Ko hoće da pomogne, pronađe način. Ko neće, pronađe izgovor, nebitno da li su to finansijska sredstva, izborna kampanja ili nešto treće. Mladi Gradiške čekaju. A most za EU im je previše blizu, da bi unedogled čekali priliku da u svojoj sredini postanu svoji ljudi. Domaćini.
Dok mladi iz Bosne i Hercegovine odlaze tražeći bolje uslove za život, lokalni političari gotovo svakodnevno poručuju da su upravo mladi jedan od njihovih najvećih prioriteta.
Ni Gradiška nije izuzetak. Govori se o demografiji, ostanku mladih, podršci mladim bračnim parovima i stvaranju boljih uslova za život. Određene mjere postoje, ali kada se pojavi konkretna inicijativa koja bi građanima, recimo, direktno olakšala rješavanje stambenog pitanja – stvari očigledno idu mnogo sporije.
Udruženje Mikro mreža je 20. jula 2026. godine Gradu Gradiška, gradonačelniku, nadležnom odjeljenju Gradske uprave i Skupštini grada, podnijelo inicijativu za donošenje Odluke za besplatne građevinske dozvole građanima koji grade svoju prvu nekretninu.
Nekoliko dana kasnije predstavnici Gradske uprave i Skupštine grada razgovarali su sa predstavnicima Mikro mreže. Tada je rečeno da će Gradu trebati petnaestak dana da analizira postojeće mjere i procijeni mogućnost dodatne podrške mladima.
Prošlo je 60 dana. Odgovora nema.
Za to vrijeme, Grad Laktaši je bez građanske inicijative, na prijedlog gradonačelnika, donio odluku kojom se mladi i građani oslobađaju plaćanja građevinske dozvole za izgradnju prve nekretnine do 150 kvadratnih metara. Grad Banjaluka sličnu mjeru provodi već godinama.
Dakle, nije riječ o nečemu što je nemoguće sprovesti. Nije riječ ni o nekoj egzotičnoj ideji koja nikada nije primijenjena u praksi. Riječ je o konkretnoj mjeri. I nije tačno ni da građani Gradiške za nju nisu zainteresovani.
Inicijativu je svojim potpisom podržalo oko 650 građana. Na proljetnom Forumu građana ocijenjena je kao važna. Razlog je jednostavan: cijena kvadrata stana u Gradišci za mnoge je već previsoka, dok je gradnja kuće često pristupačnija alternativa.
Prema podacima Mikro mreže, primjena ove mjere Grad bi koštala oko 0,3 odsto ukupnog budžeta. Dakle, ne govorimo o milionskom projektu. Govorimo o odluci kojom bi se građanima olakšao jedan od najvećih životnih troškova.
Zato je teško ne postaviti jednostavno pitanje: ako su mladi zaista prioritet, zašto je potrebno više od 60 dana da se odgovori na inicijativu koju je potpisalo 650 građana?
Niko ne traži privilegiju. Traži se mjera koja već postoji u drugim lokalnim zajednicama i koja bi građanima omogućila da dio novca ulože u samu izgradnju svog doma, umjesto u administrativne troškove.
Možemo raspravljati o tome da li je 150 kvadratnih metara prava granica, kako je to urađeno u Laktašima, ili kako mjeru najbolje prilagoditi Gradišci. Ali teško je pronaći razlog da se o inicijativi jednostavno i dosljedno ćuti.
Jer podrška mladima nije samo fotografija sa dodjele subvencija, govor na forumu ili obećanje pred izbore. Podrška mladima se vidi onda kada im treba konkretno pomoći.
A ako je Gradskoj upravi malo i 60 dana da pripreme odgovor na prijedlog koji bi ih koštao minimalni dio budžeta, onda se s pravom postavlja pitanje koliko je iskrena priča o potrebi i želji da mladi ostanu u svom gradu?
Ko hoće da pomogne, pronađe način. Ko neće, pronađe izgovor, nebitno da li su to finansijska sredstva, izborna kampanja ili nešto treće. Mladi Gradiške čekaju. A most za EU im je previše blizu, da bi unedogled čekali priliku da u svojoj sredini postanu svoji ljudi. Domaćini.
(N.Ž., Odgovorno)
