da zakonske odredbe ne znače ništa. Jedino bi validno bilo da postoji mjera u zakonu koja kaže da oni koji su zadnjih deset godina bili na bilo kojoj političkoj funkciji ne mogu biti u upravi, to bi imalo smisla ako hoćemo neku depolitizaciju”, jasan je ekonomista.
Direktori služe interesima stranke a ne preduzeća
Gavran navodi kako je ključno i ko se imenuje u uprave odbore.
“Često smo imali slučajeve da politika odluči ko će biti imenovan na neku poziciju, a taj ne ispunjava uslove, onda su se znali mijenjati čak i statuti tih kompanija, pa da neko s neodgovarajućom diplomom ili bez diplome može preuzeti poziciju. Imamo situacije gdje ljudi obavljaju funkcije od zatvora do vrijednosnih papira, tako da su to nespojive oblasti rada. Jasno je da u najmanje jednoj od nespojivih funkcija osoba ne može biti odgovarajuće stručnosti, a najčešće je nema ni u jednoj”, riječi su Gavrana.
Kada je riječ o ekonomiji, naš sagovornik podvlači da ovakva situacija najviše šteti kompanijama.
“Iako taj koji je nekompetentan imenovan čak i pokušava da radi pošteno, nema potrebne stručne sposobnosti, a vrlo često i ne pokušava, već je tu da služi interesima svoje partije, odnosno onih koji su ga imenovali”, zaključuje Gavran.
