Eko incident u maglajskoj fabrici iza očiju javnosti: Ispovijest hrabrog radnika koji je spriječio katastrofu, da bi nakon nepristajanja na ucjenu i ćutanje bio otpušten

by Urednik

“…Čim sam primjetio da je kontejner u kojem se nalazi sumporna kiselina pukao, odmah sam pozvao neposrednog šefa Senada Hadžišehića koji je došao za nekoliko minuta i pozvao sam šefa logistike da pošalje veliki viljuškar da pokušamo prevrnuti kontejner. Ja sa viljušarom s litijum baterijama i drugi radnik sa velikim viljuškarom uspjeli smo za otprilike 15 minuta okrenuti kontejner i spriječiti daljnje curenje sumporne kiseline. Skladište hemikalija i opasnog otpada ima kapacitet 68 tona, a u trenutku incidenta u prostoriji je bilo od 100-120 tona hemikalija, baza, org. i neorganskih spojeva u istoj prostoriji što po zakonu nije dozvoljeno. Pitam se, šta bi bilo i koliku ekološku katastrofu bi prouzrokovala sumporna kiselina (96-98%) da je došla u dodir sa bazama i drugim kiselinama, a posebno samim litijumom koji u dodiru sa kiselinama stvara eksploziju. Ima tu još propusta koje vam mogu argumentovano dokazati…”

Gotovo četiri mjeseca trebalo je da prođe i da tek nakon bunta jednog od zaposlenih u maglajskom privrednom društvu „Natron-Hayat“, u javnost procure informacije o ekološkom incidentu u fabrici turskih investitora, pucanju kontejnera u kojem se nalazila sumporna kiselina, izlijevanju opasne hemikalije i povredi radnika.

Taj incident nije zabilježen niti od strane policije, zaposlenih u Domu zdravlja, ni Kantonalne bolnice, u koju je povrijeđeni radnik dopremljen nakon onesvješćivanja od otrovnih isparenja i ukazane prve pomoći u maglajskom Domu zdravlja.

“Dugo sam razmišljao, hoću li ovo podijeliti javno, no šutnja često znači odobravanje nepravde. Teško je u nekoliko rečenica sažeti osjećaj kada 18 godina daješ sebe i svoj maksimum, a zauzvrat umjesto pohvale o spriječenoj ekološkoj katastofi dobiješ rješenje o otkazu. Ovo nije samo moja priča, ovo je istina o tome kako se „moćnici“ odnose prema radnicima. Dana 13.07.2026. zamijetio sam da iz jednog kontejnera curi sumporna kiselina. U Natron Hayatu radio sam na mjestu skladištara hemikalija i opasnog otpada, nikada nisam prošao obuku za rad sa hemikalijama i opasnim otpadom niti sam dobio sertifikat, a unutar toga skladišta radio sam s viljuškarom koji ima litijum baterije. Litijum ne smije biti u dodiru sa kiselinama. Nisamo obavio nikada peridočni ljekarski pregled za 6 godina, a po zakonu trebao bih svakih 12 mjeseci. Ventilacija u objektu nije radila, alarm se nije aktivirao jer nikada nije ni instaliran. Čim sam primjetio da je kontejner u kojem se nalazi sumporna kiselina pukao, odmah sam pozvao neposrednog šefa Senada Hadžišehića koji je došao za nekoliko minuta i pozvao sam šefa logistike da pošalje veliki viljuškar da pokušamo prevrnuti kontejner. Ja sa viljušarom s litijum baterijama i drugi radnik sa velikim viljuškarom uspjeli smo za otprilike 15 minuta okrenuti kontejner i spriječiti daljnje curenje sumporne kiseline. Skladište hemikalija i opasnog otpada ima kapacitet 68 tona, a u trenutku incidenta u prostoriji je bilo od 100-120 tona hemikalija, baza, org. i neorganskih spojeva u istoj prostoriji što po zakonu nije dozvoljeno. Pitam se, šta bi bilo i koliku ekološku katastrofu bi prouzrokovala sumporna kiselina (96-98%) da je došla u dodir sa bazama i drugim kiselinama, a posebno samim litijumom koji u dodiru sa kiselinama stvara eksploziju. Ima tu još propusta koje vam mogu argumentovano dokazati. Svo to vrijeme, moj nadređeni šef Senad Hadžišehić me snimao i slikao telefonom i sve to slao odmah menadžeru i direktoru a ništa nije poduzeo kako bi smo zajedno spriječili moguću katastrofu. Ni mene ni vozača velikog viljušara nije upozorio da izađemo iz prostorije iako šef nije imao nikakvu zaštitnu opremu, kao ni mi. U međuvremenu došao je i ing. zaštite na radu Emir Hamidović koji također nije imao masku. Kada sam sve završio i spriječio da kiselina isteče, ušao sam u svoju kancelariju sjeo i počela je glavobolja, teško disanje i sumaglica pred očima. Bilo je oko 11 sati kada sam se požalio na tegobe te sam sanitetskim vozilom Natron Hayata prevežen do doma zdravlja u Maglaju u pratnji ing. zaštite na radu Emira Hamidovića gdje sam opserviran nekih 90 minuta. Nakon toga vozilom hitne pomoći prevežen sam u pratnji medicinskog tehničara u Kantonalnu bolnicu Zenica na daljnju opservaciju gdje mi je pružena pomoći vraćen sam na kućno liječenje, uz nalaz kojem piše da se u slučaju pogoršanja stanja odmah vratim u KBZ. 14.07.2026. imao sam jaku glavobolju , nesvjesticu i otišao sam u KBZ na urgentni blok a potom dalje na pregled kod neurologa. Istoga dana imao sam poziv iz firme od menagera Ahmeta Hadrovića koji mi je rekao – citiram; „ Zvao sam te jučer nisi se javio, poslao sam ti poruku, nisi odgovorio, to nije korektno od tebe. Predlažem ti da ne tražiš ozljedni list, nego ti ostani nekoliko dana kod kuće a ja ću ti pisati osmice. U suprotnom, počinio si težu povredu radne discipline jer nisi nosio zaštitnu masku i slijedi ti, predotkaz odnosno otkaz, ja ti dajem dva sata vremena da razmisliš pa ću te nazvati.“ Odgovorio sam da želim ozljedni list i neka odgovara svako za svoje propuste. Nazvao me ponovo, pitao me jesam li razmislio na što sam odgovorio da samo želim ozljedni list, rekao mi je radi kako hoćeš, ali neće se dobro završiti jer si arogantan. Ozljedni list sam dobio tek na inzistiranje advokata i to sa zakonskim zakašnjenjem. Ozljeda na radu nije prijavljena niti policiji niti inspekciji i nitko nije izašao na mjesto nesreće. Bio sam na bolovanju zbog ozljede na radu i 21.09.2026. javio se komisiji u Zenici koja mi je produžila bolovanje do 16.10.2026. budući da je liječenje bilo u toku. Dolaskom iz Zenice kući u Maglaj, zatekao sam kovertu u kojoj je bilo rješenje o otkazu, odnosno prestanku radnog odnosa. Kao zadnji radni dan piše 17.09.2026. a ja sam rješenje primio 21.09.2026. U obrazloženju otkaza stoji da sam otkaz dobio zbog toga što nisam nosio zaštitnu opremu. Istina je, ali zbog brzine potrebe da se reagira i spriječi ekološka katastrofa, nisam stigao razmišljati o zaštitnoj opremi jer da je došlo do eksplozije, posledice bi bile višestruke za firmu, okoliš i ljudstvo. Istina je da masku nisam imao ali je nisam mogao imati jer je nikad nisam ni zadužio. Zaštitnu opremu nisu nosili ni moj nadređeni šef Senad Hadžišekić ni ing. zaštite na radu Emir Hamidović koji su bili pored mene. Imenovani nisu dobili ni opomenu. Ovaj nezakoniti otkaz me neće pokolebati, slučaj je već predan pravnom stručnjaku (angažirao sam advokata), a svoju ću pravdu istjerati do kraja na sudu. Vjerujem da će sistem pokazati da je Zakon iznad nečijeg ličnog interesa.

S poštovanjem, Jasmin Mulahasanović” – njegovo je javno svjedočenje.

Iz svega ovoga može se zaključiti da je, dok se Maglaj tokom jula ove godine “nadmetao” sa Kaknjom za primat u zagađenosti na nivou cijele BiH, iza kapija njegove najveće fabrike „Natron-Hayat“ odvijala prava drama zbog eko incidenta, u kojem je samo zahvaljući pukoj sreći i prisebnosti radnika izbjegnuta tragedija sa mogućim nesagledivim posljedicama.

Portal Odgovorno.ba je tada pisao o rekorderima po zagađenosti (https://odgovorno.ba/kakanj-i-maglaj-drze-primat-po-zagadjenosti-zraka-spaljivanje-i-narkotika-u-pecima/), a u okviru te teme i o saznanjima da se u maglajskoj fabrici celuloze spaljuju i – narkotici zaplijenjeni u Republici Srpskoj.

“Komisija za uništavanje opojne droge, psihotropne tvari, biljke iz koje se može dobiti opojna droga i prekursora BiH („Službeni glasnik BiH“, broj 39/25), uz podršku Ministarstva sigurnosti BiH, Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske i Federalne uprave policije, provodi uništavanje oduzetih opojnih droga prema naredbama nekoliko sudova iz Bosne i Hercegovine” – stojalo je u obavještenju Ministarstva bezbjednosti BiH na njihovoj zvaničnoj stranici.

Te informacije su naišle na iznenađenje, pa i negodovanje eko aktivista iz ovog grada, koji su upravo „Natron-Hayat“ godinama unazad stavljali na prvo mjesto “osumnjičenih” za aerozagađenje Maglaja. Oni su čak i organizovanim protestom i potpisivanjem peticije upućivali direktnu poruku lokalnim vlastima da su, uz federalne, odgovorne da im obezbijede čist zrak. To su uradili zbog dugotrajne alarmantne situacije sa izuzetno visokim indeksima zagađenja zraka, zbog čega su prema inspekcijama ZDK i Federacije BiH upućene na desetine prijava građana.

“Kao da nemamo općinskog komunalnog ni ekološkog inspektora ili ih uopšte nemamo, pa smo se obraćali nadležnim na višim nivoima, ali uzalud. Sakupili smo peticijom više stotina potpisa i obavijestili lokalne i kantonalne vlasti da nećemo mirno gledati kako nam sugrađani oboljevaju od malignih bolesti, što se, nažalost, potvrđuje i informacijama iz kantonalne bolnice. Ova situacija je došla do neizdrživosti i dosta je bilo zatvaranja očiju, dozlogrdila nam je ta bojazan od gubitka radnih mjesta ako bi “Natronka” stala ili šta već navode kao opravdanja u lokalnim vlastima zašto one ništa ne preduzimaju” – informacije su iz Maglaja od tamošnjih eko aktivista. A maglajsko udruženje “Grana” je sprovelo i “Istraživanje o stavovima građana Maglaja o stanju životne sredine i percepcije zagađenja”, koje su dostavili nadležnima sa zahtjevima da se aktivno uključe u rješavanje problema sa aerozagađenjima u ovom gradu.

Inače, kada je riječ o ispovjesti Mulahasanovića, brojni su komentari podrške na društvenim mrežema od građana Maglaja, posebno od onih koji ga poznaju. Brojne su osude i zbog ponašanja nadležnih inspekcijskih službi, kao i drugih u lancu odgovornih u ovakvim slučajevima. Takođe i na ponašanje rukovodstva u preduzeću i uprave, te pozivanje nadležnih da hitno reaguju u ovom slučaju.

(Lj.Đ., Odgovorno)

Povezane vijesti

Odgovorni građani aktivizmom do odgovorne vlasti

© Centri civilnih inicijativa