“Prvi novembar. Datum koji je zauvijek promijenio ne samo Srbiju, već cijelu našu regiju”, naveli su na Instagram stranici “Studenti za studente Banja Luka”.
Dvije je godine od tragedije u Novom Sadu, koda je u padu betonske nadstrešice na Željezničkoj stanici poginulo 16 ljudi. Tragedije koja je izazvala masovne proteste širom Srbije i, ovih dana, rezultirala padom autokratskog kriminogenog režima Aleksandra Vučića.
Komemorativni skup, na kome će šesnaestminutnom šutnjom biti odata počast žrtvama, održaće se 1. novembra u 11:52, osim u Novom Sadu, i u kampusu Univerziteta u Banjaluci, u organizaciji neformalne grupe “Studenti za studente”, koja je, posredstvom društvenih mreža, pozvala građane da im se pridruže.
“Prvi novembar. Datum koji je zauvijek promijenio ne samo Srbiju, već cijelu našu regiju”, naveli su na Instagram stranici “Studenti za studente Banja Luka”.
Istakli su da i drugu godišnjicu dočekuju s tugom i gorčinom, ali sada uz prve naznake dugo čekanog spokoja i dugo tražene nade.
“Lokacija je kampus UNIBL, gdje je i počela podrška iz našeg grada. Obilježemo 16 minuta tišine, obratićemo se predstavnicima naše neformalne grupe, a potom će grupa volontera izvesti prigodnu pjesmu.”, navode organizatori, koji su posebno naglasili da skup neće imati protestni, već komemorativni karakter.
“Napominjemo da je ovaj skup komemorativne prirode, pa vas molimo da pištaljke, transparente i ostale rekvizite ostavite kod kuće. Ponesite samo srce. To će biti sasvim dovoljno”, poručili su.
Sličan komemorativni skup u kampusu banjalučkog Univerziteta održan je i 1. novembra 2025. godine. Okupljeni su tada postavili 16 stolica sa 16 bijelih ruža, a u 11.52 časa, u trenutku kada se godinu ranije dogodila tragedija, održali su 16 minuta tišine.
Organizator je tada poručio:
“Širom svijeta se danas podsjeća na 16 nevinih žrtava, nasilno otetih zbog korupcije, javašluka i potpunog degradiranja javnih institucija Republike Srbije… Sav bol koji je uslijedio nakon 1. novembra, vapaji za istinom i pravdom, sve bi bilo uzaludno da nije bilo najvećeg studentskog pokreta u skorijoj istoriji… Studenti u Srbiji su pokazali istrajnost, put dostojanstvene borbe i istinski slobodarski duh. Sa ovog mjesta, mi smo im pružali podršku. Ovdje, u ovoj aleji, naučili smo da podignemo svoj glas. Podizali smo glas za sve obespravljene, za naše kolege u Srbiji, za naše đake i za svakoga ko istinski vjeruje da naša društva mogu imati bolju budućnost”.
(Odgovorno)
