„Ako nam regulacionim planom otežavate život, naravno da ćemo se pobuniti!“, upozorila je jedna od učesnica javne rasprave održane 15. oktobra u Gradskoj upravi Banjaluka, povodom planiranih izmjena regulacionog plana za potez Centar–Zapad. Njena poruka oslikava suštinu nezadovoljstva stanovnika: Razvoj nije sporan sam po sebi, ali se ne može očekivati da građani prihvate dodatno opterećenje prostora ako već postojeći problemi nisu riješeni.
Banjaluka, to i ptice na grani znaju (mada je sve manje grana, jer je drveće izloženo sječi), posljednih decenija ušla je u intenzivnu novogradnju. Samo po sebi to ne bi bio nikakav problem (jer, grad treba da se razvija i obogaćuje svoje sadržaje, u interesu svojih stanovnika), da se tome pristupa planski, stručno i u interesu poboljšanja kvaliteta života građana.
No, sve vlasti do sada pokazale su sklonost ignorisanju interesa građana, a preferiranje koruptivnih oblika rada i podilaženja interesima investitora.
PEDESET GODINA OD USVAJANJA POSLJEDNJEG URBANISTIČKOG PLANA GRADA
Ključni problem je višedecenijsko izbjegavanja usvajanja novog urbanističkog plana grada (posljednji je usvojen 1975. za period do 1990.), usljed čega se gradnja organizuje stalnim izmjenama regulacionih planova, kojima se izlazi u susret investitorima, uz ignorisanje stava struke i potreba građana.
Pritom se sve radi netransparentno. Građani koji žive na, kako bi investitori i predstavnici Gradske uprave rekli, atraktivnim lokacijama, posljednji su koji saznaju da će im ispred nosa biti izgrađeni novi stambeno-poslovni kompleksi. Pri čemu je fokus na brzoj zaradi za investitora i koruptivni lanac oko njega, dok, umjesto da se rješavaju, postojeći problemi građana se dodatno povećavaju, gomilaju i usložnjavaju.
Današnji investitori (a još gore – vlasti koje sve to omogućavaju) kao da su gotovo u potpunosti napustili koncept humanog stanovanja. Važno je koliko kvadrata mogu prodati i koliko će zaraditi. Koga interesuje da li plan gradnje obuhvata kvalitetne zelene površine, odgovarajuću infrastrukturu – pristupne puteve, vodovod, kanalizaciju, električnu energiju, toplovod i drugo – te osnovne funkcionalne potrebe. Onosno, koga interesuju građani, koji treba da žive s posljedicama takvog načina donošenja odluka i u tako destruisanom gradu.
No, upravo takvo ponašanje vlasti dovodi do buđenja građanskog aktivizma. Do samoorganizovanja građana, protesta, peticija, postavljanja pitanja i zahtjeva, učešća u javnim raspravama,…
Posljednjih godina Banjaluka je, u ovom kontekstu, pokazala zavidan stepen svijesti svojih građana i njihove borbe za svoja prava.
ŠEST LAMELA, 450 STANOVA I MNOGO NEDOUMICA
Nezadovoljstvo izmjenama regulacionih planova kojima je predviđena gradnja stambeno-poslovnih objekata koji bi bitno smanjili kvalitet života građana u tim dijelovima grada, izražavali su posljednjih godina, između ostalog, stanovnici naselja Aleja Centar, Rosulje, Obilićevo, Starčevica i Kočićev vijenac,… A 15. oktobra 2026. godine nezadovoljstvo je jasno iskazano i na javnoj raspravi u Gradskoj upravi Banjaluka, povodom planiranih izmjena regulacionog plana za potez Centar–Zapad.
Predmet rasprave bila je namjera lokalne vlasti da na površini od svega 2,1 hektar dozvoli izgradnju šest stambeno-poslovnih lamela sa pet do osam spratova. Predviđeno je oko 450 stanova, dok ukupna bruto građevinska površina objekata iznosi 40.368 kvadratnih metara, od čega je 33.800 kvadratnih metara namijenjeno stanovanju.
Planom je obuhvaćeno i pitanje objekta Muzičke škole „Vlado Milošević“, za koji se predviđa rekonstrukcija ili izgradnja zamjenskog objekta.
Ovakav zahvat značajno bi promijenio karakter prostora na kojem su do sada dominirale porodične kuće. Zato je osnovno pitanje da li postojeća infrastruktura može odgovoriti potrebama tolikog broja novih stanara.
INFRASTRUKTURA POD DODATNIM PRITISKOM
Najveća zabrinutost građana odnosi se na posljedice koje bi planirana gradnja mogla ostaviti na svakodnevni život u naselju.
Ulice Drage Malića i Sime Matavulja već imaju problem s nedostatkom parkinga, a dolazak novih stanara mogao bi dodatno pogoršati postojeće stanje. Procjene iznesene tokom rasprave ukazuju na mogućnost dolaska još 350 do 400 automobila. Iako je predviđeno 450 mjesta u podzemnim garažama, ostaje pitanje koliko će se povećati ukupno saobraćajno opterećenje i da li postojeće ulice mogu odgovoriti novim potrebama.
Situaciju dodatno komplikuje blizina izlaza na tranzit, kao i činjenica da se u Ulici Sime Matavulja nalazi služba hitne pomoći. Građani su upozoravali da saobraćajne gužve u takvom prostoru nisu samo pitanje komfora. Otežan prolaz vozila hitne pomoći mogao bi imati ozbiljne posljedice, zbog čega su tražili objašnjenje da li su ove okolnosti uzete u obzir prilikom izrade plana. Konkretni odgovori koji bi otklonili njihovu zabrinutost nisu dobijeni. Pored saobraćaja i parkinga, otvorena su i pitanja kapaciteta vodovodne i kanalizacione mreže, elektroenergetskog sistema i grijanja. Građani su upozorili na postojeće probleme sa slabim pritiskom vode i pitali kako će se komunalni sistem nositi sa povećanjem broja stanovnika.
Predstavnici projektnog plana naveli su da će parking biti obezbijeđen unutar građevinskih parcela, da je predviđen drvored u pojasu javne regulacije i da će investitori morati ozeleniti najmanje 20 odsto površine građevinske parcele. Objašnjeno je i da će biti izvršene analize infrastrukturnih kapaciteta te da su nadležne institucije dale saglasnost na plan. Međutim, ostalo je ključno pitanje: kada će analize biti završene i da li će eventualno proširenje infrastrukture biti realizovano prije nego što novi stanari dođu? Nije isto imati infrastrukturu spremnu za nove potrebe i obećati da će se problemi rješavati tokom realizacije projekta.
GRAĐANI NISU PROTIV GRADNJE, VEĆ PROTIV NEODGOVORNOG PLANIRANJA
Duška Višekruna, vlasnica kuće u Ulici Ive Andrića, poručila je da građani nisu protiv investicija, ali da se urbanizacija mora odvijati planski, uz prethodno rješavanje postojećih problema.
„Ako nam regulacionim planom otežavate život, naravno da ćemo se pobuniti!“, upozorila je, ukazujući na nedovoljan kapacitet saobraćajnice i probleme sa slabim pritiskom vode. Njena poruka oslikava suštinu nezadovoljstva stanovnika: razvoj nije sporan sam po sebi, ali se ne može očekivati da građani prihvate dodatno opterećenje prostora ako već postojeći problemi nisu riješeni.
Sličnu zabrinutost izrazio je i Miloš Šolaja, stanovnik Ulice Ive Andrića, koji je predložio da se cijeli prostor stavi pod zaštitu i da se gradnja, ukoliko bude moguća, odvija pod strogo kontrolisanim uslovima.
Njegov prijedlog otvara važno pitanje: da li je predloženo rješenje jedina mogućnost ili postoje alternative koje bi omogućile razvoj prostora uz očuvanje njegovih postojećih vrijednosti?
Tokom rasprave upozoreno je i na iskustva iz drugih dijelova grada, gdje se obećanja investitora, prema ocjenama pojedinih građana, nisu uvijek poklapala sa stvarnom realizacijom, dok je reakcija nadležnih institucija izostajala.
28 PRIMJEDBI, A KLJUČNA PITANJA OSTALE SU OTVORENA
Građani su prije javne rasprave podnijeli 28 pisanih primjedbi. To pokazuje da njihovo nezadovoljstvo nije nastalo spontano tokom sastanka, već da su se pripremali i pokušali da kroz predviđenu proceduru utiču na odluke.
Ipak, na raspravi nisu dobili jasne odgovore na sva ključna pitanja. Ostalo je nerazjašnjeno na osnovu kojih analiza se procjenjuje da će postojeća infrastruktura moći podnijeti dodatno opterećenje, kako će se zaštititi zelenilo, na koji način će se riješiti saobraćaj,…
Posebno čudi izbjegavanje odgovora na pitanje ko je investitor i koji su poslovni sadržaji planirani u novim objektima.
Građani su s pravom očekivali i objašnjenje koje su njihove primjedbe prihvaćene, koje nisu i zbog čega.
ZA DOBRU VLAST, RAZVOJ GRADA I KVALITET ŽIVOTA GRAĐANA NISU U SUKOBU
U načelu, bila je to još jedna javna rasprava s osjećajem da je vlast ne doživljava kao priliku da se predložena rješenja preispitaju i unaprijede, nego kao tek formalno otaljavanje zakonske obaveze, nakon čega će, uz eventualne „kozmetičke izmjene“ provesti ono što su već dogovorili s investitorima.
A to zapravo govori isključivo o neodgovornosti vlasti (da korupciju i kriminal na trenutak ostavimo po strani). Jer razvoj grada, nove investicije i gradnja, s jedne strane, i interesi građana i kvalitet njihovog života s druge strane, ne bi trebali biti suprotstavljeni.
Samo novac i brzina i lakoće dolaska do njega, ne bi smjeli biti primarni cilj institucija. Nego bi to trebao biti kvalitet života građana u njihovom gradu.
Do koga se dolazi razgovorom s građanima o njihovim problemima i željama, uvažavanjem mišljenja stručnjaka, te, odgovornim kreiranjem i usvajanjem strateških dokumenata i planova. A ne zakulisnim radnjama, tajnim dogovorima s investitorima i ignorisanjem nezadovoljstva građana.
(Ž.N. i N.N., Odgovorno / Foto: Srpska.info)
